Arhiva

Privremena zabrana rada privatnog doma starih „Kamenarović" u Škaljarima izazvala je danas brojne rekacije rodbine štićenika.

Po riječima direktora Centra za socijalni rad Kotor Vasilija Todorovića, radi se o privremenoj zabrani rada u trajanju od šest mjeseci dok se ne nabavi licenca za rad.
Ukoliko bi se stekli uslovi (prostorni, kadrovski), ističe on, dom bi mogao da nastavi sa radom.
Dom je imao ukupno 22 stićenika, od kojih je u posljenjih par dana, zbog zabrane rada, otišlo njih četvoro.

„Sva lica koja su ostala u domu i njihova rodbina upoznati su sa situacijom da moraju da izmjeste svoje najbliže ili porodičnim kućama, ili ih u neki od tri licencirana državna doma koja postoje u Crnoj Gori. U Risnu trenutno nema mjesta za nove štićenike. Centar je pokazao spremnost da pomogne koliko može u smještaju i svim ostalim radnjama" – objašnjava Todorović.

Rajko Kralj iz Tivta, čija je majka smještena u domu „Kamenarović", kaže da su uslovi smještaja solidni.
On smatra da je rok za „iseljavanje" iz doma starih, koji kako ističe iznosi svega sedmicu dana, veoma kratak.
„Smatram da su ustanove koje su nadležne za ovo trebale da nas obavijeste prije dva ili tri mjeseca, ako su znali da ovaj dom ne ispunjava uslove. Da su nas ranije obavijestili mi bi smo mogli i da reagujemo kako treba. Tražili smo rok od dva-tri mjeseca kako bi smo mogli da smjestimo svoje najbliže u drugi dom" – priča Kralj.
On navodi da je predao papire za prijem njegove majke u Dom starih „Grabovac" u Risnu.
„Bilo bi potpuno neprihvatljivo da vodim majku za Bijelo Polje ili Pljevlja jer je naučila da je posjećujemo brat i ja svaki drugi dan" – objašnjava Kralj.
Hilda Perić, koja je srodnica jedne štićenice u ovom domu, takođe je zadovoljna uslovima boravka.
Vlasnica staračkog doma Anđela Kamenarović navodi da su, pored nje i supruga, radili još dvoje ljudi.
Međutim, kako je navedeno, nije postojao stručan kadar.
„Predali smo zahtjev za izdavanje licence. Dobili smo odgovor tek nakon devet mjeseci. Zahtjev je odbijen jer nemamo stručni kadar, koji ne postoji čak ni na tržištu rada. Direktor Zavoda za zapošljavanje u Kotoru kazao nam je da ne postoji takav kadar na birou rada. Inspekcija je dolazila više puta. Bio je obavljen razgovor sa korisnicima i sa njihovim srodnicima. Korisnici su zadovoljni. Izlaze pognute glave i sa suzama. Mi ove ljude nismo ovdje priveli, ni njihove srodnike. Oni su sami došli kod nas" – priča Kamenarović.
Njen suprug, Minjo Agić navodi da dom nema licencu za rad.
„U sve moguće instance gdje smo se do sada obratili naišli smo samo na opstrukcije. Traže od nas da uradimo nešto, a nisu ni sami u stanju da izađu u susret po pitanju dobijanja stručnog kadra. Po Zakonu o opštem upravnom postupku koji jasno definiše član 155 inspekcija može da odloži izvršenje, ukoliko se sa istim nanosi veća šteta od postojeće"- objašnjava on.
Za adaptaciju doma kao biznis ideje vlasnica Anđela Kamenarović je dobila sredstva u iznosu od pet hiljada eura od Zavoda za zapošljavanje i Investiciono- razvojnog fonda.
Mjesečna članarina smještaja u ovom privatnom staračkom domu iznosila je 450 eura.