Arhiva

Svjetski trend u savremenoj psihijatriji je osnivanje dnevnih centara i težnja da se pacijenti koji imaju probleme sa mentalnim zdravljem što kraće zadržavaju u bolnicama odnosno specijalnim ustanovama, da su dnevno angažovani uz radno okupacionu terapiju, ali da borave u sopstvenim domovima.

„U našoj zemlji ovaj trend još uvijek nije zaživio, a razlog je i nedostatak finansijskih sredstava koja bi trebalo izdvojiti za dnevne centre, ali i činjenica da je među pacijentima kotorske Specijalne bolnice za psihijatriju veliki broj onih koji nemaju uslova da se vrate u sopstvene domove" – kazao je gostujući u programu Radio Kotora direktor ove ustanove Dragan Čabarkapa.

Iskustvo iz Francuske, kada su predstavnici kotorske psihijatrijske bolnice, posjetili jedan od dnevnih centara ovog tipa koji je smješten u okolini Pariza govori da za ovakvu vrstu tretmana pacijenata treba izdvojiti značajna finansijska sredstva te da pomenuti tretman mora biti stimulisan od strane čitavog zdravstvenog sistema jedne države.

„Naša država je još uvijek u razvoju i nema prostora da se odvoje velika sredstva za zdravstveni sistem. Centar koji smo posjetili u Francuskoj je namijenjen za nekih stotinjak pacijenata koji u ovim prostorijama borave tokom dana, a uveče odlaze svojim kućama. Poređenja radi – njihov budžet, a podsjetiću da se ne radi o stalnom već dnevnom boravku pacijenata je bio oko 20 miliona eura, a naš – a radi se o bolnici koja ima oko 260 pacijenta oko dva miliona godišnje. Kod njih je kroz adekvatan sistem socijalne zaštite cijela država uključena u finansiranje. Što se usluga tiče, obavljaju se na sličan ili na isti način kao i na našim prostorima" – kaže Čabarkapa.

On podsjeća da je jako teško riješiti problem takozvanih socijalnih pacijenata. „Postoje pacijenti koji su u našoj bolnici decenijama i to je svakako mimo bilo kakvog kriterijuma, ali mi prosto ne možemo izdati otpusne liste osobama među kojima je najviše onih koji nemaju gdje da se vrate – ili nemaju porodicu ili socijalni status članova njihovih porodica nije na zadovoljavajućem nivou. Sa druge strane, nakon toliko vremena provedenog u bolnici – ovi pacijenti se teško mogu uključiti u redovne dnevne tokove društvene zajednice i ne smijemo biti nehumani i prepustiti ih same sebi. O njima neko mora da brine, u svakom slučaju" – kaže Čabarkapa istakavši da je na ovu temu više puta razgovarao sa nadležnima.
„Ovom problematikom treba da se bave Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Ministarstvo finansija sistemom zapošljavanja i druga resorna ministarstva, kao svuda u svijetu. Imao sam više razgovora sa ministrima rada i socijalnog staranja, pa su i oni dolazili u našu ustanovu više puta, održavani su sastanci. Dolazili su direktori centara za socijalni rad sa saradnicima i dogovorili smo da se ponovo ispita socijalni status porodica naših pacijenata ali rezultati, nažalost, govore da je vrlo mali broj onih koji bi imali način da se vrate u sopstvene domove odnosno u porodice koje su, ponoviću, uglavnom zdravstveno ili materijalno ugrožene. Tako da je u pitanju problematika koja se jako teško rješava" – kaže Čabarkapa dodavši da je s obzirom na pomenutu situaciju kotorska psihijatrijska bolnica veoma opterećena. Prvi korak ka djelimičnom rješavanju ovog problema moglo bi, smatra, biti osnivanje mini odjeljenja za psihijatriju pri svim opštim bolnicama u Crnoj Gori.
„Strategija mentalnog zdravlja i akcioni planovi koji je prate su jako kvalitetni dokumenti u kojima se forsira takozvana komunalna psihijatrija odnosno dnevni centri, ali u praksi to ide dosta teško" – kaže Čabarkapa. On podsjeća da su pri sedam domova zdravlja formirani centri za mentalno zdravlje. „ Funkcioniše i psihijatrijsko odjeljenje u Bijelom Polju, zatim i odjeljenje psihijatrije u Nikšiću kao i Klinika za psihijatriju pri Kliničkom centru Crne Gore. No, stavovi komisije Ministarstva zdravlja ali i mnogih drugih su bili da se praktično pri svim opštim bolnicima otvore odjeljenja za psihijatriju. To bi bio svojevrstan most prije dolaska u našu bolnicu. Zapravo, mnogi od pacijenata imaju i drugih zdravstvenih problema i praktično im treba pružiti usluge u opštim bolnicama a onda pomoć stručnjaka iz mentalnog zdravlja i to bi bio prvi pomak u rješavanju problema. Donešena je odluka i da se formiraju timovi pri centrima za mentalno zdravlje, pri čemu bi članovi tima obilazili pacijente na terenu. Međutim, svi ti centri su dosta opterećeni, trebalo bi proširiti kadar" – kaže Čabarkapa.
U zemljama istočne Evrope i uopšte okruženja, nažalost, situacija nije mnogo bolja u odnosu na našu, a izuzetak je Italija.
„ Obišli smo praktično cijeli region. Boravili smo u Trstu. U Italiji su već prije više decenija zakonom ukinuli bolnice ovog tipa i to je pokazalo dobre rezultate. Imaju pri opštim bolnicama par kreveta, postoje manji regionalni centri gdje pacijenti povremeno dođu i potom odu, ali im se u kućnim uslovima posvećuje značajna socijalna i druga pažnja, a životne mogućnosti za njihov rad i boravak su, takođe, bolji" – kaže Čabarkapa.
Nažalost, u brojnim drugim državama poput Mađarske, Poljke i Bugarske – sistem dnevnih centara još uvijek nije zaživio. Imaju takođe veliki broj hospitalizovanih pacijenata.
„Na jednom od seminara koji je na ovu temu održan u Beogradu, a kojem su prisustvovali predstavnici klinika iz Srbije i ustanova iz Trsta, pokazalo se da nismo u zaostatku, već da smo i napredniji u odnosu na blisko okruženje. Radili smo nekoliko projekata u ovom smjeru zajedno sa još nekoliko zemalja sa Balkana pa smo predvodnici u pozitivnim trendovinma. No, psihijatrija je jako složena grana medicine, pa u praksi sve dosta sporo ide, a rezultati najčešće nisu opipljivi" – zaključio je Čabarkapa.