Arhiva

"Cilj prosvjetnih radnika jeste da svojim radom djeci daju krila da polete i da stignu tamo gdje oni sami žele, da ih ne sputamo, a da ih ojačamo" – kazala je gostujući u emisiji "Radio škola" Ljiljana Adžić, psihološkinja-pedagoškinja u Osnovnoj školi "Narodni heroj Savo Ilić" u Dobroti.

Ona je govorila o profesiji psihologa-pedagoga.

"Ovo je specifičan posao. Ja ga veoma volim. Ko želi sa njim da se bavi, mora svakodnevno da uči. Svakodnevno imam puno roditelja djece koja dolaze po neke informacije koje njima trebaju. Savjetodavni rad je osnov moga rada-osnaživanje i roditelja i učenika kako da pronađu pravi put u odgajanju svoje djece, jer to nije ni malo lak zadatak. Obrazujemo se za sve, al nikako za roditeljstvo. Često i sami smo nesvjesni problema koje pravimo svojoj djeci iz najboljih namjera. Ja sam neko ko treba da im otvori oči, a da u sinergiji sa roditeljima dođem do nekog cilja" – objašnjava Adžić.
Suština je, ističe Adžić, da zajedničkim snagama pomognemo djeci da polete ka svom cilju, a da ih toliko osnažimo da im više nećemo trebati.

"Previše radimo nekih stvari koje bi trebala djeca da rade i prečesto ih pustimo da su na društvenim mrežama bez kontrole jer nam se čini: dobro je, mirni su, na oku su, vidimo ih, a u stvari poslijedice su dalekosežne. Mi smo nekada znali brojeve telefona od svih svojih drugara napamet. Danas ne znaju ni od svojih roditelja, jer se previše oslanjamo na podršku nečeg što jeste dobro, ali u mjeri koja ne ugrožava razvoj naših intelektualnih sposobnosti. Roditelj najbolje poznaje svoje dijete i ne mogu ja pretendovati da ga bolje poznajem od njega. Ali moja uloga je da, kroz ono što mi roditelj ispriča, vidim na koje stramputice nailaze roditelji, jer za to sam na kraju krajeva i obrazovana. I da zajedničkim snagama dođemo do toga šta bi trebalo uraditi. Nekad nesvjesno spremamo ujutru knjige djetetu, a dijete 3. ili 4. razred osnovne škole " – priča Adžić.
Ona ističe da dijete samo mora da se uči odgovornosti.
"Mi preuzimamo njihovu ulogu i ne damo im da odrastu. I onda se poslije pitamo kada uđu u pubertet kako ne znaju neke stvari. Očekujemo od njih da sve znaju, a šta smo im pružili prije toga.
Vrlo često smo presigurni u njih, a s druge strane nesigurni, pa radimo neke stvari umjesto njih, a s druge strane očekujemo da oni sve to znaju. Tako da nije lako ni djeci sa nama, kao ni nama sa njima. Zato je to možda najteži posao. Čini mi se da je u ovom vremenu najteže roditelju" – objašnjava Adžić.
Tokom svog tridesetčetvorogodišnjeg rada, ističe Adžić, izborila se da je djeca ne gledaju kao nekog kod koga idu po kazni.
"Svakodnevno imam najmanje desetak učenika i učenica koji dođu po neki savjet, podršku. Isto toliko i roditelja. Odlazim često na časove. Obožavam svoj posao. I zaista puno čitam i radim na sebi. Mislim da svako ko radi na sebi, bilo kojom profesijom da se bavi, pogotovo mi koji radimo sa mladima, doćiće do nekog cilja. Mi ovu djecu sad ne spremamo za ono što smo mi učili. Spremamo ih za nešto što i mi sami ne znamo šta je. Mi nismo ni bili spremni, niti učili za nova zanimanja koja se pojavljuju. Moramo im dati takve kompetencije da se oni sami mogu izboriti sa onim što ih čeka u budućnosti. Dakle, ne možmo ih stopostotno spremiti za život, ali ako im damo krila i sposobnost da ih koriste, vjerujem da će doći do cilja. Ako ih kao male sputamo i damo im telefon i tablet u ruku, a ne bavimo se njima, ne očekujte da će daleko stići. Postaće zavisni" – kaže Adžić.

Ona navodi da u školi postoje djeca koja su već zavisna od video igrica i interneta, ten e razliku stvarnost od virtuelnog.
"Na tome treba dosta da se radi. Mislim da će izazovi novijih generacija biti kako ih osloboditi od te tehnologije koja pomaže, a u isto vrijeme im dosta i oduzima" – ističe Adžić.
Emisiju "Radio škola" možete slušati u repriznom terminu sjutra od 19 sati i 30 minuta, a urednik i voditelj je Predrag Nikolić.