Arhiva

Minulog vikenda održan je festival filma o ljudskim pravima „Ubrzaj" u kinu „Boka" u Kotoru. Na ovom festivalu, po prvi put održanom u Boki Kotorskoj, prikazan je film „Goli" rediteljke Tihe Gudac iz Hrvatske. Ovo filmsko ostvarenje zapravo je njena intimna porodična isposvjest, tj. golootočka priča njene porodice. „Ovaj film se zove Goli, a ne Goli otok jer je on prije svega priča o ljudima koji su morali ogoljeti jedan skriveni dio sebe da bi ona bila ispričana. Porodica me motivisala da napravim ovaj film. Moj pokojni djed, koji je bio na Golom otoku nije mi ispičao svoju priču kao ni baka koja je sa njim sve to preživjela. Međutim, ja sam još kao djevojčica vrlo rano počela uočavati da djed ima ožiljke po tijelu i da on skriva nešto, ali i da je o tome zabranjeno govoriti", izjavila je za Radio Kotor rediteljka Gudac. Prije šest godina, kaže, pročitala je jedan novinski članak u kojem su citirani njihovi porodični prijatelji, a ispod je pisalo „Golootočani koji prvi put progovaraju". Tada je shvatila da su ljudi kojima je njena porodica okružena zapravo golootočani, kao i da su oni zapravo godinama zajedno ćutali o bolnoj prošlosti.

„Ti ljudi su i dalje bili živi i bili dostupni, pa sam došla na ideju da uz pomoć njih probam da saznam istinu o prošlosti. Oni su pristali da mi ispričaju svoju priču, zapravo našu zajedničku priču o zarobljeništvu na Golom otoku i posljedicama tog zarobljeništva. Počela sam da snimam njihova svjedočanstva, svjedočanstva moje porodice i drugih mlađih generacija koji nisu direktno proživjeli Goli otok", ističe Gudac i dodaje da je ono što je zanimljivo u vezi Golog otoka to, što je ovaj logor osnovan 1949.godine, godinu nakon što je potpisana Povelja o ljudskim pravima. „Taj logor postojao je u vrijeme mira i on predstavlja najplastičniji i najradikalniji primjer masovnog kršenja ljudskih prava na prostoru bivše Jugoslavije. Jedno zlonaličje društva o kojem se nije puno govorilo", podsjeća rediteljka. „Čini mi se da mojoj porodici i drugim porodicama politčkih zatvorenika bivši sistem nikada nije vratio dug. Moja motivacija je velikim dijelom bila da svom djedu i drugima koji su preživjeli slično vratim neki dug, iako on ne može ispraviti greške iz prošlosti", zaključila je Tiha Gudac.