Arhiva

Dijabetes je oboljenje koje ne razlikuje polove, od njega podjednako oboljevaju muškarci i žene, a isto je i kada su u pitanju ljudske rase, saopšteno je na stručnom predavanju o dijabetesu koje je u Domu kulture u Škaljarima održao internista endokrinolog dr Igor Bjeladinović. On je naglasio da je riječ o teškoj, hroničnoj, ali i bolesti koja zahvaća sve širu populaciju, kao i da se dijabetes tipa dva javlja u sve ranijoj životnoj dobi. „Podaci za Crnu Goru još ne postoje jer registri nisu gotovi, ali podatak iz regije govori da oko šest do osam procenata stanovništva ima ustanovljenu šećernu bolest. Problem je dosta veliki postotak onih koji još nijesu „uhvaćeni", odnosno nije dokazano da imaju šećernu bolest", kazao je Bjeladinović. Ističući značaj registrovanja dijabetesa naveo je podatke da je svaki četvrti pacijent kojem je amputirana noga dijabetičar. „Svaki peti pacijent sa akutnim srčanim infarktom je dijabetičar, svaki šesti koji završi na dijalizi je dijabetičar, svaki sedmi koji se požali na anginu pektoris i dobije moždani udar je dijabetičar, svaki osmi kojeg pošalju u Risan sa simptomima moždanog udara je šećeraš. Dakle, kada govorimo o šećernoj bolesti nije problem u njoj samoj u tom trenutku već što je ona vezana sa oštećenjem krvnih sudova i prouzokovanjem velikog broja drugih bolesti", naznačio je Bjeladinović.

On je naveo da je uzrok šećerne bolesti relativni manjak insulina. „To znači da organizam proizvodi insulin, ali ne u dovoljnoj mjeri. Na početku može da odgovori na povećane potrebe ali kako bolest napreduje godinama više ne može da, u trenutku kada je to potrebno, proizvede dovoljno insulina. Tada bolest prelazi u svoju krajnost i dolazi do potpunog manjka isulina. Prirodni tok bolesti dijebetesa tipa dva, što je interesantno za populaciju penzionera, je takav da svaki dijabetes koji se može liječiti tabletama završava dijabetesom koji se liječi insulinom. Zato je sada cilj da se što ranije ubaci insulin kako bi pacijent bio zaštićen od komplikacija.
Po njegovim riječima važna tema je i inzulinska rezistencija koja se odnosi na osobe sa prekomjernom kilažom. „To je situacija u kojoj ima dovoljno insulina, ali koji zbog velike debljine ne može da ostvari svoju funkciju. Onda nam se dešava situacija da pacijent ima veliku težinu, dobija ljekove i ima visoki insulin i sve to pogoršava implikacije. Zato je osnovna priča i kada se spomene samod od dijabetesa da pacijenti i oni koji to nisu ali u familiji imaju nekoga ko ima šećer predstavljaju rizičnu grupu da ga dobiju. Zato kao prvo moraju voditi računa o tjelesnoj težini. To nije lako ženskoj populaciji, naročito poslije menopauze, ali je jedna od bitnih stavki. Zato je poruka da se treba čuvati sada, kako ne bi bili bolesni za deset godina", kazao je Bjeladinović.
On je iznio i podatak da se dijabetes tipa dva javlja u sve ranijoj životnoj dobi. „Paradoks u ovom trenutku je da postoji veći problem u liječenju komplikacija dijabetesa nego samog dijanbetesa. Zato ove tribine i treba da budu u službi prevencije dijabetesa", naglasio je Bjeladinović.
Organizatori predavanja o šećernoj bolesti bili su Udruženje penzionera Kotor koje je sa Fondom PIO Crne Gore i Domom zdravlja Kotor potpisalo sporazum o zdravstvenoj zaštiti penzionera.