Arhiva

Gost današnje „Radio škole" Radio Kotora bio je savjetnik u Centru za stručno obrazovanje Crne Gore, ambasador EPALE projekta za Crnu Goru mr Miloš Trivić. Sa Trivićem smo razgovarali o: značaju cjeloživotnog učenja, postignućima EPALE projekta za Crnu Goru, ulozi društvenih medija u učenju odraslih... Pripremili smo dio iz razgovora koji je vodio Mišo Govedarica:

Koji je značaj cjeloživotnog učenja?
Mnogi smatraju da nakon završetka određene škole više nikada neće morati da uče ili obučavaju se za rad. U vremenu kada se granice znanja iz dana u dan proširuju takvim uvjerenjem dovode se u opasnost marginalizacije u društu. Zato u današnje vrijeme se sve češće pominje termin cjeloživotno učenje i to ne samo u zemljama Evropske unije već i u našoj zemlji. Da bi shvatili zašto je ono bitno, moramo prvo znati šta zapravo podrazumijeva cjeloživotno učenje. Cjeloživotno učenje se definiše kao aktivnost učenja tokom cijelog života, s ciljem unapređivanja znanja, vještina i sposobnosti.
Koncepcija cjeloživotnog učenja nastala je upravo iz razloga što se količina novog znanja svakim danom sve više povećava, dok postojeće znanje sve više i brže zastarijeva. Šta više, cjeloživotno učenje je bazirano na stalnom pristupu učenju i obrazovanju radi sticanja novih i obnavljanja već stečenih znanja i vještina, potrebnih za učestvovanju u radu i društvu znanja odnosno društvu koje uči.
U literaturi srećemo slične termine kao što su kontinuirano, permanentno i doživotno obrazovanje ili učenje, ali i povratno obrazovanje i aktivno starenje. Takođe, termin obrazovanje odraslih se može svrstati u ovu grupu. U suštini svi ovi termini označavaju aktivnost učenja ili sticanja znanja, vještina i usavršavanja kvalifikacija potrebnih za obavljanje nekog posla na radnom mjestu, u periodu od predškolskog doba, preko perioda formalnog obrazovanja, pa sve do penzionisanja.

Što podrazumijeva cjeloživotno učenje?

Cjeloživotno učenje podrazumijeva obrazovanje tokom školovanja, ali i poslije kroz razne oblike neformalnog obrazovanja putem kurseva, dodatnih obuka ili prekvalifikacija i stručnog usavršavanja. To je proces stalne nadogradnje i povećanja znanja stečenog u formalnom školskom sistemu sa ciljem da se usavrše postojeće sposobnosti i steknu nova znanja i moderne kvalifikacije. U današnjem vremenu niko ne može garantovati da će neko raditi jedan posao ili da će imati jedno zanimanje za čitav život.
Očito je, da bi se išlo u korak s vremenom potrebno je učiti tokom cijelog života, iako se cijeli život ne može ići u školu. Sve više dolazi do izražaja neformalno obrazovanje i samoobrazovanje u raznim centrima za strane jezike i obuku za rad na računarima, u firmama koje imaju sektore i pogone za obuku za određene poslove ili zanate, ali i u službama za zapošljavanje, gdje se uz informisanje i savjetovanje, u sklopu programa obuke, doobuke i prekvalifikacije, održavaju programi za različita zanimanja i osposobljavanja uz rad.
Neformalno učenje unapređuje lični razvoj sklonosti, interes i potencijal neke osobe i povećava mogućnost zapošljavanja. Postoje tri vrste aktivnosti učenja: formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje i informalno učenje.

Šta je EPALE?
Projekat EPALE nacionalna služba za podršku u Crnoj Gori, realizuje se u našoj zemlji od 2016. godine. EPALE je elektronska platforma za učenje odraslih u Evropi i predstavlja jedinstveni prostor za stručno usavršavanje profesionalaca u obrazovanju odraslih, kreatora obrazovne politike i onih koji je neposredno primjenjuju u praksi. Platforma predstavlja jedini evropski elektronski izvor učenja, koji objedinjuje informacije o sistemima obrazovanja odraslih iz 36 evropskih zemalja, različite resurse za učenje, događaje , moguća partnerstva, profesionalno usavršavanje, razmjenu informacija i slično.

Prevedena je na preko 20 evropskih jezika, a sa našeg govornog područja platforma se može pretraživati na hrvatskom jeziku.

Koja su postignuća EPALE projekta za Crnu Goru?
Crna Gora je u okviru EPALE projekta u prethodne tri godine ostvarila značajan napredak u oblasti obrazovanja odraslih. Posebno značajna postignuća ovog projekta ogledaju se u :
širenju MEIS baze podacima iz sistema obrazovanja odraslih (podaci o broju polaznika, programima obrazovanja, trenerima, izdatim sertifikatima i sl.);
Izradi 21 andragoškog priručnika za nastavnike koji realizuju program osnovne škole za odrasle;
Izradi jedinstvene publikacije o sistemu obrazovanja odraslih u Crnoj Gori i evropskom okviru;
Objavljivanju prve publikacije o nevladinim organizacijama koje realizuju aktivnosti obrazovanja odraslih u Crnoj Gori;
Sprovođenju i objavljivanju rezultata prvog istraživanja obrazovnih potreba nastavnika u srednjim stručnim i mješovitim školama i onih koji rade u ustanovama za obrazovanje odraslih na bazi kojeg je tokom 2018.godine realizovano 18 različitih obuka za nastavnike;
Detalnije pogledajte na ovom linku https://ec.europa.eu/epale/en

Koji su planovi EPALE projekta za naredni period?
U narednoj godini nastavice se da vec uspostavljenom dobrtom praksom jacanja regionalne saradnje sa Srbijom, BiH, Slovenijom i Hrvatskom, uz tendenciju ukljucivanja i Sjeverne Makedonije kroz regionalne konferencije, andragoške treninge, susrete nacionalnih timova za podrsku i EPALE ambasadora.
Jedan od primjera dobre prakse iz Crne Gore su i EPALE ambasadori, cija je uloga bila od izuzetnog značaja za promociju EPALE projekta, podsticanje predstavnika stručne javcnosti da se uključe u EPALE zajednicu i sl.

U narednom dvogodišnjem ciklusu planirane su brojne značajne aktivnosti koje ce dalje doprinijeti jačanju nacionalnog sistema obrazovanja odraslih, a odnose se prije svega na:
Izradu standarda i procedura za trenere u obrazovanju odraslih;
Izradu priručnika za internu evaluaciju u ustanovama za obrazovanje odraslih;
Sprovođenje reagionalnih andragoških treninga u saradnji sa BiH
Potpisivanje memoranduma o saradnji na nacionalnom i regionalnom nivou u cilju promocije EPALE zajednice i slično.

Iz nacionalnog servisa podrške posebno ističu nastavak dalje saradnje sa EPALE ambasadorima i njihovo učešće u regionalnim, nacionalnim i evropskim događajima u obrazovanju odraslih.

Koja je uloga društvenih medija u učenju odraslih?
Obim razmijenjenih informacija, brzina dobijanja podataka i relativno visok nivo tačnosti, društvene medije stavlja u rang značajne konkurencije klasičnim, kao što su televizija, radio i štampa, dok ih u određenim segmentima i prevazilaze.
Društvene mreže, blogovi, mikroblogovi, servisi za razmjenu multimedijalnih sadržaja, servisi za označavanje sadržaja, internet forumi, kao trenutno najafirmisaniji društveni mediji, podstiču i ubrzavaju dvosmjernu ili višesmjernu komunikaciju i značajni su u sve češćoj praksi obrazovanja odraslih i raznih specijalizacija.
Podsjećam da tradicionalni mediji prikazuju sadržaj, ali ne dozvoljavaju publici da učestvuje u njegovom kreiranju i razvoju, dok društveni mediji afirmišu razmjenu mišljenja, „sumnjaju", dolaze do zaključaka grupe nakon razmjene argumenata, upućuju, prelažu, pa iz ovih razloga predstavljaju nezaobilazan segment kod učenja odraslih.
Učenje se ne završava fakultetom, činjenica je sa kojom se sreće sve više profesija, a bez društvenih medija ono bi bilo značajno otežano.
Ne treba naglašavati koliko su društvene mreže, blogovi, forumi, bitni za razmjenu informacija i koliko doprinose učenju iz najnovije literature, pronalaženju te iste literature i podataka, učešću na seminarima...
Cjeloživotno učenje, učenje na radnom mjestu, prekvalifikacije, nameću tehnika i tehnologija koje stalno napreduju i treba ih pratiti, a za to su potrebne obuke i dokvalifikacije.
U Srednjoj pomorskoj školi Kotor, na primjer, pruža se mogućnost prekvalifikacije, odnosno da onaj ko je završio srednju školu bilo koje struke, sa obrazovanjem kod nas, dobije diplomu naše obrazovne ustanove, ako želi da bude pomorac.
Putem društvenih medija na rasplaganju je i nastavni kadar koji i tako izlazi u susret kandidatima, a sve na obostrani interes.
Društveni mediji doprinose i povezivanju školstva i privrede.
Korisnici razmjenjuju informacije o školama koje obrazuju određenu vrstu kadrova, neophodnim dokumentima, mogućnostima za strane državljane, potrebama privrede za uposlenje najneophodnijih profila.
U vremenu nevjerovatne količine protoka i razmjene informacija, kada se putem interneta nalazi jeftiniji proizvod na drugom kraju planete nego u komšiluku, društveni mediji mogu odigrati i značajnu ulogu u zapošljavanju pomorskog kadra.
Primjer su pomorci koji ostave dobar utisak na kompaniji na kojoj plove, a koji su time i preporuka za nova radna mjesta iz države iz koje dolaze.
Svojim preporukama i kotaktima putem društvenih medija mogu doprinijeti da se budući pomorci informišu o svemu neophodnom kako bi što prije dobili posao.

Kako internet i digitalne tehnologije mijenjaju naš svijet?
Digitalna revolucija u Evropi je krenula davno, od pametnih telefona do interneta vrlo velike brzine, privrednog sektora baziranog na aplikacijama i istraživanja budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju.
Proces digitalizacije je velika šansa za razvoj Crne Gore. Ali ona neće doći sama po sebi.
Generacije koje su sada već stiču prve stručne kvalifikacije koje su digitalne. One su rođene s digitalnim tehnologijama.
Odraslima treba da se približe, da ih shvate, prihvate i koriste. To je šansa odraslih da uhvate korak sa Industrijom 4.0, a možda za koji dan i Industrijom 5.0, odnosno četvrtom, a uskoro i petom indstrijskom revolucijom..
Didigitalna tehnologija se oslanja na upotrebu računara, tableta i mobilnih telefona, kao i aplikacija koje zavise od interneta i drugim uređajima kao što su videokamere, mikrofon i slično.
Onda kada se digitalne tehnologije iskoriste u ostvarivanju ciljeva učenja kroz aktivnosti odraslih može se reći da je digitalna tehnologija u službi značenja obrazovne tehnologije. U tom se smislu obrazovna tehnologija odnosi na upotrebu medija koji su nastali u informatičkoj revoluciji (audiovizualni mediji, računari i drugi primjeri hardvera i softvera) za obrazovne svrhe radi lakšeg, bržeg, racionalnijeg, produktivnijeg i objektivnijeg učenja i podučavanja. Digitalna tehnologija neodvojiv je element savremene okoline učenja. U takvoj okolini, ona treba biti u službi odraslih koji uče i njihovog konstruktivističkog učenja jer omogućava učenje istraživanjem rješavanjem problema, učenje na realnim primjerima i projektno i saradničko učenje.
Internet se 1990-tih integrisao u većinu javnih računarskih mreža. Bežični internet danas ima skoro svako u kući, a prije deset godina nije bilo tako. Bez mobilnih telefona ljudi se danas osjećaju kao da im fali neko ili nešto. Sve veća prisutnost novih tehnologija je tolika da se potrebno zamisliti, jer sve to treba na adekvatan način ispratiti obrazovnom ponudom.
Proces učenja treba usmjeriti na razmišljanje, a ne na reprodukovanje znanja. Upravo digitalizacija omogućava pristup apsolutno svim podacima i digitalnim sadržajima, i na odraslima je „samo" da ovladaju kako da ih iskoristite.

Kako da učinimo da digitalne tehnologije postanu dio učenja?
Vijeme u kojem živimo je sve digitalnije, a digitalizacija je omogućila revolucionarni preskok. Sve ono što ne možemo i ne treba da dostižemo i ne moramo proći kroz sve faze, ali digitalno učenje treba da prodre u sve sfere učenja.
Obaveza je nosilaca politike obrazovanja da naprave taj krupan korak i pruže programe koji nude znanja i vještine za novo vrijeme. Jer digitalizacije će promijeniti sve segmente života i rad će sve više biti odvojen od radnog mjesta.
Ovo je vrijeme novih početaka. Planeta je postala globalno tržište. Proizvodnja i kupovina na daljinu odavno je već prošlost, odnsono sadašnjost, i ne mora se biti na mjestu gde se nešto dešava da bi se stvorila promjena.
Digitalizacija će promijeniti i sve oblike života, a za to treba pružiti nova znanja za mlade i odrasle, inače ostajemo u predvorju da začuđeno posamaramo i čudimo se.
Nije bilo davno kada smo imali mobilni telefon, ali sada, sada je mnogo toga mobilno. Sve je na oblaku, kroz vazduh, nema ni žica. Senzori mjere sve i sve više, ostalo je da se povežu na aktuatore i ...
Računarstvo je postalo sveprisutno, pa i ono postaje i nevidljivo.
Moguće je digitalizovati sve vrste gradiva, od teksta, audio i video zapisa, pa i trodimenzionalne objekte.
Tekstovi se digitalizuju, prekucavanjem, skeniranjem i fotografisanjem digitalnim fotoaparatom. U slučaju skeniranja i fotografisanja potrebno je sprovesti i optičko prepoznavanje slova. Slike se digitalizuju skeniranjem ili fotografisanjem. Zvuk tako što se zvučni izlaz uređaja za reprodukciju audio sadržaja (gramofon, kasetofon i sl.) povežu s računarom koji je opremljen zvučnom karticom i programom za obradu zvuka, itd.
U Crnoj Gori stvari se kreću u smjeru kreiranja digitalizicije. Digitalizacija je pretpostvka kreiranja modernog i progresivnog društva. Ovaj proces je naš test izdržljivosti i pomjeranja granica.