Arhiva

U organizacji Javne ustanova Kulturni centar „Nikola Đurković" Kotor / Gradska biblioteka i čitaonica preksinoć je u kinu „Boka" održana promocija romana „Zabluda Svetog Sebastijana" Vladimira Tabaševića.

Za pomenuto djelo autor je dobio NIN-ovu nagradu za najbolji roman u 2018. godini.

“Laži u sebi su laži čak i onda kada iskreno priznajemo svoje velike greške. Jer ne lažemo mi jezik nam laže da tako kažemo. A uporno su u meni videli prepredenjaka i što sam manje bio taj sve više sam im davao povoda. Majke mi.
Simpatično društvance, sve sami slučajevi. Promrmlja neko i ja u tome odmah pomislim da je o meni reč. Nečujno pada kiša….”, sažeto je o romanu, kao predložak za dalji razgovor i pitanja publike, pročitala prof. dr Slavica Perović koja je vodila razgovor sa Tabaševićem.

“Kada nam pisac napiše roman, da bi ga obznaio i preporučio, mora u par rečenica da sažme o čemu je roman. Ne znam šta stoji u Laguninom katalogu, ali vjerujem da piše nešto poput: To je roman o odrastanju i to u ratno doba. To je roman o sjećanju, preciznije roman o sjećanju na sjećanje koje kao takvo konstituiše stvarnost. Roman i sjećanje na jezik u ratno doba dok je dječak Dino odrastao u svim vrstama neregularnosti.

Idejni fil je žrtvovanje otjelotvoreno kroz Sv. Sebastijana, s koje god strane ideje njegovu žrtvu da sagledavamo. Metaforizan je kroz ježa, tako je kažu, izgledao Sv. Sebastjan ukrašen mnogobrojnim strijelama od kojih je izdahnuo. Nadasve, roman Zablude Svetog Sebastjana je roman o jeziku”, kazala je Perović.

U intervjuju za NIN, Stefan Slavković otvara dijalog tvrdnjom da roman izvlači čitaoca na površinu akta čitanja i pretvara ga u detektiva, koji mora da u prožimanju međusobno povezanim asocijacijama i aluzivnim skokovima, sam zaključi o čemu je tekst.

“On ispostavlja radikalne zahtjeve pred čitaoce i kritičare. A jedan od najradikalnih je da sve ključeve treba tražiti u tekstu. Ne u okolišu gdje borave veliki pisci, ili u kontroverznoj kulturi, gdje se dijelo povistovjećuje sa autorom” - istakla je Perović.

Upitan kako izgleda kada dobijete NIN-ovu nagradu, Tabašević je odgovorio da se trudi da mu se ne dogodi isto što i Mariu Vargasu Ljosi, da ga nagrada ne odvrati od knjževnosti.

“Iako imam zakazanu promociju romana za cijeli mesec unaprijed, duž cijele Srbije, ja se trudim da ovu priliku iskoristim za gradnju nove literalne građe kroz upoznavanje novih ljudi”, rekao je Tabašević.

U svim romanima voda je znakovita za stvaralaštvo Tabaševića.

“U sva tri romana motiv vode je presudan. Vjerujem u filozofsku teoriju da je reka oko sveta, meri vreme i skuplja tugu čovečanstva. S jedne strane, meni u ovom romanu, reka Neretva postaje suva i užasno plitka. Kao i da reka sama u tim vanrednim okolnostima, reka prestaje da bude reka i postaje nešto drugo. To nije da reka presuši, već počinje da nosi tugu čovečanstva. Pored svih funkcija koje književnost može da ima, pišem da bih sebi pomogao”, istakao je Tabašević.

Nakon kratke interakcije sa publikom, Tabašević je potpisivao primjerke “Zabluda Svetog Sebastjana”.