Arhiva

Predavanje „BOKELJSKA MORNARICA ŽIVI KROZ STOLJEĆA", posvećeno djeci i mladima, u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva „TOMISLAV" iz Kotora i Bokeljske mornarice Kotor, održano je danas u press sali Kulturnog centra „Nikola Đurković".

Govorili su: predsjednik UO Bokeljske mornarice Aleksandar Dender i oružar Gracija Škanata. Moderatorka programa bila je Zrinka Velić.

"Cilj ovog projekta jeste da djeca steknu nova znanja o Bokeljskoj mornarici, razviju osjećaj pripadnosti zajednici, te svijest o prepoznatljivosti Bokeljske mornarice kao nematerijalnog kulturnog dobra cijelog čovječanstva" – kaže Velić.

Dender je govorio o razvoju Bokeljske mornarice, te kulturnom naslijeđu.

"Kulturna baština je sve ono što su nam naši preci ostavili u naslijeđe. Postoje tri vrste kulturnog naslijeđa: materijalno pokretno, nepokretno i nematerijalno kulturno naslijeđe. Nepokretno naslijeđe je sve ono što nas okružuje: palate, crkve, te sve ono što je izgrađeno. Pokretno kulturno naslijeđe su slike i razni umjetnički predmeti koji se čuvaju po muzejima i galerijama" – objašnjava Dender, navodeći da najvažnija komponenta kulturnog naslijeđa jeste nematerijalna kulturna baština.

"Nematerijalna kulturna baština je sve duhovno što su nam preci ostavili: običaji, jezik, stari zanati, sve ono što se kroz vjekove prenosilo sa generacije na generaciju i došlo do današnjih dana. Kulturna baština je zbir svih tih komponenti koje su prepoznate kao umjetnička vrijednost i kao takve se štite ili od države ili od svijeta" – priča Dender.{gallery}1a1a1abokmor1922{/gallery}

"Bokeljska mornarica iz Kotora najstarija je institucija na tlu Crne Gore, poslije katoličke crkve. Osnovana je 13. januara 809. godine, prije tačno 1210 godina. Uvijek je bila vezana za crkvu i svoje zaštitnike, najprije za Sv. Nikolu, a onda za Sv Tripuna" – kaže Dender.

Prema njegovim riječima, 13. januara 809. godine venecijanski trgovci su donijeli mošti Sv. Tripuna u Kotor.
"Sv Tripun je bio rimski vojnik koji je primio Hrišćanstvo. Rođen je 232. godine poslije Hrista. Kotorski trgovac Andrija Saracenis otkupio je mošti Sv Tripuna, a Bokeljska mornarica po predanju tada je otplesala kolo u njegovu čast i krenula je procesija kroz grad. Kažu da se kovčeg u kome su bile mošti Sv. Tripuna zaustavio na mjestu gdje je sadašnja katedrala i niko nije mogao da ga pokrene. Na tom mjestu Kotorani su napravili prvobitnu crkvu Sv. Tripuna 809. godine, da bi 1166. godine bila napravljena katedrala" – objašnjava Dender.

On je istakao da Bokeljsku mornaricu Kotor krasi poštovanje tradicije, koja se, kako kaže, sastoji iz praznovanja Tripundanskih svečanosti.

"Svake godine Tripundanske svečanosti počinju sa 13. januarom kada se slavi dan kada su mošti Sv Tripuna došle u Kotor. Toga dana se bira mali admiral Bokeljske mornarice. Mali admiral predstavlja simbol podmlađivanja Mornarice. Bokeljska mornarica traje već vjekovima isključivo zahvaljujući ljubavi svojih članova prema organizaciji i taj dobar običaj i tradicija se prenosi sa generacije na generaciju. Mali admiral govori pohvale Sv Tripunu, a njih može da izrekne samo čista dječja duša, neuprljana bilo kakvim grijehom" – pojašnjava Dender.

Tripundanske svečanosti se, kaže Dender, nastavljaju 2. februara kada se mošti Sv Tripuna snose na oltar.
"Mošti snosi i čuva Mornarica. Od 15. vijeka Tripundanske svečanosti isključivo organizuje Bokeljska mornarica. Zatim se 3. februara održava svečana misa posvećena Sv Tripunu, nakon koje se pleše tradicionalno kolo Bokeljske mornarice. Kolo ima 12 figura od kojih, zbog dužine trajanja, Mornarica danas izvodi samo 8. Simbolizuje život pomoraca" – ističe Dender.

Prema njegovim riječima, Bokeljska mornarica je u prošlosti bila organizacija koja je okupljala pomorce i brinula se o njima. Kasnije, tokom istorije, imala je i vojnu ulogu, branila je grad i Evropu od osvajača.
"Danas je Bokeljska mornarica memorijalna organizacija koja čuva uspomenu i tradiciju. Jedan od bitnih elemenata te tradicije je i kolo Sv Tripuna. Tih 8 figura, odnosno 12 su kandidovane za listu UNESCO. Naša djeca ne znaju mnogo o svojoj prošlosti. Ovo je jedan od pravih koraka koji služe da djeca shvate šta je njihovo kulturno naslijeđe i da se bore za njegovo očuvanje" – poručuje Dender.

O odorama i oružju Bokeljske mornarice govorio je oružar Gracija Škanata.

"Dolaskom Venecije i venecijanskih zakona u Boku 1420., Mornarica je pretvorena u vojnu organizaciju koja je trebala da služi Veneciji i samoj Boki za zaštitu od Turaka, gusara i ostalih osvajača. Bokelju su se najprije počeli naoružavati iz arsenala venecijanskog naoružanja" – kaže Škanata, predstavljajući prisutnima tipove naoružanja Bokeljske mornarice: mali nož, helebardu, skijavonu, šaraliju.

"Helebarda je srednjevjekovno naoružanje porijeklom iz centralne Evrope. Bilo je predviđeno za borbu pješadije protiv konjice. Pojavom vatrenog naoružanja izgubilo je svoju funkciju. Zbog svoje ljepote izrade korišteno je za paradno naoružanje. Kod nas se danas koristi prilikom nastupa Bokeljske mornarice kao pratnja zastavama. Venecijanski mač je bio dugo u upotrebi, do dolaska sablje, koja je u Boku došla preko Turaka sa Istoka. Mač je bio statusni simbol plemića. Prve puške koje su bile upotrebne proizvodile su se u Španiji i Njemačkoj, a zvale su se arkebuze. Bile su nepogodne za upotrebu zbog svoje težine. Zbog detaljne izrade i gravure, u Boki se nazivaju šaralije" – priča Škanata.

On je kazao da su pomorci iz Boke, ploveći morem, iz svih krajeva svijeta donosili razne proizvode.

"Mornar koji je bio naoružan u to doba imao je čitav arsenal oružja koji je oko sebe nosio: dvije kubure, jatagan, pušku i mali nož, a oficir sablju" – kaže Škanata.

Prema njegovim riječima, odore koje nose mornari sastoje se od: cipela koje se zovu mulice, crnih čarapa (bječvi), pantalona, bijele košulje, prsluka (ječerme), koreta i kape (ćeverice).

"U cijeloj hijerarhiji Bokeljske mornarice postoji mornar, podoficir, vodnik, oficir, viši oficiri: drugi major, prvi major, viceadmiral i admiral. Glavnim odredom komanduje prvi major, a admiral je najstariji čin po hijerarhiji" – objašnjava Škanata.

O svom iskustvu u Bokeljskoj mornarici govorio je Krsto Milutin. On je, kako su istakli, 2009. godine, kada je obilježeno 1200 godina od prenosa mošti Sv Tripuna u Kotor, bio mali admiral.

"Velika je čast biti mali admiral jubilarne godine sa nepunih 9 godina. Nije mala stvar recitovati lode na katedrali Sv. Tripuna pred punim trgom ljudi koji vas slušaju. Treba uliti emocije i ljubav, ne samo prema gradu, već prema tradiciji. Nema toliko mladih ljudi koji bi htjeli da budu u Bokeljsku mornaricu, što je žalosno. Na nama mladima ostaje sva ta budućnosti i treba da održavamo tradiciju i da je vodimo dalje" – poručuje Milutin.

U okviru predavanja, prikazan je film o Bokeljskoj mornarici koji, kako su istakli, na sažet i pristupačan način objašnjava samu suštinu ove organizacije.

Anto Petrović recitovao je pjesmu "Bokeljska mornarica" koju je napisao dr Miloš Milošević, dugogodišnji admiral Bokeljske mornarice.

Nakon završenog predavanja uslijedio je obilazak katedrale Sv. Tripuna, Pomorskog muzeja Crne Gore i sjedišta Bokeljske mornarice.

Pokrovitelj ovog događaja je Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
.