Arhiva

Priče o multikonfesionalnosti, multinacionalnosti, multikulturalnosti u Boki, naročito u Kotoru i Perastu, gradovima koji nikada nisu bili pod turskom vlašću, lagana su propaganda, ocijenio je naš sugrađanin Dragan Đurčić, gost emisije „Razgovori nedjeljom" Radio Kotora.

Kako navodi, u Boki između pravoslavnih i rimokatolika, nikada nije bilo sudara.

„Zato sve priče o toleranciji i suživotu ne trpe ozbiljan razgovor, jer niko ovdje nikoga nije morao da trpi. Suživot? Koji suživot? Suživot su svi koji žive jedni pored drugih. Žive i Jevreji sa Palestincima, ali u antagonizmu. U Boki tog antagonizma nije bilo. Bilo je agonizma. Konkretno, ako se pozovemo na tradiciju i u odnosu na konfesiju, u ovom, Kotorskom zalivu, imamo dvije konfesije. Istočno-pravoslavnu i Rimokatoličku ili Zapadnu. I jedna i druga priopadaju Crkvi Hristovoj. Razlikuju se u ne tako velikim stvarima, a ovdje posebno u primjeni kalendara. Rimokatolici već šest vjekova koriste Gregorijanski, a pravoslavni Julijanski, posebno u računanju praznika. U običnom životu Gregorijanski", kazao je Đurčić.

Podsjeća da se Isisus Hrist rodio 25. decembra od Blažene djevice Marije, kao bogomladenac i mesija.

„Znači, mi danas slavimo 2018. rođendan Isusa Hrista. Kada je prije šest godina NVO Karampana, uz podršku TO Kotor, osmislila niz manifestacija u okviru programa „Od Božića do Božića" za taj period od 13 dana razlike između dva kalendara, u Kotoru su naišle, ne na pozitivan, već na odličan odziv. Kada je Božić u pitanju uvijek je bila ta razlika, ali kada Uskrs i Vaskrs padaju u istom terminu mi Bokelji smo bili nekako uskraćeni, jer nismo slavili dva puta već jednom. Eto tako smo mi vaspitavani", poručio je Đurčić.

Kotor je, kakao ističe, uz sve teškoće i izazove izdržao sva iskušenja i nije se desilo da dođe do masovnog udara braće u Hristu dvije vjeroispovjesti.

„Najsvježija događana su vezana za Drugi svjetski rat. Na prstima jedne ruke možemo izbrojati žtrtve između dvije konfesije u Boki. Žrtve su bile od okupatora. Počele 18. oktobrom na Lučlindan kada su Škaljari neoprezno mislili da će im ono što je tolerisala Kraljevina Jugoslavija, tolerisati i Kraljevina Italija. Pošto Boka nije bila okupirana nego anketirana, to je značilo da svi Bokelji moraju formalno biti talijanizirani. Proslavu Lučindana uz vješanje hrvatske zastave Talijani su kaznili strijeljanjem tih patriota, tih rodoljuba. Kasnije im se pridao neki drugi karakter, ali to nije bitno da se priča. Bitno je kazati da između dvije konfesije nije bilo tog udara", kazao je Đurčić.

Tim povodom ističe značaj obrazovanja.

„Mi u Srpskom pjevačkom društvu Jedinstvo radimo na planu kulture i mislim da se jedino kultuom mogu objasniti mnoge stvari. Mislim i da je velika odgovornost na crkvenim rukovodstvima da objasne svojim vjernicima što je to što Boku čini Bokom i što nas pred Bogom pokazuje kao one koji smo spremni da prihvatimo i različitost, da razumijemo i poštpujemo različitost. Jer, kada ja poštujem tuđu različitost, očekujem da će i on poštovati, moju koja je za njega tuđi običaj", kazao je Đurčić dugogodišnji član poznatog kotorskog hora.

U susret Svetosavskim i Tripundanskim svečanostima podsjeća da su 27. januara Svetosavska liturgija uz nastup Gradska muzike Kotor ispred crkve Svetog Nikole, isticanje zastave Svetog Tripuna i Lode, a 2. februara kađenje moći Svetog Tripuna uz učešće po šest pravoslavaca i katolika u viševjekovnom obredu.

„Nakon Svetosavske litrugije Gradska muzika oko 11 i 30 pohodi proslavu sv. Save. U Kotoru postoji jedna kompozicija aranžirana za Gradsku muziku koja sadrži ustvari dvije svetosavske himne. Kotorsku „O srpska mlada nevina čeda", koju je napisao proto Jovo Sundečić, a komponovao talijnski kompozitor Đovani Salgeti i Mokranjčevu čuvenu himnu „Uskliknimo s ljubavlju", od koje je starija 30 godina. Razmjenjuju se tom prilikom pozdravi Gradske muzike i Jedinstva, nakon čega narod ide na pjacu Svetog Tripuna, gdje tačno u podne počinju Lode - objava svečanosti sedam dana uoči Tripundana. Da se ovom prilikom pozovemo i na Kandaloru, ili Gospu Svijećnicu, kako to nazivaju rimiokatolici ili u Istočnoj crkvi Sretenje gospodnje. Naveče za vrijeme večernje i matutina, iz relikvijara se prenose mošti u crkvu. Po šest pravoslavnih i katolika kade moći. To je običaj iz najstarijih dana. Nekada su to radili plemići, a već oko 200 godina, od vremena Austrije, nakon perioda Građanske revolucije, plemstvo nstaje i Kotorani su se odlučili da se jedne strane oltara bude po šest pripadnika dvije konfesije. Taj običaj se čuva s ljubavlju i pažnjom", kazao je Đurčić.

Nakon sanacije katedrale 2.000-te godine, predvodnik sa pravoslavne strane je bio, nedavno preminuli, Slavko Sava Roganović.

„Biblijskim rječnikom jedan pravednik, zanesenjak, koji je želio da i tim manirom u Kotoru zavlada atmosfrera potrebe za ujedinjenjem hrišćana", kazao je Đurčić.

Za 25. januar na Svetosavskoj akademiji u Kotoru najavio je da će govoriti akademik Darko Tanasković doskorašnji ambasador Srbije u Unesku, a prethodno Jugoslavije u Vatikanu i Turskoj.

„Biće i tradicionalna Dječija svetosavska akadmija, a taj period je uvod i u ono što nas čeka u godini izuzetnih jubileja sa akcentom na 180 godina Jedisntva sa centralnom proslavom na jesen. Tada će mati Angelina, najpoznatija živa kompozitorka istočne sakralne muzike, Bjloruskinja, počastvovati SPD Jedinstvo, održati svoju školu i posvetiti čitav koncert proslavi. Pored proslave 800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, jubileja 110 godina katedralnog hrama Svetog Nikole u ovom obličju (nakon 1896. i požara, 1909. novosagrađenu crkvu je osveštao bokokotorsko- dubrovački episkop Gerasim Petranović čime je postala katedralna crkva Sv Nikole), mi imamo i jedan naš interni, rijetko viđen, jubilej. To su 50 godina svešteničkog vijeka u istoj parohiji u istom hramu, u crkvi Svetog Nikole, našeg protojereja stavrofora Momčila Krivokapića", kazao je Đurčić.