Arhiva

Bibliotekarka u Muzeju grada Perasta Maja Grgurović predstavila je na prvom Festivalu knjige u Kotoru, bogat bibliotečki fond znamenite porodice Visković, koja je svojim obrazovanjem plijenila u tadašnjem vremenu i prilikama u Perastu.

"Biblioteka našeg Muzeja je, podsjetiću, predstavljena u Beogradu, na trećem Festivalu humanistike, kulture i umetnosti (fesk) Pazi šta čitaš, koji se održavao u Galeriji ULUS, od 29. do 31. marta ove godine. Sastavni dio ovog Festivala činila je priča o vrijednim izdanjima koja se nalaze u biblioteci, a koja su portreti Viskovića slikani knjigama. Značaj našeg predstavljanja u Beogradu bio je višestruk, jer, ne samo da smo prikazali putem prezentacije neka posebna izdanja iz biblioteke, već smo prostor Muzeja na taj način učinili vidljivijim javnosti. Svakako je naša misija da se knjige iz ovog vrijednog fonda prezentuju svim zainteresovanim, te da tek zagrebemo po površini prošlosti i rekonstruišemo živote starih Peraštana, putem poznavanja knjiga iz njihovih privatnih biblioteka. U kontekstu poznate misli Progovori pa ću ti reći ko si, čovjek se definiše i kroz misao – Reci mi što čitaš pa ću ti reći ko si. Knjige su nas oduvijek definisale i portretisale a naše živote oplemenjivale, ali i mijenjale, i njihova je uloga, posebno u savremenom društvu, da nam pokažu i dokažu svevremensku i univerzalnu vrijednost lijepe riječi.

Poznato je da je barokni Perast, u vrijeme kada je doživio najveći procvat, prepoznat i kao ratnički i kao literarni, a spoj junaka i umjetnika tipičan je sklad Peraštanina u tom periodu.

Porodice u Perastu posjedovale su bogate biblioteke u svojim palatama, i one predstavljaju ne samo odraz njihovog načina života i mišljenja, već i potrebu da se obrazovanje posebno nalglasi kao mogućnost napredovanja duha i spoznavanja svijeta.

Putem stalne postavke, mi u Muzeju čuvamo i prezentujemo bibliotečki fond, posebno porodice Visković, čiji su članovi bili ljudi bogatog životnog iskustva, širokih pogleda na svijet koji ih okružuje, pa možemo istaći da je biblioteka zapravo njihovo ogledalo. Dokaz njihovog opšteg obrazovanja i stremljenja da se bogatstvo duha neprestano razvija jesu i brojni naslovi na raznim jezicima, italijanskom, latinskom, grčkom, njemačkom, ali i razne tematike knjiga – teologija, književnost, istorija, geografija, etika, filozofija, pravo, trgovina, brojni rječnici, gramatike i enciklopedije. Posebna je dragocjenost što imamo priliku vidjeti ovdje izložene naslove starih i rijetkih knjiga, koje su tematski različite, a dio su mozaika preko kojeg rekonstruišemo prošlost, sklapajući u jednu cjelinu cio jedan život. Knjige religijskog karaktera (Meditazioni del padre Ludovico da ponte), Catechismo, Petrus Lando dei gratia, dio su jednog vremena i uvjerenja, kao i religijske bliskosti između tadašnje crkve i porodice. Takođe, brojni primjerci Biblija u našoj biblioteci svjedoče upravo tome.

U vitrini je i veoma vrijedno izdanje Poliantee, enciklopedije iz 1622. godine, koja pruža odgovore na opšte pojmove iz života i nauke, ne samo kroz stručno definisanje brojnih termina, već i kroz citate iz svjetske književnosti na latinskom i italijanskom. Nešto novijeg datuma, iz 19. vijeka, izloženi su i Guida del viaggiatore in Italija, vodič za putnike u Italiji, Njemačka književnost u 19. vijeku i Šilerova djela. I poetsko stvaranje je našlo svoje mjesto, pa je istaknuta i poema posvećena Vicku Bujoviću, kapetanu Perasta, povodom opsade i osajanja Herceg Novog, iz 1698. godine.
Što se tiče izdanja na našem jeziku, izdvojila bih Pjesnička djela Petra Preradovića, izdata u Zagrebu, 1873, latinično izdanje Gorskog vijenca sa komentarima Stefana Mitrova Ljubiše, štampanog u Zadru, 1868. a čije reprint izdanje imamo izloženo i ovdje na Festivalu, prvo izdanje Gundulićevog Osmana, iz 1826.; prevod i tumačenja Danteove Božanstvene komedije od strane biskupa Frana Ućelinija, knjiga štampana 1910. godine. Pored knjiga, biblioteka posjeduje i časopise, Nuova antologia, Lectures pour Tous, Il secolo. Posebna dragocjenost su rukopisna djela, koja svjedoče o jednom vremenu u kojem se rukopisom prenosilo sve ono što bi trebalo biti sačuvano, kao npr. prepisi Aristotelovih djela koja čine stalnu postavku u Muzeju.

Ovo je samo mali dio našeg bibliotečkog fonda, a vrijeme koje je pred nama pruža mogućnost da ova biblioteka postane vidljiva i još više cijenjena", kazala je Grgurović.