Arhiva

Predsjednik Organizacije boraca NOR-a 1941-1945 g. Herceg Novi (OBNOR) Mihajlo Kilibarda ocijenio je da crnogorski režim nema pravo da podiže spomenik Josipu Broz Titu „jer je crnogorsko more, nebo i planine prodao novim fašistima".

„Podizanjem spomenika režim krije, odnosno prikriva, svoju profašističku ideologiju i profašistička shvatanja", kazao je Kilibarda na svečanoj akademiji Organizacije boraca NOR-a 1941-1945 g. Kotora (OBNOR) povodom formiranja I Proleterske narodno oslobodilačke brigade i 70 godina od formiranja SUBNOR-a Crne Gore, kao i Dana JNA, održanoj danas u sali Skupštine opštine Kotor - palata Bizanti.

Kilibarda je kazao da budućnost nije u rukama onih koji su uništili radničku klasu i privredni sistem Crne Gore.

„Hvale se juče da će zaposliti 10.000 čjudi. A što je uradio naš sistem, naš vrhovni komandant i Savez komunista Jugoslavije, koji su u samo jednom naletu zaposlili preko 100.000 Crnogoraca. To su podaci na osnovu istorijskih činjenica i fakata", kazao je Kilibarda.  On je istakao ulogu boračke organizacije u Kotoru. {gallery}1a1A1A1AABORCILJUBENKO18DEC{/gallery}

„Raduje me činjenica da je Boračka organizacija Kotora, legendarnog Kotora jaka i uspješna, uprkos pritiscima koji se vrše na nas od strane režima koji marifetlucima, podvalama, mitom i korupcijom, negira principe i suštinu naše jugoslovenske socijalističke revolucije", kazao je Kilibarda.

On je naznačio da „potomci slavnih boraca legendarne Boke treba da budu jedinstveni i da gaje patriotizam i rodoljublje".

Kilibarda je takođe rekao da je po svom karakteru, formi, suštini i specifičnosti, u skladu sa naučno prihvaćenim činjenicima, od 1941. do 1945. vođena jugoslovenska socijalistička revolucija, iako se ovaj period često poistovjećuje sa NOB-om, NOP-om, gerilom ...

Referat je podnio predsjednik OBNOR-a Kotor Ljubenko Borović koji je, između ostalog, podsjetio da je SUBNOR Jugoslavije formiran 1947. u Beogradu, na čijem je čelu bio Josip Broz Tito, a generalni sekretar Aleksandar Ranković.

„To je poslije KPJ dugo vremena bila najjača društveno-politička organizacija, nastala na veličanstvenom tekovinama NOB-a naroda Jugoslavije. U momentu nastanka imala je 1,3 miliona članova", kazao je Borović.

Sve su republike nakon toga oformile svoje organizacije, ali je u onoj na nivou SRJ, kako je naveo, 1997. godine došlo do „pucanja šavova", u ovoj do tada jedinstvenoj organizaciji.

„Andrija Nikolić je formirao novu partijsku organizaciju, ušao u prostorije SUBNOR-a Crne Gore, preuzeo administraciju, pečate... Ovu organizaciju podržava i današnja vlast i oni se finansiraju iz budžeta Crne Gore", kazao je između ostalog Borović.

On je istakao pomoć koju je Organizaciji boraca pružala SNP, kao i prisnu saradnju sa veteranima Ruske Federacije.

U programu su učestvovali učenici osnovnih škola Njegoš i Narodni heroj Savo Ilić, a dodjeljena su i priznanja zaslužnim pojedincima.

Savez Organizacije boraca NOR-a Crne Gore, povodom jubileja-70 godina uspješnog rada, a za izuzetni doprinos u afirmaciji organizacije, očuvanju izvornih principa slavne NOB i njegovanje revolucionarnih tradicija, dodijelio je Povelju: Luki Stijepoviću, Marku Ercegoviću, Đuru Pribiloviću i Vuku Ćetkoviću.

Pored priznanja SOBNOR-a Crne Gore, opštinska organizacija boraca NOR-a Kotor dodijelila je medaljon Rajku Samardžiću za izvanredan doprinos u njegovanju tradicija NOB-a i njenoj afirmaciji.

Akademiji su prisustvovali, pored boraca, potomaka boraca i njihovih poštovaoca iz Kotora i predstavnici boračkih organizacija: Budve, Tivta, Herceg Novog, Trebinja i Podgorice, kao i predstavnici vojnih penzionera Crne Gore.

Izlaganje Ljubenka Borovića:"Drugarice i drugovi borci potomci i poštovaoci boraca NOR-a cijenjeni gosti. U sjećanjima naroda i svih sredina najčešće i najviše se pamte i obilježavaju događaji iz ratne i borbene prošlosti kada su stradali i ginuli ljudi u borbama za slobodu. Tim događajima se posvećuje posebna pažnja, naročito ako su u borbama za oslobođenje mjesta ginuli građani, istaknute ličnosti i borci, čega je bilo u svim periodima, a naročito u XX vijeku u II Svjetskom ratu.
Prošlost se ne zaboravlja, na njenim vrijednostima se uče mlade generacije, posebno sa stanovišta ljudskosti, dostojanstva, ljudskih vrijednosti i slobode. Patriotizam se ovim diže na najviši nivo.
Organizacija boraca NOR-a 1941-1945g. (OBNOR) – opštinski odbor Kotora ulaže izuzetne napore na očuvanju idejnih vrijednosti NOB-a. To činimo i ovom prilikom kada obilježavamo Dan JNA i Dan kada je formirana Prva proleterska narodno oslobodilačka udarna brigada, kao i jubilej70-to godišnjice SUBNOR-a Crne Gore. Iako je mali broj živih boraca a zahvaljujući ne malom broju poštovalaca i vjernih sljedbenika svojih predaka, nastavlja se borba za istinu o NOB-u Jugoslavije.
Zato danas posvećujemo ovo vrijeme 22. decembru 1941 godine, danu kada je po odluci Cenrtalnog komiteta KPJ i druga Tita formirana prva regularna jedinica NOVJ, Prva proleterska brigada. Posvećujemo borcima JNA, Armije koji su narodu donijeli slobodu, a sloboda je plaćena velikim žrtvama uglavnom mladića i djevojaka, kojima je itekako bio drag život, ali je domovina Jugoslavija za njih bila iznad svega.
Pozivam Vas da svim poginulim i umrlim borcima NOR-a koji ostaviše kosti po okupatorskim zatvorima i logorima, kao i žrtvama fašističkog terora i preživjelim borcima koji su u međuvremenu preminuli minutom ćutanja odamo dužnu poštu.
Neka im je vječna hvala i slava.
Drugarice i drugovi, dragi prijatelji, potomci boraca i poštovaoci NOR-a Jugoslavije, o ulozi i značaju naroda i NOVJ napisano je na stotine hiljada stranica. Visoke ocjene o partizanima i NOV su dali velike vojskovođe i političari Rusije, Amerike i Engleske, što je daleko značajnije i važnije od pojedinih zlonamernih falsifikatora istorije koji bi htjeli da speru ljagu sa svojih predaka za izdaju naroda.
Prije ravno 77 godina na današnji dan kada se Evropa našla u krvavom obračunu sa Osovinom Berlin-Rim u varošici Rudo-Bosna i Hercegocina je formirana Prva proleterska brigada. NOV sastavljena od boraca Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Brigada je formirana od dijelova najboljih partizanskih jedinica koju su sačinjavali članovi KPJ i SKOJ-a, radnici, seljaci i studenti, koji su već imali veliko ratno iskustvo, čiji je glavni cilj bio oslobađanje zemlje od okupatora i njihovih slugu, svih vrsta.
Prvi komandant brigade bio je Koča Popović a politički komesar Filip Kljajić Fića. Na dan formiranja imala je 6 bataljona ( 4 iz Srbije i 2 iz Crne Gore ) ukupne jačine 1200 boraca koja je tokom ratnih dejstava brojčano rasla. Brigada je od 1240 ratnih dana imala 530 većih i manjih borbi tj gotovo svaki drugi dan je provela u borbi. Ostali dani su uglavnom provedeni u iscrpljujućim marševima. Prva proleterska brigada na svom putu je prešla više od 20 000 kilometara. Imala je više od 7500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca, a izbacila je iz stroja više hiljada neprijateljskih vojnika. Dala je više od 3000 rukovodilaca i 83 narodna heroja.
Odmah nakon formiranja brigade proleteri su se suočili ne samo sa daleko nadmoćnijim neprijateljem, već i sa nezapamćenom zimom, tako da su mnogi u čuvenom Igmanskom maršu platili životom ili dijelovima života. Na svom dugom borbenom putu brigada se popunjanjavala sa ljudstvom iz raznih krajeva zemlje i već u januaru 1942 godine prerasla u Prvu diviziju NOVJ, pa je sa ostalim brigadama i jedinicama učestvovala u svim značajnim borbama NVJ, kao što su : Užice, Kadinjača, Neretva i Sutjeska čime je stvorena velika slobodna teritorija, jedina u poraženoj Evropi. Kako je oslobađala djelove zemlje, stalno je izlazila sve jača a u njenim redovima našli su se borci raznih narodnosti i vjeroispovjesti tako da je brigada bila primjer na djelu bratstva i jedinstva. Nikada niko nije pokušao, a niti bi mogao da odvojeno računa koliko je poginulo boraca koje narodnosti u pojedinim bitkama. Zar bi se mogle odvojiti zajedničke kosti i zajednička prolivena krv.
Dan 22 decembar slavimo kao Dan JNA koja je narasla sa 1200 boraca koliko je bilo na formiranju brigade na 800 000 i predstavlajla strah za fašističku vojsku koja je u to vrijeme imala u Jugoslaviji: Njemačke 92 divizije, 20 brigada i 23 puka, kao i 41 divizija Italijanskih i 16 divizija Bugarskih fašista. Ovdje dodajmo još i ne mali broj domaćih saradnika okupatora.
Iako je neprijatelj bio nadmoćniji u ljudstvu i naoružanju naša vojska je u toku svih operacija nanijela neprijatelju gubitke ( 44 700 poginulih i preko 500 ranjenih, kao i znatne gubitke u ratnoj tehnici ). U svim fazama NOR-ta, oružanim borbama bio je obuhvaćen veći dio teritorije Jugoslavije, a 1944 godine Jugoslavija je bila jedinstveno ratište, kada su vođene glavne bitke, za oslobođenje Beograda uz pomoć Crvene armije i bitke na Sremskom frontu.
Doprinos Jugoslovenske vojske pobedi nad fašizmom bio je ogroman pa joj se divio cijeli svijet. Nažalost i žrtve našeg naroda bile su ogromne – 1 700 000 poginulih, od čega 304 948 pripadnika NOVJ, a ranjeno je više od 420 000 boraca i starješina.
U teškim ratnim danima cijela Evropa je bila pokorena, a jedino su postojale slobodne teritorije u Jugoslaviji.
Navodim između mnogih datih izjava izvode iz memoara Vinstona Čerčila o uspjesima NOVJ: ''Bjesni rat za opstanak protiv njemaca, rasplamsao se među partizanima...Partizani su pod Titom, otimali oružje iz njemačkih ruku...Oni su ubrzo počelo da nanose teške gubitke njemcima i postali gospodari prostornih oblasti''.
A Ruzvelt, predsjedik SAD je izjavio:''Titova odluka da se Jugoslavija bori protiv nacista je prekretnica u istoriji II svjetskog rata''
Za svoje uspjehe Prva proleterska brigada je odlikovana Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvijezde, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom zasluga za narod, a povodom 50-to godišnjice bitke na Sutjesci Ordenom narodnog heroja.
Nakon oslobođenja zemlje, ta ista armija, je zajedno sa narodom obnovila zemlju, i ne samo obnovila već u relativno kratkom periodu stvoren je sistem gdje su svi građani imali socijalnu sigurnost, riješeno pitanje nezaposlenosti, mogućnost besplatnog školovanja i liječenja i mnogo toga što danas nema i čega je narod željan. Bili smo zemlja poznata i visoko cijenjena u svijetu. To je trajalo sve dok neprijateljima nije uspjelo da nas ''ubijede'' da sve što je stvoreno u socijalizmu ništa ne vrijedi i da oni znaju kako ćemo bolje živjeti. To njihovo pametovanje su zaista dokazali prolivanjem krvi među bračom i nedužnim građanima, i većina stanovništva živi bijedno a radnici su isterani iz svojih fabrika na ulicu, i ne samo što su isterani na ulici nego ih progone i sa ulice. Dobra koja je radni narod stvarao sa mukom su porušena i pokradena ili sa njima gazduju u većini slučajeva lica sumnjive prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Dakle, rat se vodio za slobodu i pravednije društvo, zajedničku nam domovinu Jugoslaviju. Nije se ratovalo samo za svoje mjesto i uži zavičaj, niti da bismo se nakon toga ograđivali u neke samostalne republike.
U toj borbi za slobodu i život u zajedničkoj državi Jugoslaviji, dao je častan dio i narod Boke, Orjenski partizanski i Primorski bataljon kao i Bokeljska udarna brigada. Imamo pravo da se ponosimo sa borcima NOR-a i da se ponosimo sa imenima palih heroja Nikole Đurkovića, Maša Brguljana, Sava Ilića i mnogih drugih i da se ponosimo sa našim simbolima.
Borci i poštovaoci NOR-a ostali su vjerni idejama socijalističke revolucije. Zato moramo sačuvati naše spomenike, brinuti i čuvati istorijske datume i događaje i pamtiti sve one heroje koji su položili svoje živode ugradivši ih u temelje naše domovine.
Svi ti primjeri nas obavezuju , a siguran sam da će tako i biti, da izaberemo pravi put, put popločan idejama slavne Prve proleterske brigade, put Tita, Koče, Peka i drugih.
Pitanje je sad-je li ovaj narod u Crnoj Gori već ostvario svoju budućnost? Je li za ovih 27 godina ubrzanog istorijskog samorazaranja tzv tranzicijom ostvario sve što je htio ovom narodu uništivši mu sve što je imao.
I danas smo ponosni na te hrabre ljude, borce i heroje.
Kao što je bilo moguće da 1914. g. Mišić pobjedi najveću svjetsku silu tog vremena, tako su i borci Proleterske brigade mladi, neopremljeni, nedovoljno naoružani pokazali velikoj Evropi da se za slobodu može izboriti ako se u nju vjeruje. Zato su oni heroji.
Drugovi borci, potomci i poštovaoci boraca NOR-a na 75-to godišnjici formiranja I Proleterske brigade osvježavamo sjećanja i uspomene na istorijske datume i događaje, odajemo priznanje svim borcima i očuvanja kulta i moralnih vrlina naše narodne armije.
Iz ovakvih ideala nikla je ideja o formiranju dobrovoljne društvene organizacije učesnika NOR-a, boraca i ratnih vojnih invalida koja se bori za očuvanje i razvijanje tekovina socijalističke revolucije, izgradnju i razvijanje socijalističkih samoupravnih odnosa i jačanje odbrambene moći SFRJ. Ove godine je 77 godina SUBNOR-a Jugoslavije i 70 godina SUBNOR-a Crne Gore.
SUBNOR Jugoslavije je formiran 30. septembra 1947. g. u Beogradu. Na njegovom čelu je bio predsjednik Josip Brot Tito, a generalni sekretar Aleksandar Ranković – Marko. To je bila dugo vremena, poslije KPJ najjača društveno politička organizacija, nastala na veličanstvenim tekovinama NOB-a naroda Jugoslavije, koja je u momentu nastanka 1 300 000 biranih članova. Njeni glavni ciljevi bili su okupljanje boraca na planu izgradnje novog socijalističkog društva, jačanje odbrambene moći naše domovine, razvijanje i jačanje socijalističke demokratije, čuvanje i jačanje tekovina NOB-a, čuvanje i jačanje bratstva i jedinstva naših naroda, na primjeru herojske borbe koju je vodila naša NOV, razvijanje naprednih ideja socijalizma koje su ocrtavale novi put naših naroda u srećnu budućnost, u borbi protiv fašizma najvećeg zla XX vijeka.
Iduće 1948 godine formirani su republički odbori SUBNOR-a, a među njima i ovaj naš u Crnoj Gori, na čijem se čelu nalazio Blažo Jovanović, tada predsjednik CK KP Crne Gore i prvi predsjednik narodne vlade Crne Gore.
Od 1947 godine do raspada SFRJ, SUBNOR je bio granitna stijena koja je čvrsto stajala na braniku naše domovine i njene slobode. Sve republičke organizacije SUBNOR-a su formirale svoje posebne odbore, osim Srbija i Crna Gora koje su formirale Savez boraca SRJ, koji je djelovao kao jedinstvena organizacija i okupljao preko 250 000 boraca iz dvije bratske republike. Borcima ove dvije republike teško je palo raspadanje SFRJ, pa su u početku prihvatili SRJ kao svoju domovinu. Tako je to trajalo do 1997. g. kada je u Crnoj Gori došlo do pucanja šavova u toj tada jedinstvenoj organizaciji.
U junu je formiran novi republički odbor na čelu sa Bubom Golovićem. Činjenica je, da je Buba bio jasan kada je rekao da hoće Milo Marković da prihvati funkciju predsjednika republičke organizacije CG kada su ga svi podržali. No, kako je tada mjesto saveznog odbora pripadalo Crnoj Gori to je srbijanska boračka organizacija prihvatila da se sastanu svi odbori Srbije i Crne Gore i da se dogovore da to mjesto pripadne nekome iz Crne Gore za koje je izabran prof. Dušan Đurović.
Na sjednici od 27 maja izabrana je delegacija iz Crne Gore za savezni odbor na paritetnoj osnovi od po 10 članova. Iz Crne Gore su izabrani: Dušan Ašanin iz Berana, Miloš Vlahović iz Bijelog Polja, Mirko Vraneš iz Pljevalja, Buba Golović iz Nikšića, Neđo Zorić iz Herceg Novog, Milo Marković iz Podgorice, Andrija Nikolić iz Nikšića, Nada Obradović iz Podgorice, Đole Ćorić iz Mojkovca i Srđa Hajduković iz Bara.
Od ovih 10, 5 su bili nosioci partizanske spomenice 1941. g. , a 5 sa statusom borca iz 1941. g.
Prve tri godine ovaj odbor je jedinstveno djelovao a tokom 4-te godine došlo je do razmimoilaženja u čemu je prednjačio Andrija Nikolić.
Najveće nedaće pojavile su se u martu 2003 godine. Nakon održane skupštine 12. marta dobijeno je rješenje od Ministarstva pravde o registraciji nove organizacije na čijem čelu je bio Andrija Nikolić, a koje je Ministarstvo pravde proglasilo za zakonite predstavnike Saveza boraca CG. Ta organizacija je obila prostorije naše organizacije i oduzela novac i arhivu. Poslije ovog događaja nastala je polarizacija među borcima i došlo je do podjele tako da danas u CG djeluju dvije boračke organizacije. Ova naša organizacija baštini izvorne i tradicionalne simbole i datume istorije. U više navrata vođeni su razgovori oko objedinjavanja ove dvije organizacije ali nije došlo do ujedinjenja tako da ta novoformirana organizacija se finansira sredstvima iz budzeta CG.
Ova naša organizacija je pokretala inicijativu da se stvori Unija boraca oslobodilačkih ratova od postojeće tri organizacije:
Borci NOR-a CG,
Borci rata iz 1991 – 1999. g.
Potomci boraca ratova 1912-1918 g.
Ovakav predlog nije prihvaćen iako smo smatrali da sa stvaranjem Unije bili bismo jači i bolje se suprostavljali svima onima koji žele da obezvrijede kako borbu NOR-a i revolucije tako i status boraca.
Moramo istaći da je ova naša organizacija imala i ima veliku saradnju sa SNP i da je podržavala sve naše aktivnosti. Imali smo od nih i značajnu finansijsku pomoć, a koja je u jednom trenutku za postojanje i rad naše organizacije od velikog značaja.
Naša organizacija je tokom svog rada uspostavila i prisnu saradnju sa veteranima Ruske federacije a koja je još uvijek aktuelna.
Želio bih da istaknem da je SUBNOR bio jedan od značajnih činilaca u sistemu ONO. SUBNOR je kao što smo naveli osnovan 30-og septembra 1947. g. u Beogradu pod nazivom Savez boraca NOR-a. Na zajedničkom kongresu Saveza boraca NOR-a, saveza ratnih vojnih invalida Jugoslavije i udruženja rezervnih oficira i podoficira održanom 1961. g. u Beogradu. Osnovana je jedinstvena organizacija SUBNOR-a JY ali se SRVSJ izdvojio 1969. g. kao samostalna organizacija.
Imena boraca su postala legende, a njihova djela primjer na kojima će se napajati buduća pokoljenja. Dakle, ovdje smo u čast i slavu naših predaka koji su sve od sebe dali, pa i svoje živote prilažući ih na oltar otadzbine, znajući šta daju i zašto ga daju. Oni su svoje živote položili za slobodu kao najveću svetinju i vrijednost.
Zato danas kada ih svečano proslavljamo pozivamo ih za tren iz dalekih herojskih sudbina i tišina. Krasila ih je, hrabrost u borbi, poslovična odanost partiji i bliskost čovjeku", kazao je Ljubenko Borović.