Arhiva

Predstava IVO VIZIN – KAPETAN OD SNOVA, o najpoznatijem kapetanu iz Boke i prvom Slovenu koji je oplovio svijet, premijerno je prikazana kotorskoj publici sinoć u Kulturnom centru "Nikola Đurković".

U predstavi rađenoj po tekstu Jelene Lele Milošević, režiji Zorana Rakočevića, igraju: Vule Marković, Jelena Simić, Sanja Popović, Pavle Popović, Goran Slavić, Miloš Pejović, Branka Femić i Pavle Ilić.

"Zadovoljni smo reakcijama odraslih i klinaca. Predstava je pravljena sa primisli da to bude komad za starije klince, ali mogu da ih gledaju i mlađi, kod kojih ona takođe može da izazove emociju" – kaže za Radio Kotor reditelj Zoran Rakočević.

"Primjesa Mediterana mi je bila neizbježna, ne samo u događaju. Fakat je da se priča dešava u Prčnju, na ponti, u kući koja je vjerovatno kamena i s početka 19. vijeka. Išli smo sa primisli da je Mediteran u svom punom kapacitetu, osjećajnosti, punom životu i stvarima koje su podrazumjevale čežnju koju su svi imali ovdje i more koje su svaki dan gledali, te svo to nedostajanje članova familija koji nisu prisutni, prije svega muškarci. Mislim da smo zaista tu čežnju Mediterana dohvatili" – priča Rakočević.

Prema njegovim riječima, o životu Iva Vizina se zna vrlo malo.

U pitanju je odstupanje od dokumentaristike koja je vrlo mala. Ovo je jedna umjetnička fikcija i taj njegov fiktivni život je zapravo onakvim kakav mi mislimo da treba današnjim klincima. Smatram da im treba: više emotivnosti u životu, te da ih brzina današnjeg življenja, na neki način, zakida za sve radosti koje nosi život, a svakako da suze jesu dio jedne sveukupne životne punoće koja danas, smatram, klincima zaista nedostaje. Tematska ravan kojom se bavimo, upravo to djetinjstvo i stav da će zapravo tek ova osjećajnost, odnosno punoća života, koja podrazumjeva porodičnu i prijateljsku toplinu i sve druge topline koje su se tu javile, je smisao života. Ili smo ljubavni i čežnjivi prema sestri i majci, bratu, prijatelju, ili nismo, bez obzira u kom vijeku živimo. Zato je Ivo Vizin, vjerujem, zaista moj heroj. Jer šta god da mu se desilo, meni je u ovoj priiči bilo bitnije to što je on na ovaj način njegovao sestru, majku, prijateljstvo nego što je oplovio svijet. I takav čovjek je nužno morao oploviti svijet" – zaključio je Rakočević.{gallery}1a1a1aivovisin051218{/gallery}

Radnja predstave smještena je na samom početku 19. vijeka. Glumica Branka Femić je za Radio Kotor kazala da su ispičani odnosi u predstavi između majke čiji lik tumači i njene djece i ljekara i ostalih likova iz priče, i danas prisutni.
"Bilo mi je lako da apstrahujem taj momenat vremenske distance, i veliko zadovoljstvo, zato što je bilo inpirativno. Ili kako mi glumci kažemo: Ima šta da se igra. I srećna sam ako smo uspjeli da napravimo predstavu koja je emotivno dotakla i nadgradila publiku, sa istom količinom emocije, kao i nas kada smo je pravili.
To bi trebao biti neki rolerkoster od smijeha do suza i mislim da je premijerna publika odlično reagovala" – kaže Femić, ističići da je prethodno veče održana predpremijera predstave za djecu iz škole glume Petra Pejakovića i Slaviše Grubiše.

"Njihove prve reakcije su nas ohrabrile da uđemo u večerašnju izvedbu hrabro, koncentrisano, upućeni jedni na druge, te da je našim sredstvima i ispričamo. Nema svaka predstava cilj da emotivno dopre do publike, a trebalo bi. Ja sam zaista srećna što imamo jednu ovakvu predstavu na repertoaru našeg pozorišta" – ističe Femić.
Predstava je nastala u koprodukciji Gradskog pozorišta iz Podgorice, Kotorskog festivala pozorišta za djecu i Kulturnog centra "Nikola Đurković" iz Kotora.

"Bilo nam je zadovoljstvo da radimo ovakvu vrstu predstave jer nije čest slučaj da se za djecu i za mlade ljude pravi melodrama. Iskoristili smo priliku da je potpuno emotivno napunimo, da sve što je ovaj tekst izazvao u nama, izazove to i u publici. Shvatili smo da su životi tada bili daleko jednostavniji, da su ljudi bili usmjereni više jedni na druge, da se život svodio, u stvari, na međuljudske odnose. Danas smo nekako dosta odaljeni, ometeni nekim drugim, manje bitnim stvarima, i to predstavlja bogatstvo ove predstave - kako je bilo nekada kada su ljudi u potpunosti bili usmjereni jedni na druge, jer je zapravo to bila suština života" – zaključila je glumica Jelena Simić.