Arhiva

Javna tribina na teme „Prevencija HIV bolesti i hepatitis virusa" i „Prevencija samoubistva: razgovor koji pomaže" u organizaciji NVO „Ante Portas" održana je danas u multimedijalnoj sali Kulturnog centra "Nikola Đurković".

Tribinu su vodile neuropsihijatrica dr Marina Roganović, socijalna radnica Nada Matković i psihološkinja Milana Žarković.

Događaj je dio projekta „Kotor prepoznaje suštinu obilježavanja značajnih datuma", koji sprovodi NVO „Ante Portas" u opštini Kotor, a podržan je u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD).

ReLOaD program finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). U Crnoj Gori, ReLOaD program sprovodi se u partnerstvu sa opštinama Kotor, Tivat, Nikšić, Pljevlja i Podgorica.

Neuropsihijatrica dr Marina Roganović istakla je da se ovom temom ne treba baviti samo kada se obilježava Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a.

"Ova tema o HIV-u i AIDS-u je značajna za cijeli život kako bi čovjek znao kako da se zaštiti i kako da reaguje" – objašnjava Roganović, navodeći da je HIV virus koji uzrokuje bolest koja se naziva AIDS. To je, kako ističe, virus tzv. humane imunodeficijencije, što znači da imunitet opada djelovanjem virusa.{gallery}1a1a1ajavnatribina2811{/gallery}

"On spada u retro viruse što znači da ulaskom u ljudski organizam napada specifičnu vrstu bijelih krvnih zrnaca. Zbog toga ih uništava i dolazi do smanjenja imuniteta. AIDS je stečena imuno deficijencija" – objašnjava Roganović, ističući da se ne smiju stigmatizovati ljudi koji su HIV pozitivni ili oni koji imaju sidu.

"Kada se pojavi ova bolest, ona je smrtonosna, neizliječiva je, a može da se prenese polnim putem, krvlju i sa majke na dijete (tokom trudnoće, porođaja i dojenjem). To je bolest koja je krajnji stadijum HIV infekcije. Međutim, neko ko je HIV pozitivan ne mora odmah da oboli od side. Kako medicina napreduje, javljaju se sve novije i novije terapije. Ako se osoba javi na vrijeme, te na vrijeme prepozna da ima HIV virus, adekvatnom terapijom će se produžiti vrijeme za koje pacijent neće dobiti simptome bolesti, odnosno sidu. Može da živi potpuno normalno. To može da bude i čitav životni vijek. Da li neko ima HIV infekciju saznaće isključivo testiranjem krvi" – objašnjava Roganović, navodeći da se testiranje vrši besplatno u Savjetovalištu za HIV u Domu zdravlja u Dobroti.

"Ljudi koji su HIV pozitivni mogu da primjete da su umorni, bolesni, da kašlju, imaju česte upale pluća, neobjašnjivi umor, otečene limfne žlijezde, mogu da imaju crvene mrlje na sluznicama, oko usta, smeđe mrlje na koži, može da dođe i do poremećaja koncetracije, pamćenja i depresivnog raspoloženja. Svi ovi simptomi mogu da budu i kod drugih bolesti, tako da bez testiranja ne možemo nikakvim simptomima utvrditi da neko je HIV pozitivan.
Virus se prenosi zaraženom krvlju, spermom ili putem vaginalne tečnosti. HIV virus dobićemo seksom bez zaštite. Prezervativ ili kondom je vrlo važno sredstvo za zaštitu" – pojašnjava Roganović, ističući da su intravenski zavisnici vrlo rizična populacija prenošenja virusa.

"Možemo se zaštiti upotrebljavanjem prezervativa i ne mijenjti često seksualne partnere. Takođe, onaj ko uzima drogue intravenski, važno je da koristi sterilan špric.
Mladi su skloni da stavljaju pirsinge i tetovaže po tijelu. Na taj način se takođe može prenijeti HIV, ukoliko nije sterilna oprema kojom se radi. HIV se ne prenosi preko peškira, posteljine, javnih WC-a, kašljanjem, kijanjem. Ne prenosi se ni putem životinja, ni putem uboda insekta"- ističe Roganović, navodeći da je edukacija jako bitna stavka u prevenciji ove bolesti.

Prema njenim riječima, u svijetu sa HIV-om žive milioni ljudi, a hiljade u našem ragionu.

"To je problem koji nije samo zdravstveni, već je to problem i pravnika, sociologa, psihologa, umjetnika. Ovaj virus ne bira ni uzrast, ni pol, ni profesiju. To je nešto što može da nastane kod svih nas" – objašnjava Roganović.

Ona je prisutnima objasnila i pojam virusa hepatitis c.

"Svi hepatitisi označavaju upalu jetre. Hepatitis c nam je značajan zato što se isto prenosi kao HIV - krvlju i kod zavisnika je zaista veoma čest. Kod b i c hepatitisa komlikacije su hroničan tok, ciroza jetre, rak jetre i smrt" – kaže Roganović, dodajući da je, za razliku od HIV virusa, skoro stoprocentno izliječiv.

"Treba se javiti na infektivnu kliniku. Postoji lijek o trošku Fonda zdravstva koji se dobija besplatno" – ističe Roganović, navodećo da hepatitis c najčešće dobijaju intravenski zavisnici, hemofiličari, te osobe na dijalizi.

"Treba što više edukovati na svim nivoima, treba uočiti rizične grupe i pojedince. Važna je rana dijagnostika i učenje socijalnih vještina i odgovornosti i podsticanje zdravog načina života" – zaključuje Roganović.

Socijalna radnica Nada Matković je istakla prisutnost stigme i diskriminacije u odnosu na osobe koje imaju HIV virus i hepatitis c.

"Suicid ili samoubistvo je svaki akt koji je usmjeren sa namjerom ka uništenju života. Crna Gora je zemlja sa visokom stopom suicida. Prema nekim istraživanjima iz 2007. godine stopa suicida je visoka i ona je u samom vrhu evropskih zemalja u odnosu na broj stanovnika. Rađena su istraživanja po regijama. Grad sa najvećom stopom suicida u južnoj regiji Crne Gore jeste Kotor. Neka tumačenja su da veliki broj kišnih dana u godini utiču na raspoloženje, te na depresiju. Zatim slijedi Herceg Novi, a grad sa najnižom stopom suicida u ovoj regiji je Ulcinj. Zatim, u središnjem dijelu Crne Gore Danilovgrad i Cetinje, a na sjeveru Mojkovac" – objašnjava Žarković, ističući da je suicidalnost vrlo specifičan fenomen koji zavisi od mnogo faktora.

"Prema istraživanju, godine u kojima je najviša stopa suicida bila jesu 2001, 2003. i 2006, dakle godine kada su se dešavala neka ekonomska i politička previranja.
Kao najčešći motivi za pokušaj suicida kod mladih prepoznati su: loše školsko postignuće, ponavljanje razreda, ponašanje koje je dovelo do isključenja iz škole, socijalna nestabilnost, patološka ljubomora, konfliktan odnos sa roditeljima, zlostavljanje i vršnjačko nasilje.
Zaštitni faktori su: socijalna podrška, razgovor bez osuđivanja i prostor razvijanja socijalne mreže i dostupnost podrške" – kaže Žarković.