Arhiva

Čitav civilizovani svijet proslavlja 100-godišnjicu kraja Prvog svjetskog rata, čulo se na akademiji "100 godina oslobođenja Kotora 1918", održanoj juče u crkvi Svetog Nikole u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor, Srpskog pjevačkog društva (SPD) Jedinstvo Kotor 1839 i Matice Boke.

O istoriji Srba, slobodi i kulturnom razumijevanju besjedio je prof. dr Milo Lompar, podsjetivšina srpsko prisustvo na moru kroz državu Nemanjića, koja je predstavljala snažan dio nacionalnog pamćenja.
„Ta istorija srpskog naroda koja je doticala različite tradicije u izvjesnom smislu je obilježila srpsku kulturu, arhetekturu, prostornu uređenost, njene slikovne oblike da zauvjek ostane netaknuta pravoslavnost naših srednjovjekovnih manastira kao znak izvorne i dominantne tradicije. Malo je što u našoj kulturi tako postojano vezano za sprsku tradiciju i kulturu kao život Srba u Boki Kotorskoj. Njihov dolazak pa njihovo prilagođavanje, potreba za samopotvrđivanjem, sa obilježavanjem svog prisustva na neki način su ono što im je odredilo posebnost. Iako danas obilježavajući one koji su su iz Boke pozdravili oslobodioce i obelježavajući one koji su došli da pozdrave Bokelje, obilježavamo svu složenost i protivrečnost naše nacionalne sudbine u XX vijeku mi to ne činimo samo da bi se toga sjetili, nego da bi tu razumjeli jednu duboku unutrašnju nužnost po kojoj danas ne kažemo samo sa tugom nema ih, nego u isto vrijeme sa velikom ponosom i zahvalnošću bili su, a biti je uvjek više od nema jer se pojavi iz najgušćeg mraka i nestane na neki način sva tama ništavila koja nam se čini da je neprolazna", kazao je Lompar.{gallery}1a1A1A1AAKADEMIJA100G18{/gallery}

On je rekao i da je u srpskoj kulturi jedan od najdubljih istorijskih snova, koji se prenosio na poetsku riječ i mijenjao u vremenu, bio san o moru.

„More kao misao i kao želja postoji u različitim oblicima srpskih tradicija. Ono nije fatamorgana. Srpsko prisustvo na moru predstavljalo je uvijek snažan dio nacionalnog pamćenja i poetske mašte. Istorijska sudbina srpskog naroda vezana je za jedan istorijski oblik koji podrazumijeva granična okupacija narodnoga postojanja. Ona u svakom smislu obilježava dramu Srba na moru. Malo je što u našoj kulturi tako postojano vezano za srpsku nacionalnu tradiciju i za srpsku kulturu kao život Srba u Boki Kotorskoj. Srpski narod mora postati i biti kulturan, ali mora ostati svoj. Ne zamijeniti svoju egzistenciju za ništa drugo nego za svoj sopstveni napredak u kulturnom i prosvećenom smislu", kazao je prof. dr Lompar, navodeći da je drama na moru najizraženija bila u krajevima Boke Kotorske..

Prisutnima se obratio sekretar SPD "Jedinstvo" Dragan Đurčić.

"Jedinstvo sledeće godine slavi 18 decenija od svog postojanja. Memorijalna je organizacija na ovom prostoru, svoj na svome autohtono kotorska, bez mentora sa strane. Mentori su nam isključivo naša tradicija, zavjetne misli o srećnom ujedinjenju i naš pokrovitelj Sveti Sava koji nam je u zadatak dao da održavamo tradiciju razumijevanja i života istoka na zapadu i zapada na istoku" – rekao je Đurčić.
On je kazao da "Jedinstvo" i njegovi osnivači njeguju ideju o ujedinjenju.
"Prvi formalni pokušaj ujedinjenja je započeo mitropolit Petar Petrović Njegoš, u narodu znan kao Sveti Petar. Sve do 1921. godine Boka Kotorska nije u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Od proljeća 1921. godine naši prethodnici su ostvarili svoj san o ujedinjenju. Naši preci nisu bili upoznati da će doći do komunizma, fašizma, do razbijanja Jugoslavije. Ništa od toga oni nisu znali. Oni su samo imali plemenite misli, zavjetne misli o srećnom ujedinjenju", istakao je Đurčić.

On je podsjetio da će za dva dana čitav civilizovani svijet proslaviti 100 godišnjicu tog velikog događaja, kraj Prvog svjetskog rata.

„Odred srpske vojske i Jadranski odred tada su prošli ovim dijelom naše domovine. Sve je urađeno u onom furioznom prodiranju Francuske i Srpske vojske iz Soluna prema sjeveru i kasnije prema zapadu. Cilj te vojske je bio da se ne dozvoli realizacija obećanja iz Londona i da se Italiji ne pokloni dalmatinska obala i Boka Kotorska. Samo zato je ta vojska prošla kroz ove krajeve i nije se zadržavala, bilo je to u novembru prije 100 godina", istakao je Đurčić.

On je kazao da je Italija i dalje imala aspiracije prema Boki i sve do 1921. godine Boka Kotorska nije u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca „već isčekuje Rapalski dogovor, nakon čega su od proljeća 1921. naši prethodnici ostvarili svoj san".

„Naši predhodnici nisu imali priliku da učestviju na Podgoričkoj skupštini i da zajedno sa Crnogorcima odlučuju o svojoj sudbini već su kroz državu SHS stekli to pravo. Od tada Boka Kotorska pripada južno-slovenskoj državi sve do 1941. godine kada je Italijani daju, ono što su namjeravali 1918. godine, a to je da postanu 49 provincija. Da nije bilo pomenutih događanja ko zna gdje bi Boka, od Debelog brijega do Kufina, danas pripadala. Molim za razumjevanje naših predaka koji nisu učestvovali na Podgoričkoj skupštini, jer im nije to nije ni pripadalo, a vjerovatno bi se ponašali kao i njihovi potomci na zasjedanju AVNOJ-a jer je primjenjena ista ratna metodologija - pobjednik odlučuje o pravilima ", poručio je Đurčić.

Jugoslovensko ujedinjenje, kako smatraju istoričari, čulo se na akademiji, nije predstavljalo spoj starih država u jednu novu, već odcijepljenih teritorija bivše Austougarske, sa jednom već postojećom državom Srbijom.
Paroh kotorski, protojerej- stavrofor Momčilo Krivokapić je kazao: "Neka je vječna slava svima onima koji su živote položili braneći otadžbinu, onima koji su donijeli slobodu. Ono što naši preci zaslužuju to je da se sjećamo, da ih uvijek pominjemo i da istinu govorimo. Oni su za otadžbinu izginuli, živjeli su zavjetnom mišlju da oslobode prvo svoj narod i da donesu sobodu i drugim narodima. I to su uradili. Mi nastavljamo sa proslavljanjem onoga što je naš dug. Naš dug je da se sjetimo svojih predaka, svih onih koji su živote položili i u balkanskim ratovima i u Velikom ratu, te u svim oslobodilačkim ratovima, svima onima čije grobove ne znamo i za koje samo Bog zna gdje su. Neka je vječni pokoj svima njima. Neka Bog da srpskom narodu i svim drugim narodima u svijetu, mira i sloge, nek da Bog da one usijane glave promisle i pošteno priznaju koja krv teče u njihovim žilama, ako nije potpuno isčezla ona prava, zaključio je Krivokapić.

Kako se čulo na akademiji, dešavanja povodom završetka Velikog rata probudila su nažalost i šovinističke i ostrašćene kvaziistoričare da ovih dana pune stupce novina i portala po Crnoj Gori i zbunjuju one koji ne znaju ništa o Boki Kotorskoj, pa je akademija u crkvi Svetog Nikole doprinos otkrivanju onoga o čemu se danas malo uči u istorijskim udžbenicima.

U muzičkom dijelu programa nastupili su: hor SPD Jedinstvo sa dirigentom Mihajlom Lazarevićem, harmonikaš Boško Tujković, pjevačko društvo Grbalj i dječiji hor SPD Jedinstvo kojim diriguje Ivana Krivokapić.

Skupu su prisustvovali: predsjednica SO Kotor Dragica Perović, potredsjednik Opštine kotor Mišo Samardžić, konzul Republike Srbije Zoran Dojčinović, budući gradonačelnik Budve, lider budvanskog Demokraskog fronta (DF) Marko Bato Carević, predsjednik Matice Boke Željko Komnenović, predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić.

Program je vodio Predrag Nikolić.