Arhiva

Istorijski arhiv u Kotoru, prva arhivska institutucija u Crnoj Gori čiji najstariji čuvani dokument potiče iz 1309.godine, minulog vikenda je obilježio 65 godina rada. Kotorski Arhiv je 30. novembra 1949. godine otvoren na osnovu odluke Vlade Narodne Repulike Crne Gore koju je potpisao predsjednik Blažo Jovanović. Gostujući tim povodom na talasima Radio Kotora u emisiji „Razgovori nedjeljom" direktorka Istorijskog arhiva Snežana Pejović je govorila o počecima ove institucije. „Jubilej evocira uvijek i uspomene kako je sve počinjalo i koliko su truda uložile generacije i generacije da afirmišu arhivsku profesiju od njenih začetaka, da prikupe arhivsku građu sa raznih mjesta (obično podruma, tavana i sl), da povrate arhivalije koje su odnošene iz Kotora. Trebalo je ta prljava, inficirana, oštećena dokumenta očistiti, složiti po cjelinama, pa onda pristupiti njihovoj obradi, kako bi bila dostupna na prvom mjestu nauci. Uvijek se sjetim Veselinke Lalošević koja je bila prisutna od samog početka rada Kotorskog arhiva. Ovom prilikom moramo se sjetiti i prvog direktora Kotorskog arhiva. To je bio Hektor Dabinović koji je na ovu funkciju postavljen kao već penzionisani predsjednik Okružnog suda. Ali, za tu funkciju su ga preporučili njegovi visoki stručni kvaliteti: bio je vrsni sudija i dobar poznavalac latinskog i italijanskog jezika, jezicima na kojima su najvećim dijelom i pisana dokumenta u Kotorskom arhivu. Zajedno sa postavljenim prvim crnogorskim arhivistom Ristom Kovijanićem, profesorom književnosti i akademikom Slovačke akademije nauka, Dabinović je proveo nekoliko mjeseci na obuci u Dubrovačkom arhivu, kako bi oni savladali osnove arhivske struke" – ispričala je Pejović.

{gallery}arhivkotor{/gallery}

Kako je kazala, do danas je u oba današnja arhivska odsjeka bilo više od 50 stalno uposlenih stručnjaka u oblasti arhivske struke. „U lepezi raznovrsnih poslova, od onih najednostavnijih, ali fizički iscrpljujućih i prljavih, do vrhunskih koji su afirmisali crnogorsku arhivistiku i Istorijski arhiv Kotor u velikoj državi Jugoslaviji, ali i van njenih granica. Treba svakako pomenuti akademika Slavka Mijuškovića, dr Miloša Miloševića, mr Vesnu Vičević, mr Mirka Vukasovića, Veselinku Lalošević, Jelenu Antović, Anitu Mažibradić, Milicu Strugar, Anu Kaluđerović, Gojka Andrijaševića, do nas danas uposlenih u Istorijskom arhivu, moje drage i malobrojne kolege, Joška Katelana, Jelenu Strahinju, Tinu Ugrinić" – dodala je direktorka Istorijskog arhiva Kotor.
Veliki je doprinos koji je Istorijski arhiv Kotor, sa oba svoja odsjeka za staru i novu arhivsku građu, pružao nauci ne samo Crne Gore, već i nekadašnje Jugoslavije. "Želim da naglasim da su kotorski Arhiv i njegovi stručnjaci uživali veliki ugled i u samoj kotorskoj opštini. Imali su razumjevanje i podršku za svoje aktivnosti kod nekadašnjih predstavnika lokalnih vlasti. Postoji više primjera takvog izgrađenog odnosa sredine prema ovoj kulturnoj baštini u prošlosti, ali ja bih navela postupak lokalnih vlasti da za Kotorski arhiv obezbjede dva objekta, oba kulturno-istorijska spomenika, koja su naknadno iz raznih drugih izvora finansiranja (republičkog budžeta ili sredstvima od šteta zbog zemljotresa) namjenski rekonstruisana za potrebe čuvanja vrijedne arhivske građe" – rekla nam je Snežana Pejović.
I pored svega toga, Arhiv više od 20 godina nema status pravnog lica već je samo odjeljenje Državnog arhiva sa Cetinja. "Ukidanje pravnog subjektiviteta Istorijskom arhivu je bio isključivo politički čin koji nije uvažavao mišljenje stručnjaka, niti je bio rezultat prethodnih stručnih analiza. Osim stručne i naučne javnosti koja je tokom 1991. godine i 1992. pružila otpor takvoj ishitrenoj odluci crnogorskih vlasti, moram da podvučem političku podršku tadašnjih predstavnika lokalnih vlasti da do toga ne dođe. To je išlo sve do amandmana Opštine Kotor Skupštini Crne Gore na novi zakon o arhivskoj djelatnosti da Istorijski arhiv mora da ostane samostalna institucija u oblasti kulture, jer ne vrši nikakve poslove iz oblasti državne uprave. Tokom glasanja amandman nije prošao za jedan glas! Postojeći kadar u Istorijskom arhivu Kotor je tada podjeljen na pola između dva arhivska odsjeka, tako da su i arhivisti obučeni za rad sa starom građom premješteni u odsjek za rad sa novijom građom. Ubrzo nakon reorganizacije Arhiv ostaje i bez dva magistra pomoćnih nauka, što je značilo da ostaje bez kvalitene podrške za obrazovanje budućeg kadra, jer u Crnoj Gori obuka arhivskog kadra je jedino moguća tokom rada u arhivu. Takvi potezi su već u startu nanijeli ogromnu štetu Istorijskom arhivu Kotor od koje se on nije oporavio do danas, već naprotiv nastavljeno je urušavanje svega onoga što je tokom više od 40 godina bilo postignuto u periodu od osnivanja do njegovog ukidanja" – pojasnila je Snežana Pejović.
Po riječima direktora Državnog arhiva Stevana Radunovića, sada zbog ekonomske krize u Kotoru nije moguće zaposliti ni radnika više iako ih je samo 5. Sa druge strane, primjera radi, u Sektoru za arhivsku građu od značaja za Državu, na Cetinju radi 26 ljudi, a u Podgorici 12. "Tako Istorijski arhiv Kotor trpi nesagledivu štetu zbog prevelikog stihijnog upošljavanja u drugim odsjecima, a zadnjim mjerama štednje još je dodatno kažnjen, jer godinama mu je uskraćena mogućnost prijema u cilju popune slobodnih radnih mjesta. Trpi i zbog restriktivnih mjera koje se sprovode u glomaznoj državnoj upravi. Politički postavljan rukovodeći kadar na čelo Državnog arhiva (što nije bila praksa tokom samostalnosti Istorijskog arhiva Kotor, gdje je struka uvijek imala primat) očigledno nema sluha za arhivsku građu koja je stvarana na području Boke i Kotora, jer ona je ne-crnogorske provenijencije. Tako da je očigledna diskriminacija ove kulturne baštine koja se tiče čitavog regiona Boke Kotorske. Za nas malobrojne arhiviste u ovom arhivu pogubna je nebriga odgovornih iz uprave Državnog arhiva, čak njihovo neznanje o arhivskoj građi koja se nalazi u Kotoru. Dovoljno je reći da uprkos krupnim problemima sa kojima smo suočeni u nastojanju da omogućimo normalan rad ove razvijene ustanove i odgovorimo na prvom mjestu na zahtjeve naučne javnosti i domaće i međunarodne, pretpostavljeni su bili u službenoj posjeti Arhivu zadnji put prije nešto više od godinu dana. Aktuelni direktor u svom desetogodišnjem mandatu tek tada je detaljnije obišao arhivske depoe u zgradi u Starom gradu. Mislim da u drugoj arhivskoj zgradi još nikada nije ušao ni u jedan depo, ni onaj koji koristi Istorijski arhiv Kotor za smještaj stare arhivske građe. Slično je i sa ostalim njegovim saradnicima. To znači da Istorijski arhiv kao institucija od državnog značaja funkcioniše više od 20 godina bez sopstvenih finansijskih sredstava, bez mogućnosti samostalnog odlučivanja o bilo kojoj stvari, bez mogućnosti planiranja budućeg razvoja. Kako sada stvari stoje ona je pred potpunim zatvaranjem, upravo kako smo mi stručnjaci to pokušali da objasnimo 1992. godine. Tada smo kazali da će u dogledno vrijeme Istorijski arhiv Kotor biti zatvoren i da će možda samo biti neki stražar koji će čuvati arhivsku građu od uništenja" – upozorila je direktorka Snežana Pejović.