Arhiva

Književni život u Crnoj Gori danas je više životarenje zbog režimskih pritisaka u kojem se pjesnici poput Ilije Lakušića opiru, ne samo prolaznosti stvari, nego i montiranju nagrada i veličanju pisaca koji to ne zaslužuju, ocijenio je prof. dr Dragan Koprivica.

Koprivica je juče na poetskoj večeri podgoričkog pjesnika pod nazivom "Pjesnički porteret Ilije Lakušića", održanoj u kotorskom Kulturnom centru "Nikola Đurković" ukazao i na "bestidnu prodaju književnog i ljudskog morala", te da je Crna Gora u ovoj umjetnosti bliža pariskom Pigalu, nego grčkom Parnasu.

"Jedan od ključeva pjevanja Ilije Lakušića danas je sučeljavanje Parnasa kao jednog od brda na Olimpu, gdje stanuju Muze, zaštitnice umjetnosti, do Pigala, onoga pariskog kvarta. Kvarta u kojem stanuju neke savremene Muze 20. i 21. vijeka, žene na sat, žene na noć, i mislim da je upravo Ilija Lakušić postavio pitanje za današnju književnost u Crnoj Gori, jesmo li na Parnasu ili na Pigalu. Znajući kako se protežiraju neki pigalski pisci u Crnoj Gori, mislim da Pigala imamo dosta u savremenoj književnostio preko bestidne dodjele visokih nagrada piscima, preko prodaje književnog i ljudskog morala, tako da ova poezija govori o samoj književnosti i njenom mjestu u Crnoj Gori danas", kazao je Koprivica.

Književno življenje , nastavlja Koprivica, više je životarenje zbog režimskih pritisaka u kojem se pjesnici poput Lakušića, opiru , ne samo prolaznosti stvari, nego i montiranju nagrada i veličanju pisaca koji to ne zaslužuju.

"Da biste pročisitili svoj ukus i da biste ga sačuvali od navale kiča i trećerazredne savremene poezije u Crnoj Gori, čitajte Iliju Lakušića", poručio je Koprivica.

Po riječima prof. dr Siniše Jelušića, kod Lakušića je u prvom planu pjesničko pitanje jezika gdje je on izvanredan majstor stiha.{gallery}11a1aKNJIZEVNOLAKUSIC18{/gallery}

"Prosto je opsjednut pitanjem riječi, nastanka pjesme, različitim problemima vezanim za to. Istražuje sintagmatske konstrukcije stiha.
U njegovoj poeziji, vrlo zanimljivo, oživljava jedan žanr koji je u osnovi srednjevjekovni. Pojavljuje se u modernom pjesništvu, a ovdje je posebno potenciran, a to je žanr molitve. Lakušićeva poezija je izuzetna i trebalo bi da se čita u školama, da se na njoj vaspitavaju generacije koje dolaze, jer preokreće ovu prazninu egzistenicije koju mi živimo. Prazninu koja je dovela do krize smisla, krize vremena, do suicida, samoubistava, nevjerovatnog porasta korišćenja raznih oblika antidepresiva. Sve su to simptomi vremena u kojem živimo, a to je čovjek koji je izgubio smisao", kazao je Jelušić.

Lakušićeva poezija, kazao je on, vraća nas preko poetskog jezika suštini smisla - neprekidnom uspostavljanju veze sa transcedencijom.

"Da bi se ta veza uspostavila Lakušiću su neophodni, i to je pravi put, upravo Petrovići, u kojima je temelj i stub onoga na čemu počiva autentična i istinska istorija Crne Gore, ali i njena, u pravom smislu projektovana, kulturna i duhovna budućnost", kazao je Jelušić.

Ilija Lakušić rođen je 1947. godine u Lijevoj Rijeci. Završio je Ekonomski fakultet u Podgorici. Radio je kao: dopisnik jugoslovenskog lista Borba za Crnu Goru, urednik Кulturne rubrike u Pobjedi, Ministar kulture u Vladi Republike Crne Gore (1991 – 94), potpredsjednik SO Podgorica, direktor Muzeja i galerija Podgorice, Sekretar za kulturu Podgorice, direktor, osnivač i glavni urednik izdavačke kuće Obodsko slovo. Bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore u više mandata. Član je Odbora za književnost CANU.
Objavio je knjige poezije: Robija iza stakla, Prapečat, Кvarenje omladine, Nemam drugog izbora, Deset pršljenova, Odbrana i posljednji dani rimovanja, Evo me, Tako je pisano prije glagola pisati, A potom obrezaše knjigu, Male majke, Papirova pobjeda, Ljubio sam život kao da je moj, Bitka na tastaturi, Mala noćna lirika, Dva Petra, Uspenska vrata, Manastirski sinovi, Od Parnasa do Pigala, Reglesi filosoful sau, (na rumunskom); romane Sistem za navođenje, Portret pjesnika sa proznim piscem u pozadini, Rane desete; kratke priče Ipak se okrećem, kao i knjigu satirične proze Priče u zrnu, knjigu intervjua i esejaIz pretjerane blizine, i knjige za djecu Bukvara i Biljezi.

Dobitnik je Trinaestojulske nagrade za književnost (2013), Nagrade „Marko Miljanov", Nagrade „Risto Ratković", Nagrade „Vuko Bezarević" za satiričara godine, Nagrade Udruženja crnogorskih pisaca za djecu za knjigu godine, dvostruki dobitnik nagrade „Ježa" za kratku priču, Nagrade „Tipar", Nagrade festivala humora i satire u Danilovgradu, Nagrade „Miodrag Ćupić", Povelje „Jovan Skerlić". Dobitnik je ordena Ministarstva kulture Rusije za kulturnu saradnju i doprinos razvoju sveslovenske pismenosti, kao i Novgorodske gramate. Dobitnik je Ordena grada Barija (Citta di Bari) za kulturnu i književnu saradnju.
Njegova poezija prevedena je na ruski, francuski, italijanski, engleski, švedski, kineski i rumunski jezik.