Arhiva

Povodom praznika Gospe od Krunice i 447 godina od čuvene pomorske bitke kod Lepanta, u kotorskoj katedrali Svetog Tripuna juče je održano molitveno sjećanje i sveta misa za duše svih stradalih Kotorana, Peraštana i Bokelja.

Pjevali su horovi iz Ljubljane i Zagreba, a misi je prisustvovao i admiral Bokeljske mornarice Antun Sbutega.
Na spomen ploču na palati Bizanti, u znak sjećanja na veliki događaj, postavljen je vijenac.

Kod Lepanta (današnjeg Naupaktosa u Grčkoj) 7. oktobra 1571. odigrala se najveća pomorska bitka brodova na vesla i jedra u istoriji, a u kojoj su se sukobile hrišćanska, tzv flota Svete Lige i islamska, flota Osmanlija.
Od poraza doživljenog kod Lepanta, Turci se kao pomorska sila, više nikada nisu oporavili. Jedan od najblistavijih trenutaka u bogatoj bokeljskoj pomorskoj prošlosti bilo je učešće kotorske galije „San Trifone di Cattaro" („Sveti Tripun Kotorski") u Lepantskoj bici.

"Sveti Tripun Kotorski" sa 175 članova posade i kapetanom, kontom Jeronimom Bizantijem, posebno se istakao herojstvom posade i vještinom svog zapovjednika.

Naime, piše novinar Siniša Luković u svom tekstu posvećenom Lepantskoj bici, nakon što je nesmotrenošću dijela đenoveških galija na čelu sa čuvenim admiralom Andreom Doriom koji je odveslao i odjedrio previše na jug, stvorena velika rupa na južnom krilu flote Svete Lige, galija "Sveti Tripun Kotorski" zajedno sa galijama Raba i Trogira i još desetak mletačkih galija, samoinicijativno je popunila zjapeću prazninu kroz koju je trećina turske flote pokušala proboj i opkoljavanje glavnine snaga Svete Lige.

„Tu rupu samoinicijativno su odlučili zatvoriti kapetani Jeronim Bizanti iz Kotora, Ivan Dominis sa Raba i Kristofor Lučić iz Trogira i njihove kolege iz Venecije. To je međutim, bila praktično samoubilačka odluka – oni su zaista uspjeli da zaustave turski prodor i dok su se Turci bavili njima, hrišćanima je pristiglo pojačanje iz centra, ali nažalost prekasno za neke naše ljude. Oni su zbog svog herojstva platili stravičnu cijenu - galija "Sveti Tripun Kotorski" potopljena, poginula je čitava njena posada na čelu sa kapetanom Jeronimom Bizantijem, na rabskoj galiji bila je svega šačica preživjelih, na galiji Trogira bilo je oko 160 mrtvih.
Posebno su bokeljski pomorci sve zadivili svojim herojstvom jer je galija "Sveti Tripun Kotorski" izdržala istovremeni napad čak osam turskih brodova, a na jednog mrtvog bokeljskog mornara stradalo je sedam do osam Turaka.
"To govori o strahoti koju su ti ljudi prošli, ali da njih nije bilo povijest bi sigurno bila drugačija – turski proboj bi uspio, bitka bi pukla na tom najslabijem dijelu hrišćanskog fronta i cijela istorija zapadnog Mediterana vjerovatno bi bila mnogo drugačija od ove koju poznajemo. Sam Jeronim Bizanti je nakon pogibije bio je slavljen kao veliki junak u Boki, cijeloj Dalmaciji i savezničkoj floti."- kaže istoričar dr Tonći Tadić iz Hrvatske, koji je temeljito proučavao bitku kod Lepanta i ulogu ljudi iz krajeva bivše Jugopslavije u njoj.
Naime, posadama od ljudi iz tadašnje Dalmacije koja se prostirala od Spiča u današnjoj Crnoj Gori do Raba u Hrvatskoj, bilo je popunjeno čak 19 galija koje su se kod Lepanta borile u floti Svete Lige.
Pored kompletne posade galije "Sveti Tripun", Bokelji kao žrtvu za pobjedu Svete Lige u ovoj istorijskoj bici, priložili i živote čak sedam od 12 najstarijih sinova najuglednijih porodica iz Perasta koji su po tradiciji, obavljali dužnost čuvara savezničke zastave uz mletačkog admirala Sebastiana Venijera, na komandnom brodu flote Svete Lige.
U spomen na oko 250 Bokelja stradalih u Leptanskoj bici, u kotorskoj katedrali juče je služena sveta misa, a iz Kotorske Biskupije poruičili su da su "pobjednici Lepantske bitke duboko utkani u temelje hrišćanske Evrope.", stoji u tekstu Siniše Lukovića.