Arhiva

Gošća Radio Kotora danas je psihološkinja u risanskom Domu starih ,,Grabovac" Biljana Cimbaljević sa kojom smo razgovarali o položaju starih u Crnoj Gori, njihovom zbrinjavanju i periodu adaptacije na ovu vrstu ustanova.

,,Kvalitet života zavisi od više faktora. To su prije svega zdravlje, finansijska sredstva, mogućnosti angažovanja u starijoj životnoj dobi, mogućnost zadovojavanja nekih životnih potreba, kao što su duhovne, zatim mogućnosti za stvaranje emotivnih biskih veza i slično. Nema sumnje da se kvalitet života godinama mijenja, naročito smještajem starije osobe u starački dom. Ipak moguće je održati kvalitet života starijih osoba i to uparvo kroz zadovojavanje mnogobrojnih potreba a kod starijih su to opšte ljudske potrebe", kazala je Cimbaljević.

Adaptacioni period na dom obično traje mjesec i zavisi od korisnika do korisnika.

,,Kada korisnik dođe u našu ustanovu on započinje novi život, napušta svoju kuću, a nekada je to i zauvijek. Pred njim je svakako jedan novi izazov. Postoje korisnici koji se vro brzo adaptiraju i već poslije desetak dana možemo reći da su se navikli na našu ustanovu, ili da je adaptacioni period protekao bez problema. Postoje i oni koji se teže adaptiraju, ali ipak uspiju uz pomoć stručnih radnika i medicinskog osoblja uz kontinuiranu podršku i pomoć. Međutim, postoje i oni korisnici koji se nikada ne naviknu na domski smještaj. Takvim korisnicima je hrana u Domu uglavnom dobra i zadovoljni su uslovima smještaja, ali jednostavno ne mogu da se naviknu, iako nemaju nikakvu konkretnu primjedbu. U takvim slučajevima, u saradnji sa Centrom za socijalni rad ili sa rodbinom, insistiramo da se korisniku obezbijedi drugi vid zaštite i da se vrati svojoj kući", pojašnjava dalje Cimbaljević.

U radno-okupacionu terapiju uključeno je oko 40 % štićenika Doma starih ,,Grabovac". Radovi na kojima rade štićenici su raznovrsni. Koriste se razičite tehnike, kao što su dekupaž, rad pirinčom, izrada nakita, umjetničkih slika i slično. Pored radno-okupacione terapije postoje još tri sekcije, muzička, umjetnička i novinarska.

,,Sekcije smo oformili nakon što smo sproveli ankete, a rezultati su pokazali čime bi to naši korisnici željeli da se bave. Takođe organizujemo i izlete, imamo i program plaže, tombole, organizujemo kvizove i muzičke koncerte, a imamo i biblioteku koja raspolaže sa preko 2.000 naslova", ističe Cimbaljević.

Psiholog i socijalni radnik su osobe sa kojim korisnik uspostavlja prvi kontakt pri dolasku u Dom. Najčešće pitanje korisnika adaptiranog na domske uslove smještaja, kako kaže Cibaljević, je kada će se ići na izlet.

"Pitaju nas sve od stvari vezanih za način funkcionisnja ustanove, neka njihova lična intereovanja, te za dogovore oko izlaska u grad, odlazak kući ili u crkvu. Do skoro se o najstarijim članovima brinula tradicionalna porodica. Međutim, tradiconalna porodica se polako raspada a dio te uloge preuzimaju institucije pa stoga institucionani smještaj postaje dominantan, a često bude i jedna alternativa. Ranije se dešavalo da neko člana svoje porodice smjesti u starački dom pa tu činjenicu krije od okoline, a sada je već češća pojava da osobe koje smjeste svoje roditelje u Dom prilikom posjete dovode i članove šire porodice ili komšije da vide u kakvim uslovima živi njihova majka ili otac. Vjerujem da je razlog rušenja tabu doživjaja upravo boji način života u Domu", objašnjava Cimbajević.

Ona poručuje da je stav svih zaposenih u Domu da je kod svoje kuće najbolje ali, ako osoba kod kuće ne može dobiti adekvatnu brigu i njegu i ako ne postoje uslovi da kod svoje kuće dostojanstveno stari, dom je dobro riješenje.
,,Oduku o dolasku u Dom mora da donese sam korisnik naših usluga, jer svako ima pravo da odluči gdje će stanovati", zakjučila je Cimbaljević.