Arhiva
U SLAVU MILOŠA MILOŠEVIĆA, ČIPKE I DOBROTE
Osnovna škola „Narodni heroj Savo Ilić" u Dobroti organizovala je danas Dan otvorenih vrata povodom Dana opštine Kotor. Ovom prilikom otvorene su izložbe knjiga „Kotorani Kotoru" kao omaž uglednom Dobroćaninu Milošu Miloševiću, potom dobrotske čipke iz kolekcije Nadežde Radović, kao i mediteranske hrane. Među gostima je bio i predsjednik Opštine Kotor dr Aleksandar Stjepčević.
O poznatom naučniku i dugogodišnjem direktoru Istorijskog arhiva u Kotoru Milošu Miloševiću govorila je dr Ranka Krivokapić, donedavno predsjednica Savjeta roditelja ove škole. „Veliko mi je zadovoljstvo i čast što imam priliku da zajedno sa vama oživim uspomene na lik i djelo naučnika svjetskog glasa gospodina Miloša Miloševića. Dr Miloš Milošević je rođen u Splitu, gimnaziju je završio na Cetinju a Pravni i Filozofski fakultet u Beogradu, doktorirao je iz oblasti istorijskih nauka na Filozofskom fakultetu u Zadru. Svoj radni vijek započeo je u Kotoru kao sudski pripravnik i nastavnik muzike, ali je najduže radio u Istorijskom arhivu Kotor kao arhivista i direktor.
{gallery}savoilicnov{/gallery}
Imao je zvanje naučnika saradnika, bio je član mnogih domaćih i međunarodnih institucija gdje je sa izuzetnim autoritetom prihvaćen dok je govorio o istoriji grada Kotora i Boke" – rekla je Krivokapić i dodala da je ugledni naučnik učestvovao na brojnim međunarodnim kongresima u Briselu, Madridu, Moskvi, Vašingtonu, Londonu i Bonu. „Na međunarodnom kongresu u Londonu 1980.godine izabran je za predsjednika sekcije profesionalnih društava Međunarodnog arhivskog savjeta pri UNESCO-u. Njegov naučno-istraživački opus je izuzetno veliki, objavio je 24 knjige, a publikovao je preko 230 naučnih radova koji predstavljaju nezaobilazan naučni izvor kako za naučne drugove tako i za sve one čitaoce zainteresovane za prošlost i istoriju Boke Kotorske. On je izabrao da bude posrednik između prošlosti i sadašnjosti, slikar kolektivne sudbine ljudi na obalama zaliva Boke, odnosno svega onoga što karakteriše Mediteran, naš zajednički svijet. U svojim istraživanjima i objavljenim radovima o istoriji Boke Kotorske od 14. do kraja 18. vijeka, dr Milošević je dao savremenu sintezu obogaćenu novim arhivskim sadržajima i istraživanjima naručito iz kotorskog arhiva.Posebno mjestou proučavanju daje istoriji pomorstva, tom, kako bi on poetski rekao, izvoru života na kamenu kako po pitanju pomorske trgovine i privrede, razvoja pojedinih pomorskih naselja sa svim njihovim specifičnostima, tako i o životu pojedinih znamenitih pomoraca. Naučni radovi i knjige Miloševića su Kotor i njegovu istoriju približili mnogima o čemu govore i dobijena priznanja: Orden grada sa zlatnim vijencem, Trinaestojulska nagrada, Orden Republike Hrvatske - Red Danice Hrvatske s lentom i likom Katarine Zrinske, zatim povelje Bokeljske mornrice, Saveza društava konzervatora Jugoslavije i Društva za proučavanje i unapredjenje pomorstva Jugoslavije, kao i nagrade Ivo Visin Pomorskog muzeja i 21. novembar grada Kotora, te druga vrijedna priznanja i pohvale. Jedno od njemu najdražih priznanja je imenovanje za admirala Bokeljske mornarice na Skupštini 1.septembra 1991. godine jer je Bokeljskoj mornarici posvetio veliki dio svojega rada i života. Dr Miloš Milošević je ostavio iza sebe neizbrisive tragove velikog humaniste, pjesnika, istoričara, muzikologa, vrsnog arhiviste i, iznad svega, čovjeka koji je volio svoju Dobrotu. Umro je u Dobroti 25.aprila 2012.godine" – zaključila je Krivokapić.
Profesorka Nadežda Radović više od pola vijeka bavi se izradom dobrotske čipke. „Učila sam, tragala, otvarala sve moguće škafetine i ormare, predstavljala tuđe radove, pravila svoje i počela da predstavljam svoje. To dobrotsko, kotorsko, bokeško i crnogorsko blago. Čak 50 godina pokušavam da dokažem i izborim se da to bude crnogorsko blago i jedan od najstarijih zanata ovog kamena i ovog mora gdje se mi radujemo, stvaramo i odlazimo. Treba nešto ostaviti iza nas, jedno od tih djela je i dobrotska čipka" – kazala je Radović. Ona je podsjetila da je Crna Gora 10. oktobra ove godine zaštitila četiri vrijedna djela duhovnog blaga ovog kraja - Dobortsku čipku, Fašinadu, Bokeško kolo i Bokešku noć. „Nadajmo se da će se naći u okviru Liste UNESCO-a uskoro. Ono što mi je iskreno žao jeste što nema istaknutih imena moje učiteljice veza Ančice Đurović i njene sestre Mine Latković, jer su ostavile čudesno djelo koje se čuva. Prvih 10 mojih minijatura posvetila sam bezimenim dobrotskim ženama, ime treba sačuvati uz djelo. Prvo što su uradile u 12.vijeku bila marama, pa su radile djela za crkvu, pa djela za Boku. Ja sam odlučila da idem malo dalje i nastala je minijatura. Tu su, ne treba da budu ni na zidu moje kuće ni u škafetinima, treba da se vide. 12.vijek je daleko od nas, 21. vijek je tu, a čipka mora da nastavi da živi. Prvi moj korak je da uđem u škole, da djeci osnovnih, srednjih i škola primijenjenih umjetnosti pokažem što znam. Ovo je prva kuća kojoj nudim da uz moju pomoć oformi vannastavne aktivnosti i sekcije djevojčicama osmog i devetog razreda kako bih ih naučila onome što znam o čipki" – rekla je Dobroćanka Nadežda Radović.
Svoje zadovoljstvo nije krio direktor Nebojša Kuč. On je kazao da je danas organizovan samo dio planiranih programa te da mu je posebno drago što je izložena pisana riječ o Kotoru.
Klapa „Incanto" otpjevala je dvije pjesme „U zemlju latinsku" i „Bokeška mornarica" po tekstu Miloša Miloševića.