Arhiva

U rubrici „Dva minuta", koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se obratio prof. dr Stevo Nikić, prof. filozofije i socijalne psihologije.
Drage moje Kotoranke i Kotorani,
Kotor je grad sa zavidnom prošlošću i velikim mogućnostima koje treba iskoristiti. Grad koji živi između slavne prošlosti i nedefinisane sadašnjosti, svojevrsna ambivalentnost koja ponekad može i da ne ide u prilog njegove budućnosti. Kotor u svim aspektima pripada velikoj civilizaciji Mediterana u onom pozitivnom značenju tog pojma. Zapravo, mediteranske zemlje su skupine oblasti međusobno izolovanih ali koje ipak, kako kaže Brodel, neprestano jedna drugu traže i to možda pomaže da se bolje shvati kako je svaki mediteranski kraj uspio da očuva neuporedivu originalnost, onaj snažni regionalni miris i pored neobične mješavine civilizacija, religija, običaja... U svakom istraživanju Mediterana upravo se susreću stalne osobine ponavljanja i pravilnosti njegove istorije koje se čak prepoznaju u svakodnevnom životu.

{mp3}dva/stevo1{/mp3}

Svakako, događaji koji su protresli ovaj region posljednjih decenija nijesu nimalo išli u prilog ovog drevnog grada. Ima se utisak da je ovaj prostor nezasluženo zanemaren u odnosu na neke gradove sa mnogo manjim kulturološkim pretpostavkama. Jedan moj prijatelj kad je govorio o ovom gradu, često je parafrazirao biblijske riječi u smislu konstatacije da oni ne znaju što imaju. Ne znaju što imaju ljudi koji upravljaju Kotorom niti oni što upravljaju njima.
Kotor ne može biti grad kulturnog turizma, grad muzej, grad tranzitnog turizma, grad masovnog turizma ili grad velikih kruzera a pri tome da se ne vodi računa o onome što se određuje kao „kapacitet opterećenja". Da bi ovo sve bio Kotor mora imati izgrađenu saobraćajnu infrastrukturu, svoje zaobilaznice, svoje žičare i svoje hotele. Pri tome se svi moramo osloboditi predrasude da ništa ne treba mijenjati i graditi da bi se očuvala ambijentalna autentičnost. To je pogubna paradigma koju su svi iskoristili da se u Kotor ništa ne ulaže. Možemo postaviti pitanje kakvi bi izgledali drugi gradovi sa ovakvim predrasudama. U Parizu ne bi nikad bila izgrađena Ajfelova kula, čelični Bobur a posebno staklene piramide Luvra. Čovjek gradi i čovjek razgrađuje, možda će bolje biti nešto nekad izgrađeno, a najgore je ne raditi ništa da se ne bi pogriješilo.
Na kraju mogu konstatovati još jednu notornu činjenicu za koju sam, uzimajući u obzir sve što je naglašeno, jedino kompetentan. Kotor može i mora postati univerzitetski centar, nešto poput Kembridža i Oksforda. Za to postoje sve relevantne pretpostavke: vjekovna obrazovna tradicija (Gramatikalna škola, Gimnazija i Pomorska škola), visokoškolsko obrazovanje, prateća infrastruktura i sve geografske, kulturološke i akademske pretpostavke. Upravo korišćenjem visokoškolskog kadrovskog potencijala Kotora funkcioniše Fakultet za mediteranske poslovne studije Tivat, jedina visokoškolska institucija u Crnoj Gori iz oblasti nautičkog turizma, privredne grane u okviru koje bi Crna Gora mogla postati i postaje velika atraktivna turistička destinacija u cijelom regionu.
Da ponovim, Kotor ima mogućnosti, treba ih samo znati iskoristiti.
Stevo Nikić
Narednog ponedjeljka 1. decembra našim slusaocima će se obratiti Aleksandar Saša Dender, a već 8. decembra, prvi put u rubrici „Dva minuta", slikarka-konzervatorka Jasminka Grgurević.