Arhiva

Sabrana djela Ide Verone, autora Željka Brguljana i prof. dr Cvijete Pavlović (prve dvije knjige) pomovisana je sinoć u Bogorodičinom hramu na Prčanju.

Prisutne je pozdravio Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

"Dvije osamljene, ali zanimljive pojave unutar bokeljske književnosti bile su Ana Marija Marović i Ida Verona. Iako je slučaj htio da su živjele i djelovale na suprotnim stranama, prva u Veneciji, a druga u Rumuniji, obje su u sebi nosile one tipične bokeljske vrline , koje su rezultirale predanim stvaralaštvom. Nije im bio zajednički samo književni rad, nego su se obje bavile i slikarstvom i muzikom, što govori o njihovom svestranom talentu. I obje su bile posvećene humanitarnom radu", kazao je u svom obraćanju autor, istraživač i publicista Željko Brguljan. Obje istaknute Bokeljke, dugo su bile nepoznate u domovini, pa su i do danas nepravedno zanemarene, a osnovni uzrok tome je što su sva svoje pjesnička, u Idinom slučaju i dramska djela, napisale na nematerenjem jeziku, prva na italijanskom, a druga na francuskom. "Tako nisu uspjele zauzeti ona mjesta unutar domaće književnosti koja bi im po kvalitetu izraza pripadala. No, Ida Verona je, nasuprot Ani Marović barem imala tu privilegiju da se kasnije vrati u svoj zavičaj i u njemu proživi posljednje dane", pojasnio je Brguljan.

Kako je u intervjuu za Radio Kotor kazala redovna profesorka na odjesku za komperativnu književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu dr Cvijeta Pavlović, pjesnikinja i dramaturškinja Ida Verona vrijedna je književnica hrvatskog porijekla, koja je ostala van tokova hrvatske književnosti.{gallery}1a1AABOGOHRAMVERONA18{/gallery}

„Prije 85 godina profesor dr Ivo Hergešić, utemeljitelj komparativne književnosti, objavio je veoma važan tekst u kojem upozorava na djelo Ide Verona. Nije da je Verona bila sasvim nepoznata, međutim, morao je postojati neko ko bi zasukao rukave, pregledao rukopis, jer je njen opus nastao nažalost upravo u rukopisu, iako postoji objavljena zbirka iz 1882. godine, ali i iz 1885. godine u Parizu. Dakle, bilo je potrebno provjeriti ono što postoji u rukopisu sa onim što je objavljeno. Zahvaljujući najprije Željku Brguljanu, ali i mnogim drugim istraživačima, kada smo počeli upoređivati postojeći rukopis sa onim iz 19. vijeka objavljenim u zbirkama, ustanovili smo da postoji veliki broj pjesama koje su ostale u rukopisu. Za mene je, kao poznavaoca francuskog jezika i kulture, najprije bio izazov dešifrovati rukopise onih pjesama koje nisu nikada objavljene i uporediti rukopisne pjesme sa onima koje su objavljene u Parizu u 19. vijeku. Uspostavilo se da veliki broj pjesama koje su tada objavljene nisu bile identične rukopisu. To znači da je vjerovatno neko od izdavača, možda od urednika ili u saradnji sa autorkom, korigovao njene pjesme i prilagođavao ih onom duhu vremena, pa smo se dogovorili da ćemo ovaj prevod i prepis napraviti tako da ostane koliko god je moguće blizak izvorniku. Sa svim greškama u poznavanju franskuskoga jezika i svim nejasnoćama ostalim u rukopisu. To je jedna vrsta kritičkog izdanja i zato je to ogroman posao, desetogodišnji. Jedan dio pjesma još uvijek nije preveden, zbog dogovora sa izdavačem da smanjimo broj stranica i prilagodimo izdanje onoliko koliko je za autorku reprezentativno", saopštila je Pavlović.

Prema njenim riječima, Ida Verona je bila vrlo obrazovana i iznimno hrabra žena, koja se se usudila pisati o temama koje u to vrijeme nisu bile baš dobro došle. „Pisala je za sebe, o intimnim i političkim pitanjima, bez pretjeranih preteznija da postane slavna, iako je imala finansijsku podlogu da objavi svoje pjesme. Svojevremeno sam napravila jednu vrstu eksperimenta. Naime, u svom izlaganju interpretirala sam jednu njenu pjesmu, ne rekavši autora. Publika je mislila da se radi o muškom autoru, jer je njena tema bila Prvi svjetski rat i jer je njen način bio takav da uopšte nije bio blizak onome što se danas zove tzv.žensko pismo. Dakle, Ida Verona je pjesnikinja intime, javnosti i pobune", rekla je Pavlović.

Projekat se, kaže, nastavlja.

„Plan nam je da jednoga dana prevedene pjesme postanu i prepjevane, a sljedeći veliki korak je obraditi i njezinih pet drama u rukopisu", otkriva Pavlović.
Podsjetimo, Ida Verona je rođena 9. marta 1864. godine u Braili. Otac joj je bio pomorski kapetan Frano Verona, a majka Amalija kontesa de Luković. Živjeli su u Rumuniji. Često je boravila na porodičnim imanjima u Tivtu i na Prčanju. Bila je osamljeni stvaralac. Već u četrnaestoj godini, sa velikim poletom, počela je pisati stihove. U početku su to bile pjesme prigodnog karaktera, pisane za pojedine svečanosti ili dobrotvorne priredbe, pretežno na francuskome jeziku. Ubrzo je počela objavljivati u rumunskim časopisima i francuskim književnim revijama. Nakon zbirke od 20 pjesama, štampane 1882. godine u Braili, tri godine kasnije izlazi joj u Parizu temeljno pjesničko djelo „Mimosas", u kojem većinom problematizuje pitanje uloge žene u tadašnjem društvenom poretku. Posljednjih desetak godna svoga života provela je sasvim povučeno. Preminula je u svojoj kući na Prčanju 1925, godine. Na prčanjsko groblje ispraćena je sa velikim poštovanjem, a na „vječni počinak" riječima je ispratio tadašnji prčanjski župnik don Niko Luković.

U muzičkom dijelu programa nastupio je duo flauta, Andrea Petrović i Anastasija Mijušković.

Organizator ovog događaja je bilo Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, a knjigu je štampala Izdavačka kuća „Antibarbarus" iz Zagreba.

Promociji knjiga prisustvovao je i konzul gerant u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Kotoru, Marijan Klasić.