Arhiva

9. Avgusta se u svijetu obilježava Međunarodni dan siromašnih (priznat od UN).

Siromaštvo danas u svijetu predstavlja jedan od najvećih izazova čovječanstva.Siromaštvo ne samo da predstavlja moralni i duhovni gubitak za svakog pojedinca već i neizmjerni gubitak raspoloživih svjetskih resursa.

Porast siromaštva osim u zemljama u razvoju zabilježen je i u zemljama tranzicije.

Siromaštvo i glad nisu posljedice populacijskoga rasta, već političkoga, ekonomskoga i trgovinskoga svjetskog sistema, jer se danas proizvedi dovoljno hrane kojom bi se moglo prehraniti svi stanovnici svijeta.
Iz ovog razloga je nedopustivo bacanje hrane i sve više zemalja pokazuje odgovoran odnos prema ovoj pojavi .

Podaci Svjetske banke kažu da, oni koje pogađa ekstremno siromaštvo žive sa manje od 1.90 dolara dnevno .

Siromaštvo se u zemljama Europske unije mjeri drugačijom metodologijom i granica, tj. linija siromaštva postavljena je na bitno većem stepenu od ekstremne linije siromaštva od 1,9 dolara na dan.

U zemljama članicama Europske unije primjenjuje se jedinstvena metodologija u praćenju siromaštva kojom se zapravo siromaštvo smješta u kontekst društva, pa je u onim zemljama koje imaju veći standard i veće dohotke ta granica viša, a u zemljama s nižim standardom granica je siromaštva niža.

Granica siromaštva u zemljama Europske unije definiše se kao 60 % prosječnog dohotka pojedinca ili prosječne porodice u nekoj godini.

Crna Gora zadnje zvalične podatke koje govore o siromaštvu imala u 2013.godini.

Kako nemamo podatke o broju siromašnih, godinama , postoje velikih sumnji da su zvanični podaci o broju nezaposlenih i broju korisnika socijalne pomoći fingirani kako bi se pokazalo da Vlada uspješno radi, pa ne možemo ni govoriti o ozbiljnom
pristupu problemu kakvo je siromaštvo u Crnoj Gori. Sirimaštvo je zapostavljena tema i u našim medijima, na žalost.

Smatramo da se situacija umnogome izmijenila i da je pored već prisutnog
( evidentiranog ) siromaštva ( višečlanih porodica, jednoroditeljskih porodica, porodica čiji su članovi osobe sa invaliditetom, porodica čiji su članovi nezaposleni, raseljenih porodica, REA populacije,penzionera sa najnižim primanjima , tzv žrtve tranzicije...) imamo i tzv "novo siromaštvo " u Crnoj Gori , koje nije evidentirano i prepoznato kao ugrožena kategorija kojoj pomoć treba.

Riječ je o mlađim osobama koje su zaposlene, ali imaju vrlo mala primanja i ne mogu samostalno živjeti.

Često od najviših zvaničnika u Crnoj Gori slušamo kako Crna Gora ostvaruje najviše stope rasta u Evropi, hvalimo se rastom BDP a sa druge strane znamo da ogroman dio naroda živi u nemaštini .

Zarada korporacija se obračunava kao nacionalno bogatstvo zemlje u kojoj njena filijala posluje, čak i ukoliko je odmah transferisana u zemlju sjedišta kompanije.
Novac odlazi iz države odmah , a naša statistika tvrdi da pripada njoj.

Na rast BDP-a direktno utiču i krediti. Što se država više zadužuje u inostranstvu, ima veći BDP.
Crna Gora se primakla nivou javnog duga od osamdeset odsto svog BDP-a, što je izazvalo ozbiljna upozorenja iz MMF-a i Svjetske banke.

Važno je da znamo kako država Crna Gora namjerava da se bori protiv siromaštva ."Rat siromaštvu" je u Crnoj Gori najavljen još 2003.godine od strane najvisočijih zvaničnika a rezultate vidimo svi .

Stopa siromaštva raste kako obrazovanje opada i najvažnija strategija u smanjenju siromaštva, jeste obrazovanje.
Najsiromašniji su oni koji su najmanje obrazovani.Problem ranog napuštanja školovanja je ozbiljan indikator siromaštva.
Jasno je da su to djeca iz siromašnih porodica.

Mogao bi se osmisliti sistem stipendiranja u kojem stipendije ne bi bile poklonjene nego bi stipendista imao obavezu da je vrati kada se zaposli.

Uglavnom studiraju djeca roditelja sa visokim obrazovanjem, što govori u prilog tezi o reprodukciji siromaštva, a što takođe govori da je kod nas socijalna mobilnost zapravo vrlo slaba.

Ako je četvoročlanoj porodici, prema proračunu statističara, potrebno 256 evra za hranu, prosta računica pokazuje da dnevno za ishranu potroše oko osam i nešto eura sto je malo više od dva evra po osobi.

Najveće siromaštvo je tamo gde je nosilac domaćinstva nezaposlen.

Crnoj Gori je stopa nezaposlenosti nešto iznad dvadest odsto.
Zaposleno je oko sto pedeset hiljada ljudi.

U Crnoj Gori je skoro 83.000 radnika primalo zaradu do 250 eura, .Polovina njih prima minimalnu platu od 193 evra. U Crnoj Gori trećina zaposlenih neredovno prima plate.
Najbrojniji su zaposleni u trgovini, a plata im je od 250 do 300 eura.
Dvije trećine radnika prima zaradu ispod 500 eura , koliko zvanično iznosi prosječna plata, što dovodi u pitanje način obračuna prosječne zarade.

Ovo su zaista loši statistički podaci i primanja zaposlenih su daleko od zadovoljenja čak i revidirane potrošačke korpe.Da ne pominjemo one koji mjesecima ništa ne primaju kao i armiju nezaposlenih .

Najveci doprinos borbi protiv siromaštva daju rast zaposlenosti i ekonomski razvoj.

Postoje direktne mjere pomoći siromašnima , od kojih je novčana socijalna pomoć klasična vrsta sigurnosne mreže.

Ako se gleda šire, i penzijski sistem i te kako sprečava siromaštvo.Moramo se pobrinuti da se poveća iznos minimalnih penzija jer one ne omogućavaju golo preživljavanje korisnika .
I davanja, kao što je dječiji dodatak, utiču na smanjenje siromaštva tako da je neophodno da ga primaju sva djeca iz socijalno ugroženih porodica, bez izuzetka.

Unaprjeđenje sistema minimalnih naknada -socijalne pomoći nije važno samo zbog poboljšanja situacije najsiromašnijih, nego je važno i iz aspekta izgradnje socijalno pravednijega društva, dakle u interesu je svih građana, kako siromašnih tako i ne-siromašnih, jer se situacija siromaštva može dogoditi svakome od nas.

Kao organizacija civilnoga društva želimo makar na ovaj dan biti glas siromašnih građana za unaprjeđivanje njihovog položaja u društvu i promociju njihovih socijalnih prava.

Moramo da se pobrinemo za naše ljude da ne žive u siromaštvu,navodi se u saopštenju Banke hrane.