Arhiva

Elitnog turizma nema bez dobre zdravstvene potpore, u čijoj osnovi su savremeno opremljene medicinske ustanove, ocijenio je za Radio Kotor dr Vlado Popović, novoimenovani direktor Specijalne bolnice "Vaso Ćuković" u Risnu.

Gostujući u emisiji "Razgovori nedjeljom" Popović je kazao da je nedavno bolnica dobila najsavremeniji operacioni sto i najavio nabavku najnovijeg skenera i operacionog mikroskopa, kao i rekonstrukciju i modernizaciju operacionog bloka sa intenzivnom jedinicom.

"Crna Gora je danas prepoznata kao značajna turistička destinacija, a risanska bolnica je u takvim okolnostima još opterećenija. Sezona je u jeku, a pored nabavke nove opreme čeka nas i značajan posao na uređenju prostora bolničkog kruga, fasade, rekonstrukcije prijemnog bloka", kaže Popović ističući i značaj "prvog utiska" i cjelokupnog ambijenta ovakvih i sličnih ustanova za pacijente.

U saradnji sa Ministarstvom zdravlja i Fondom zdravstva risanska bolnica će pomenuti "Tošibin" skener dobiti za mjesec dana, dok je najsavremeniji operacioni sto montiran prije nekoliko dana.

"Ortopedija i neurohirurgija su najskuplje grane medicine i teško je pratiti taj korak sa svijetim. Klinički centar Crne Gore je svakako najveća i najopterećenija ustanova koja je za godinu i po dobila tri miliona donacija, pa zato apelujkem da se u tom smislu prepozna i risanska bolnica kojoj gravitira stanovništvo cijele Crne Gore", kazao je Popović.

Kada je riječ o magnetnoj rezonanci , kaže da je to svakako tema za razmišljanje, ali da trenutno ima drugih prioriteta.

"Ovdje su godinama rađeni najteži opearcioni zahvati, zato moramo stvoriti uslove da nijedan pacijent neurološki i neurohirurški – ortopedski, ne napusti granice ove zemlje", kazao je Popović.

On je najavio podizanje nivoa saradnje Medicinskog fakulteta u Beogradu i Specijalne bolnice "Vaso Ćuković".

 ISTORIJAT

JZU Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirirgiju i neurologiju »Vaso Ćuković« se nalazi u Risnu, u središnjem dijelu bokokotorskog zaliva, najljepšem dijelu jadranske obale.

Bolnica je izgrađenja u periodu 1938 - 1941.g. donacijom (cca 600.000 USD) mještanina Vasa Ćukovića, čije ime i danas nosi. Zgrada bolnice je završena, opremljena i spremna da primi prve pacijente krajem maja 1941.g. Ratni događaji su za kratko vrijeme odložili početak rada bolnice, no ubrzo, jula mjeseca 1941.g. dr Niko Miljanić, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, otvara bolnicu i počinje sa radom u njoj, kao njen prvi upravnik. Po završetku rata, do 1949, je radila kao Opšta bolnica za područje Boke Kotorske, a od 1949 kao bolnica za Koštano-zglobna oboljenja, prva u Crnoj Gori, i sa medjurepubličkim karakterom. U prvim decenijama, kao bolnica za koštano-zglobna oboljenja postaje jedan od lidera ortopedije u širem regionu. Tako je 1954.g. urađena ugradnja poliakrilatne parcijalne endoproteze kuka, a 1956.g. parcijalne proteze kuka, tipa "Austin-Moor", obje kao prve na Balkanu. 1971.g. ugrađena je totalna bezcementna endoproteza kuka a 1972.g. cementna, samo godinu dana poslije Skoplja i Zagreba a godinu dana prije Ljubljane i Beograda. 1968 g. proširuje svoju djelatnost i otvara Neurohiruško odjeljenje (takođe prvo u Crnoj Gori) i Neurološko odjeljenje, sa pratećom Fizikalnom terapijom. Poslije razornog zemljotresa 1979.g. bolnica je obnovljena i rekonstruisana 1981.g. Renovirana je i 1996.g. (operacioni blok i intezivna njega) i 2009.g. (kompletna vodovodna i kanalizaciona instalacija, keramički podovi, izmještanje vešeraja, i td) Ovakav profil ima i danas, jedina je takvog tipa u Crnoj Gori i nalazi se u sekundarnom nivou zdravstvene zaštite.

VASO ĆUKOVIĆ
najveći bokeljski dobrotvor svih vremena

Vaso Ćuković je rođen u Risnu, 09. jula 1858.g. od oca Lazara i majke Stane, u uglednoj trgovačkoj porodici, sa osmoro djece. Volio je školu, kao mlad pomagao ocu u trgovinu, i izučio zanat u Risnu, ali, nemirrnog duha, već sa 12 godina je otputovao kod tetka u Trst, koji je takođe bio trgovac U Trstu je završio višu trgovačku školu i odlično savladao grčki i italijanski jezik. Sa 16 godina se zaposlio u, tada poznatoj, grčkoj firmi "Hydias" kao činovnik. 1877 godine je, na nagovor jednog pomorskog kapetana iz Risna, kojeg je sreo u Trstu, otplovio za daleku Ameriku. Prvo u Njujork, pa San Francisko gdje je imao namjeru da se bavi trgovinom. U početku je to išlo veoma teško. Radeći svakojake poslove, učeći jezik , put ga je odveo u Nevadu, grad Reno, gdje mu je živio rođak, koji ga je pomogao sa 100 USD, što mu je bilo dovoljno, da započne samostalo, malu trgovinu. Ni tu nije uspio. U gradu Virginia Sity je radio kao prevodilac. U Virginiji, Neveda, je pokušao da radi sa rudnicima, bezuspješno, a radio je poslove čistača u jednoj bilijarnici, gdje se i upoznao sa kockarskim igrama. Lutalačka težnja ga odvodi na kratko na Aljasku, a konačno, 1895.g. stiže je u Denver, Colorado. Tu kupuje zemlju, nastavlja trgovinu, otvara tada poznate kockarnice i za kratko vrijeme stiče veći kapital. Zahvaljujući svojim sposobnostima i inteligenciji Vaso Ćuković postaje u to vrijeme jedan od najuglednijih i najuticajnijih ličnosti grada Denvera. Žrtvujući svoja materijalna sredstva učestvuje u izgradnji i uljepšavanju grada, pomaže razne humane akcije i učestvuje u javnom i političkom životu.

Veliko čovjekoljublje je pokazivao i u svojoj sredini u Denveru pomažući siromašne i bolesne. Pomagao je i naše iseljenike a bio je dobar poznanik i prijatelj sa Nikolom Teslom i Mihailom Pupinom.
Najveće dobročinstvo je pokazao prema svom narodu u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, od kojeg se posebno izdvaja:

1922.g. u čast svojih roditelja,osnovao je fondaciju "Zadužbina Lazara i Stane Ćuković" za školovanje djece siromašnih roditelja iz Risna. U narednih pet godina fond je povećavao, tako da je 1927.g. dostigao 100.000 USD. Od tog fonda školovalo se 99 učenika.
1929.g. poslao je risanskoj opštini 2.000.000 dinara za vodovodnu mrežu i elektrifikaciju mjesta i za izgradnju Narodnog doma u Risnu. Dom je završen i otvoren 1931.g. i bio jedan od najmodernijih sve do zemljotresa 1979. kada je stradao i nije obnovljen.
pomagao je svoj narod u vrijeme Prvog svjetskog rata na Balkanu,
sirotinji u Risnu je redovno, pred Uskrs i Božić, slao po 10.000 dinara (20.000 godišnje)
za crkvu Sv.Petra i Pavla u Risnu je kupio 5 velikih zvona u vrijednosti od 100.000 din.
Manastiru S.Đorđe u Risnu za popravku, zvono i izradu puta za kola poklonio je, u dva navrata, 360.000 din pa 100.000 dinara;
društvu "Soko" u Risnu, za kupovinu sprava, inventara i završetak pozornice u Narodnom domu je poklonio 400.000 dinara;
dao je prilog za podizanje hrama Sv.Save u Beogradu u iznosu od 230.000 dinara

Poslije smrti 1933.g. najznačajnija i najhumanija oporuka Vasa Ćukovića je da se u Risnu sagradi velika bolnica, kao pomoć siromašnim i bolesnim. U njegovom testamentu je stajalo: "Još za života želio sam da u svom rodnom mjestu podignem modernu bolnicu. Ako je Risan nepodesan za ovakvu jednu zdravstvenu ustanovu, neka se onda ona sagradi u nekom drugom mjestu u Boki, ili ma gdje u Jugoslaviji ..." Za ovu svrhu zavještao je 25.000.000 predratnih dinara. i postavio rok od 21 godine od njegove smrti za realizaciju. Izvršioci testamenta iz SAD su u više navrata dolazili u Beograd da bi organizovali izgradnju bolnice u Risnu. Utrošeno je 300.000 USD i objekat je formalno predat Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja Kraljevine Jugoslavije krajem marta 1941.g. Vlada se složila da za njen rad obezbjedjuje 40.000 USD godišnje. Za vrijeme rata bolnicu su koristile razne zaraćene strane i više puta je bila bombardovana. Zahvaljujući izvršnoj naredbi Predsjednika SAD novac se za vrijeme rata nije mogao koristiti za opravku ovakvih objekata, zbog opasnosti da isti padne u ruke neprijatelja. Kad je rat završen zgradi bolnice je bila neophodba velika popravka. Posleratna Vlada je izvršila opravku bolnice i kada su se izvršioci oporuke iz Amerike uvjerili u to, suduja iz Denvera je odobrio da se drugih 300.000 USD iskoristi za ponovno opremanje bolnice, kupovinu ambulantnih vozila i td. s tim da sve bude nabavljeno iz SAD. Tako je bolnice opremljena sa tada najsavremenijom medicinskom opremom, ambulantnim vozilima (koja su raspodjeljena i drugim bolnicama u CG), kamionima i drugim bolničkim iventarom, a vrijednija oprema je bio i pokretni rentgen (rentgen-autobus) sa specijalnim aparatom za snimanje, kojim su ljekari bolnice Risan obilazili sva mjesta u Crnoj Gori.

Oporukom je, izmedju ostalog, veći iznos imovine, preko 1.300.000 USD ostavio svojoj najbiližoj rodbini, a iznos od 100.000 USD za izgradnju skulpture u centru Denvera u čast njegovog velikog prijatelja gradonačelnika Denvera.
Vaso Ćuković je umro u svom domu u Denveru dana 20.12.1933.g. u 75 godini.