Arhiva

Povodom 17 vjekova od Milanskog edikta, u porti crkve Svetog Nikole u Starom gradu, Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo–Kotor 1839, juče je organizovalo izvođenje monodrame "Carica Jelena – majka cara Konstantina".

Glumica Jelena Mila, koja živi i radi u Štokholmu u Švedskoj, kazala nam je da se na predstavu čekalo pet godina.

"Rađena je zbog Milanskog edikta – akta, papira u kojem se zapravo po prvi put u istoriji govori o toleranciji vjera. Jedan jako važan dokument. Kažu da ih je i prije toga bilo, ali se oni nisu poštovali", kaže Mila.

Prije pet godina, tačnije 2013. se navršilo 17 vjekova od februara 313. godine i izdavanja državnog Akta o toleranciji vjera – poznatijeg kao Milanski edikt. Izdao ga je Konstantin Veliki (Avgust) zajedno s Avgustom Licinijem u Milanu.

"Konstantin je jedan nezahvalan lik za igranje zato što je, ajde da kažem, uspostavio hrišćanstvo sa jedne strane, a radio je hristinizaciju svijeta, osvajao je. Tako da u tom smislu ja mislim da je majka pravi ključ razumijevanja Konstantina, jer muke djece obično majke mnogo dobro znaju", kaže Mila.

Kako navodi, priča je ustvari ispovjest moderne savremene žene "jer izlazi iz te neke ikone i priča neko vijeme koje je malo drugačije".{gallery}1a1AAMILA18{/gallery}

"Međutim, tragedija kroz koju ona prolazi, naravno je u toj srazmjeri. Ona je ipak bila majka Konstantinova u doba tog nekog Starog Rima. Ali patnja majke za djetetom ili za djecom je u svim vremenima i svim oblicima identična", kazala je Mila.

Na pitanje koliko je hrišćanstvo u savremenom svijetu opet u katakombama Mila ukazuje na duhovno i svetovno tumačenje.

"Mislim da hrišćanstvo uvijek nađu duše koje treba da ga nađu, tako da ne mislim da se smanjuje, nestaje i slično. Naprosto, potreba za postojanjem bogočovjeka je nešto što je hleb naš nasušni", kaže Mila.

Sa druge strane hrišćanstvo je, dodaje glumica, na ovim našim prostorima uvijek bilo na udaru.

"Ovi naši krajevi su uvijek bili na udaru raznih osvajača, a nekako su nam najnemiliji bili oni koji su vjeru dirali, tako da ova zemlja, konkretno i Kotor, a govorim i mnogo šire, jako dobro pamti to nešto zbog čega je platila skup danak. Kotor je možda bio nešto drugačiji jer je bio nekakva svoja teritorija, ali nije se u svakom slučaju mogao mnogo isključiti od okruženja, od Otomana itd. Hrišćanstvo je kao takvo prilično patilo za to vrijeme", kaže Mila.

Osvrćući se na prodor izbjeglica sa istoka koji bježe od rata, a doživljava ga u zemlji gdje živi, u Švedskoj, ukazuje da je riječ o protestantskoj zemlji koja se prilično udaljila od hrišćanstva, pravoslavnog i katoličkog.

"Mislim i da im podsjećanje na njihov identitet može biti blagotvorno i dragocjeno, a naravno i nama sada i ovdje je to izuzetno važno u vremenu zamešeteljstva, političkih interesa, sitne kupoprodaje, pozicija, imetaka... Sve to čini da čovjek zaboravi na korIjen, a bez njega je teško da bude stabla i lišća, a još manje i ploda", kaže Mila.

Kao osoba i umjetnica se zato uvijek bavi korjenima.

"Nebi li još više uzrasli. To ne znači da svi treba da igramo hrišćanstvo, ali bez postojanja te neke hrišćanske etike i estetike, ne znam kako bi to sve izgledalo danas na planeti", kazala je Mila.

Konstantinova majka Jelena, bila je žena nižeg roda, rano-hrišćanka, konkubina – žena Konstancija Hlora - oca Konstantina Velikog, hodočasnica, Avugstova majka i kanonizovana Sveta Žena u obije Hrišćanske tradicije Istočnoj i Zapadnoj.

U znak obilježavanja ovog velikog datuma, na inicijativu profesora teologije oca Radovana Bigovića, nastala je neobična monodrama "Carica Jelena – majka cara Konstantina"koja opisuje život Svete Jelene.