Arhiva

Uz blagoslov mitrpolita Amfilohija, duhovno vođstvo i savjete arhimandrita Benedikta i u izdanju manastira Svetog arhangela Mihaila na Miholsjkoj prevlaci, knjiga „Petar II Petrović Njegoš u srpskoj kritičkoj misli 20. vijeka", autorke Snežane Adamović predstavljena je kotorskoj publici prije dva dana u u riznici Srpske pravoslavne crkve Kotor, u organizaciji Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo Kotor 1839.

Kako se čulo na promociji, Njegoš se u kotorskoj Gimnaziji nekada izučavao cijelo jedno polugodište, a danas ga jedva možemo naći u crnogorskim udžbenicima, pa je svaki blagosloveni književni doprinos, koji obrađuje njegovo grandiozno djelo u sadašnjim vremenima, od nemjerljivog značaja.

Autorka navodi da "u knjizi o Njegošu govore najmudriji ljudi početka 20. vijeka: Ivo Andrić, Isidora Sekulić, sveti vladika Nikolaj Velimirović i Milovan Đilas".

"Ako se pitate otkud on (Đilas) među njima, tada očigledno nije bilo boljeg, obrazovanijeg marksiste, koji je pokušao, a on je to i uradio, da napadne na Njegoša, Isidiru Sekulić i Andrića. Andrića i ne toliko jer je uvijek imao dobre štitove u diplomatiji, partiji i znao je da pliva", kazala je Adamović.

Vladika Nikolaj i Isidora Sekulić , kazala je, bili su "isječeni" u Đilasovoj knjizi "Legenda o Njegošu".

"Nije poznato da je neko ikada još napisao neku tako ružnu knjigu o Njegošu kao što je to on uradio, ustvari najviše napadajući Isisdoru. Ona je trebala da napiše i drugi tom svoje knjige "Njegošu knjiga duboke odanosti", ali to nakon ovog napada nije uradila. Kao mudra žena, matematičar, koja je pisala "Pisma iz Norveške", vraća se nacionalnom junaku, piše jednim ženskim pismom i ne može da se odvoji od vladike Njegoša. Analizirala je život mladog Njegoša, poslije pokušala da tumači "Luču" (ali ne baš uspješno) i "Lažnog cara Šćepana malog". U drugoj knjizi je trebalo da analizira "Gorski vijenac", ali nakon javnog napada Đilasovog, a ko je tada živio zna o čemu se radilo, drugi tom svoje kjnjige je spalila. Tada je rekla da je Đilas, tim svijim napadom, ubio jednu staricu. Više nije napisala nijedan red. Ona je svakako bila hrabra žena, ali ženska priroda, godine i nezaštićenost u tom komunizmu, uradili su svoje. Morala je nekako da sačuva svoju glavu", kaže Adamović.

Ističe i da je vladika Nikolaj poredio Njegoša sa apostolom Pavlom.

"Vladika Nikolaj kaže da je u svijetu puno vjerujućih, ali malo religioznih, ne samo kod nas i da su to samo pojedini ljudi kao što su Dostojevski, Karlajl, apostoli... Kao najreligiozniju ličnost apsolutno poredi vladiku Njegoša sa apostolom Pavlom i to je velika hrabrost. Ali, ko smo mi da ocjenjujemo svetog čovjeka vladiku Nikolaja, dvostrukog doktora nauka teologije i filozofije, koji je i godinu dana učio duhovnu akademiju u Rusiji.
Kažu bio je vladika Njegoš bio mnogo mlad kada je sa 33 godine napisao "Luču mikrokozmu", a da ne pominjemo 33 godine Hristove. Pitanje je koliko to čovjek treba da ima godina da bude mlad ili star. Nekome ne treba više godina da bude mudar i da bude genijalan i svetac. Djelo vladike Njegoša je veliko, teško razumljivo i teško dostupno, a mnogim laicima i nedostupno", kaže Adamović.

Podsjetila je i na riječi vladike Nikolaja koji je kazao da "ne vrijedi čovjek onoliko koliko jezika govori, već koliko duša poznaje, u koje je ušao i spoznao njihove patnje".

"Pokušao je da uđe u dušu Njegoševu i osjeti taj trenutak i njegovu spoznaju, pa se naročito bavio "Lučom mikrokozmom". Inače, u proučavanje ovog djela književno-teorijskim metodama se ne može ići uopšte, već se mora koristit teološki pristup", kaže Adamović.

Kada je riječ o Ivu Andriću dodaje da mu je Njegoš bio duhovni orjentir.
"Znate da Andrić nije bio srpskog porijekla već da je po sopstvenom izboru Srbin i srpski pisac i tako se 1921. potpisivao. Bilo je to vrijeme kada su Vasko Popa, Davičo i drugi htjeli da budu srpski psici. To je zato što srpska književnost ima korjen. Andrić je govorio o Njegošu kao junaku kosovske misli. On nije bio pretjerano hrabar da ispoljava neke svoje stavove, da podrži studente, neke protiv vlasti, zaštiti ovog ili onog pisca. Nije čak ni za Crnjanskog htio da pomogne. Ali ono što je začuđujuće je da je više puta rekao da je Njegoš njegov duhovni orjentir i putokaz, misleći da on to treba da bude našem srspkom narodu. Potencirao je stih "neka bude što biti ne može", što nikada nije našao u knjigama ni istorji, nijednog drugog naroda. Osjetio je jačinu ovih riječi koje govore o jakoj vjeri", kazala je Adamović.

Podsjeća i da je preko 200 doktorata napisano o vladici Njegošu i njegovom djelu i da će se ono tek otvarati.

"Što smo naučili , koliko smo razumijeli "Luču"? Vladika Nikolaj je rekao da je sigurno da se Njegoš vozdizao do trećeg neba i da se u nekom trenutku sa Bogom susreo. Vrijeme je to kada je pisao "Luču mikrokozmu" vrijeme Velikog vaskršnjeg posta, kada se zatvorio u svoju keliju", kaže Adamović.

Zaključila je da "onaj ko je teologiju pod zvijezdama učio, koji nije imao predavače, klasično obrazovanje, ako se ne računa nešto malo sa Simom Milutinovićem, onda mi, ljudi koji smo u Crkvi i koji smo u vjeri, shvatamo da je Njegošev najbolji i najveći učitelj bio njegov sveti stric, mitropolit Petar I".

"Moje skromno mišljenje je da je dovoljno jedan dan, ili dest minuta, ili samo jedan susret kratki sa svetim čovjekom, da se onaj, koji ima nekog potencijala, preporodi", kazala je Adamović.