Arhiva

"Vrhunac razumijevanja je kada sa osobom koja je oboljela od kancera umijete da podijelite bol, a mi se trudimo da projektom pod nazivom Nisi sama – psihološka i psihosocijalna podrška ženama oboljelim od malignih bolesti, upravo to i postignemo u razgovorima sa oboljelima odnosno članovima njihovih porodica" – kazala je za Radio Kotor koordinatorka projekta Ivana Mihović.

Pomenuti projekat koji realizuje Centar za žensko i mirovno obrazovanje "Anima" iz našeg grada, finansiran je od strane Opštine Kotor, preko sredstava odobrenih Konkursom Opštine Kotor za raspodjelu sredstava za nevladine organizacije (2018).

Mihović kaže da je psihološki segment bolesti koji je jako važan, kod nas u dobrom dijelu zanemaren.

" Kratko sam radila u jednoj onkološkoj klinici u Italiji, gdje sam dugo živjela, pa sam vidjela kako psihoonkolozi pomažu u prevazilaženju bolesti. To je, zaista, jako važno. Ljudi bolje napreduju u prevazilaženju bolesti, bolje podnose terapije koje mogu biti veoma teške" – ističe Mihović i dodaje da se u svijetu saopštavanje dijagnoze obavalja na potpuno drugačiji način.

" Pacijent komunicira sa onkologom i psihoonkologom. Ova dva ljekara daju dijagnozu. Nema konzilijuma kao kod nas. Dijagnoza se daje zasebno jednoj osobi i eventualno – nekom od porodice saopštavaju o kakvom se zdravstvenom problemu radi" – kaže Mihović.

Kod nas je, navodi, potpuno drugačije. "Ovo je projekat kojim se nastavlja prošlogodišnji koji je finansiran iz republičkog budžeta direktno. Obilazili smo gradove odnosno pojedine zdravstvene ustanove u crnogorskim gradovima i jedna od naših koleginica je prisustvovala konzilijuma u Podgorici, a pacijenti su nam kazali da im je jako značilo njeno prisustvo. Situacija je kod nas od prilike ovakva - konzilijum ljekara saopštava pacijentu dijagnozu i on je uglavnom tada sam. Pacijenata je nažalost puno i sve se brzo obavlja. Ljudi su zbunjeni pa nekad i ne shvate proceduru za liječenje koja im se tom prilikom iznese od strane konzilijuma ljekara. Moramo reći da sada pri Klinici za onkologiju i radiologiju Kliničko bolničkog centra u Podgorici – radi psihološkinja i to jeste pomak" – kaže Mihović.

Psihološkinja i aktivistkinja "Anime" Ljupka Kovačević smatra da to jeste korisno ali i da nije dovoljno. " Smatramo da u svim opštinama treba da nastavimo da radimo sa ženama kako bi one na lokalnom nivou organizovale udruženja i obezbjeđivale psihološku i socijalnu podršku odnosno zajedno procjenjivale što im konkretno prija. Želimo da osnažimo žene koje su u procesu bolesti i one koje su se izliječile da formiraju udruženja. Zajedničko angažovanje je jako važno, a prava pacijenata su inače jako ugrožena. Procedure su užasno naporne, nekada nedostaje terapija, odlazak za inostranstvo je nekome obezbijeđen , a nekome nije, tako da se moraju osnažiti i zagovarati svoja prava" – smatra Kovačević.

Projekat "Nisi sama – psihološka i psihosocijalna podrška ženama oboljelim od malignih bolesti" je počeo sa realizacijom u januaru, a potrajaće do decembra. " Među aktivnostima koje realizujemo su radionice - dva puta mjesečno praktikujemo organizovanje grupa sa ženama koje prolaze kroz proces liječenja ili koje su se izliječile, utorkom ujutro i srijedom popodne (uz prethodno zakaziavnje) organizujemo individualni razgovor sa jednom od psihološkinja. Takođe, jednom mjesečno organizujemo javno okupljanje (obilježavanje važnih datuma vezanih za maligna oboljenja, predavanja ili dani za porodice – prijatelje/ice), zatim pet dana u godini su posvećeni porodicama ili prijateljima i prijateljicama oboljelih. Organizovali smo rekreativne aktivnosti ili kreativne radionica za učesnice projekta. Tako smo nedavno imali časove plesa – zumbe, a u planu je i da zajedno naučimo dekupaž tehniku" – kaže Mihović.

" Mi bismo željeli da zainteresujemo članove porodica oboljelih da učestvuju u realizaciji projekta, ali njihovim odazivom nismo zadovoljni" – kaže Ljupka Kovačević. Kako navodi, veoma korisno je i na ovaj način naučiti o bolesti i kako razgovarati o njoj te kako komunicirati sa oboljelom osobom. " To se uči, niko to ne zna bez edukacije. No, u našoj kulturi se inače emocije sakrivaju, zapravo se stalno sugeriše da ih treba kontrolisati. Stalno čujemo fraze poput: Ne budi tužan, Ne budi bijesan, Ne osjećaj se nemoćno, Nemoj to pokazati osobi koja je bolesna. No, ta osoba takođe želi da zna i da joj se pokažu osjećanja. Ljudi misle da moraju biti jaki ako je neko bolestan, ali to nije tako. Treba pokazati i slabost i ljubav i nježnost i strah ali ne dozvoliti da nas taj strah suviše ugrozi. Izbjegavanaje dolaska na naša predavanja i izbjegavanje da se razgovara o bolesti je znak ogromnog straha sa kojim ljudi ne znaju šta da rade i kako da ga savladaju. Nema te čarobne hrane koja će umanjiti strah , ali druga osoba hoće. Naša ljubav će strah umanjiti, ako znamo šta je to" – kazala je Kovačević. Ona još jednom ističe da bi udruživanje oboljelih osoba, takođe, bilo jako korisno. " Program je krenuo iz naše želje, znanja i ubjeđenja da imamo neko psihološko znanje i iskustvo koje bi bilo korisno nekome kao i da imamo znanje i iskustvo o ženskim pravima, što je rezultiralo ovim projektom. Ja bih voljela da se jave žene koje imaju volju da se udruže, koje bi nam sugerisale kako nastaviti sa njihovim osnaživanjem i na koji način bi Opština naredne godine eventualno mogla da podrži to potencijalno udruženje" – kaže Kovačević.

Zainteresovani se za učešće u radionicama i drugim aktivnostima projekta mogu prijaviti putem telefona 069 610 595, 068 333 910 i 067 234 183.