Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Arhiva

07.06.2018
449

FARBANJE STIJENE NE MOŽE POKRITI ŠTETU PRIČINJENU PROSTORU

1A1ANIKOLIC18Prekomjerna gradnja u Kostanjici primjer je devastacije kulturnog pejzaža, zbog čega je Unesko opomenuo Opštinu Kotor.

Arhitektica Marija Nikolić iz NVO Društvo prijatelja bokeške baštine, gošća emisije Radio Kotora "Razgovori nedjeljom", podsjeća da ovaj dio zaliva pripada svjetskoj prirodnoj i marikulturnoj baštini, zbog čega svaka slična aktivnost treba da bude strogo kontrolisana od lokalne i državne uprave.

Povodom farbanja stijena na ovom lokalitetu, i opšteg zaprepašćenja stanovnika tim povodom, Nikolić kaže: "naše zelenilo je nešto drugačije prirode od toga kojeg su oni napravili".

"Biću malo sarkastična jer će im trebati puno više zelene boje da sve sakriju, bude li to neki novi princip sanacije. Zaista je to tragikomično kao i cijela ta situacija sa Kostajnicom gdje smo dobili nešto što imitira i zvonik preko puta, pa sad cijelo to naselje meni izgleda kao Perast u iskrivljenom ogledalu. Ono što u cirkusima stavljaju, pa i najljepša osoba ispred njega bude karikirana. E tako to meni izgleda", kaže Nikolić .

Zbog pomenutog Nikolić ukazuje na značaj planiranja.

"Mislim da je u području koje je kulturna baština, planiranje veoma bitno. Smatram da malo čak i planera shvata da, kada rade plan za zaštićeno područje, zapravo da rade plan za jedno kulturno dobro. Kad se kaže kulturno dobro većina zamisli jedan objekat – crkvu, eventualno Stari grad. Kulturni pejzaž je stepenica više. Cijeli prostor je kulturno dobro", kaže Nikolić.

Planiranje je bilo nedostatak i prethodnog zakona.

"Kada smo se prije neki dan vozili brodom cijelo smo vrijeme bili u kulturnom dobru i toga bi trebao da bude svjestan svaki planer koji bude i ubuduće radio. To je nažalost bila manjkavost i prošlog Zakona. Ovaj sad je katastrofalan, ali i onaj prethodni je u odnosu na zaštićeno područje bio manjkav, budući da nije podrazumjevao integralno planiranje, uključivanje službe zaštite kao dijela planerskog tima. Dakle, od pisanja programskog zadatka pa na dalje, služba zaštite bi bila veoma bitna u planiranju tog prostora", kazala je Nikolić.

Podsjeća da je i prethodno zakonsko rješenje predviđalo samo dostavljanje jedne faze plana na mišljenje službi zaštite, što je potpuno nedovoljno.

"I još kad vam da rok od par dana da date mišljenje na nešto što je već gotovo, mislim da to nije dobar princip i da je zapravo ovo rezultat tako lošeg zamišljenog principa planiranja zaštićenog područja.

Zaštićeno područje koje je ovoliko, skupa sa njegovom zonom koja je takođe bitna i vrijedna, moralo bi imati puno senzibilniji pristup i moralo bi imati drugačiji princip planiranja.

Ne želimo umanjiti važnost svakog prostora. Međutim, ovo je zaista prostor koji je važan čovječanstvu, koji je dio svjetske baštine. To treba stalno ponavljati da bude svima prisutno u svijesti da je to dio Svjetske baštine i da zahtjeva zaista puno znanja", poručila je Nikolić.

Podijeli na: