Arhiva

Građevinska mafija je nadjačala zaštitu spomenika kulture, čulo se na jučerašnjoj tribini u crkvi Svetog Pavla, prvoj od tri u organizaciji NVO Društvo prijatelja bokeške baštine, koje će se iz različitih aspekata baviti područjem Kotora, kao dijelom Svjetske baštine.

Javna tribina je organizovana sa ciljem da najširoj javnosti, građanima, institucijama i medijima predstavi različite aspekte Prirodnog i kultuno istorijskog područja Kotora na Uneskovoj listi Svjetske baštine, vrijednosti, granice i istorijat zaštite.

Po riječima arheologa - konzervatora i dugogodišnjeg direktora Pomorskog muzeja u Kotoru i Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture mr Jovana Martinovića ovakve tribine daju nadu u spas Boke od novih napada na njen prostor tipa „Krašića, Porta, Đenovića"...

„Zaštita spomenika kulture u Kraljevini Jugoslaviji nije postojala. Tek poslije Drugog svjetskog rata počeli su da se osnivaju, prvo Savezni zavod za zaštitu spomenika, pa onda i Republički zavod, čiji je prvi direktor bio prof. istorije Milutin Plamenac. Sa periodom tranzicije, koja je uništila sve dotadašnje postulate i parametre i odnose, mjerilo je postao kapital, a ne zaštita spomenika. Govorim to kao neku vrstu lamenta. Ovo što se sada čini u Kotoru nije više zaštita njegovog prirodnog i kulturno-istorijskog područja, jer je priroda napadnuta grubo na dosta mjesta. Nema pridržavanja onih zakonskih odredbi, DUP-ova, koji govore o jednom do tri sprata. Sada niču neboderi do sedam- osam spratova. Jako sam ožalošćen cijelom situacijom i došao sam ovdje da se izjadam zajedno sa vama. Nadam se u akciju spašavanja cijele Boke, ne samo zaštićenog područja. Da ne govorim o Krašićima, Portu, Đenovićima... Nadam se da ćemo svi učiniti da toga više ne bude u ovoj Boki jer ona je ogroman resurs. Mi nemamo fabrike kao podlogu ekonomskog razvoja, ali zato imali smo divnu obalu. Bojim se da je građevinska mafija jača od zaštite spomenika kulture", kazao je Martinović.

Arh. Marija Nikolić predsjednica NVO Društvo prijatelja bokeške je podsjetila da je područje Kotora postalo dio Svjetska baštine nakon razornog zemljotresa 1979. godine zbog svoje izuzetne prirodne ljepote i graditeljstva nastajalog u harmoniji sa njom.{gallery}1A1ATRIBINAMAJl8{/gallery}

„Danas, 39 godina kasnije, kada pogledamo oko sebe, vjerujem da niko ne može da se ne upita što se zapravo događa i zašto se događa. Da li je to plod neznanja, nedostatka svijesti o važnosti područja za nas, ali i važnosti njegovog prisustva na listi Svjetske baštine? Da li je u pitanju nedostatak svijesti, manjak znanja o upravljanju? Iz cijele priče, ne bi trebalo izostaviti pitanje emocija, jer kada je u pitanju briga o nečemu i kada o tome brinemo, onda je važno i voljeti ga. Dakle, ljubav u zaštiti je neophodna, ali je pitanje koliko je danas ima. Ili možda sve blijedi pred velikim kapitalom koji sve pritiska. Da citiram svog omiljenog pisca: Koji zna cijenu svačemu, ali vrijednost malo čemu, da ne kažem ničemu", kazala je Nikolić.

Ona je naznačila da je posljednji trenutak da se neke teme pokrenu, a i samo razmišljanje bi sigurno stvari pokrenulo na bolje.

Po riječima dipl. konzervatorke restauratorke Jasminke Grgurević, samim sloganom „Naša baština - svjetska baština", željelo se ukazati na činjenicu da bi prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora treba da bude brend države Crne Gore.

„Istovremeno, cilj nam je da se podsjetimo da upis područja na Uneskovu listu nije bio nametnuta obaveza već naš izbor. Zapravo izbor naših đedova i očeva i, što je posebno važno, izbor države u kojoj smo tada živjeli - SFRJ. Cilj nam je i da ukažemo na značaj upisa na Uneskovu listu, na privilegije i obaveze koje iz istog proizilaze", kazala je Grgurević.

Turizmolog, prof. dr Milenko Pasinović, prvi direktor Službe zaštite Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru, koji je 1991. prerastao u Regionalni zavod, zaslužan za granice Područja Kotora i autor brojnih stručnih radova o turističkoj valorizaciji Kotora, kazao je za period od zemljotresa koji je za nama da je „kraj završetka četvrte decenije i dovoljno dug da bi se uočile sve pozitivne i negativne karakteristike koje ga obilježavaju".

„Zemljotres 15. aprila 1979. je ostavio velike posljedice na njime zahvaćenom području, o čemu je u bogatstvu pririodnih i kulturnih vrijednosti prednjačio Kotor, sa područjem Kotorsko-Risanskog zaliva i njegovim pririodnim i kulturnim osobenostima. O navedenom svjedoči podatak da je procijenjena šteta u opštini Kotor iznosila preko 18,6 miliona USD ili 35,52% ukupno procijenjene štete u Crnoj Gori. Nažalost, neprocjenjivu štetu predstavljaju 13 poginulih u zemljotresu", kazao je Pasinović.

On je rekao i da se može očekivati odgvor Uneskoa u julu ove godine na izvještaj Crnogorske nacionalne komisije za Unesko o stanju prirodnog i kulturno-istorjskog područja Kotora, upučenog 30. novembra 2017.

„Želim istaći i visoko priznanje koje je dobila Boka Kotorska time i Kotorsko- Risanski zaliv, upisom na Listu 30 najljepših zaliva svijeta. Kotor je sa područjem koje ga okružuje potvrdio svoje univerzalne, prirodne i kulturne vrijednosti. Svojim i upisom svoga Okruženja na Svjetsku prirodnu i kulturnu baštinu i upisom bedema koji ga okružuju, nije došao do kraja. Na putu je upis Bokeljske mornarice na Svjetsku kulturnu baštinu i nadamo se da se na ovome ne završava", ističe Pasinović.

On je ukazao na „funkcije koje treba da obavlja grad u smislu očuvanja prirodnog i kulturnog pejzaža, njegovih dobara, očuvanja tradicije, običaja i svega onoga što područje čini interesantnim za posjetioce".

„To podrazumijeva i vođenje računa o kapacitetu prostora i njegovog jednovremenog prihvata posjetilaca", kazao je Pasinović.

Smatra i da nije bilo racionalno rješenje ukidanje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru.

„Mi stanovnici Boke, 67.902 po popisu iz 2011. imamo razloga da posebno cijenimo prirodna i kulturna dobra kao motive turističke posjete", kazao je Pasinović.

O istorijatu i značaju područja Kotora govorio je jedan od važnih aktera zaštite područja kotora, prof. dr Ilija Lalošević arh. konzervator koji je od 1999. do 2004. bio direktor Regionalnog zavoda za zaštitu kulturnih spomenika.

Tripun Grgurević je pročitao obraćanje predsjednika opštine Boška Mačića na savjetovanju 11. aprila 1980. godine u Kotoru koji je između ostalog kazao: „siguran sam da će od toga kako se budemo odnosili prema ovom poslu, sa koliko ga sposobnositi i odgovornsti budemo obavili, zavisiti konačni uspjeh i konačni sud budućih generacija o nama".

Na tribini je prikazan i petominuti film snimljen tokom 2016. u okviru projekta Unaprjeđenja potencijala Uneskovih lokaliteta na Jadranu u organizaciji Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore - Područnog odjeljenja u Kotoru i NVO Ekspedicio.

Članovi NVO Društvo prijatelja bokeške baštine su: arh. Marija Nikolić (predsjednica), arh. konzervatorka Katarina Nikolić, arh. konzervatorka Aleksandra Kapetanović, arh. Slobodan Mitrović, matematičar i profesionalni fotograf prof. dr Stevan Koridić.