Arhiva

Najhumanija bitka u istoriji čovječanstva BITKA ZA RANJENIKE, bitka na Neretvi, slavna IV ofanziva, dobijena je u Jablanici, rušenjem mosta prije 75 godina.

Kako se navodi u sapštenju za javnost UBNOR-a Kotor, u subotu 5. maja ove godine, svečanom akademijom, bacanjem 75 karanfila u hladnu Neretvu i polaganjem vijenaca-cvijeća od brojnih delegacija iz svih bivših republika Jugoslavije, obilježeno je 75 godina ovog presudnog događaja u II svjetskom ratu 1943. godine, čijom pobjedom je ujedno i naslućivan kraj rata.

Sa delegacijom i antifašistima iz Podgorice, Cetinja i Bara prisutna je bila i delegacija iz Kotora, koju su činile Anka Perović i Daliborka Seferović.
Uz povike "Smrt fašizmu-sloboda narodu" koji su odjekivali ovim malenim gradićem u kanjonu Neretve i istaknutim partizanskim obilježjima osvježene su uspomene na najhumaniju bitku u Drugom svjetskom ratu.
Predsjednik SABNOR-a BiH Bakir Nakaš istakao je da je današnji dan dokaz da antifašisti neće ostati uspavani, nego da će se što više probuditi i povezivati.{gallery}1a1borciubnormaj18{/gallery}

"Današnji dan govori da smo se ponovno okupili sa prostora bivše Jugoslavije-boračke organizacije iz Slovenije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije. To je znak da će ova jubilarna 2018. godina obilježiti početak buduće zajedničke borbe koja će na osnovama ravnopravnog učestvovanja i podjele zadataka uroditi plodom, a to je da se neofašističke i fašističke tendencije na prostorima bivše Jugoslavije zaustave na vrijeme", kazao je Nakaš.
Vijenac ispred SUBNOR-a Crne Gore položili su: potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Slobodan Simović, Sonja Nikčević iz Nikšića i sekretarka UBNOR-a Kotor Daliborka Seferović. Nakon što su i ostale brojne delegacije položile vijence i odale poštu palim hrabrim borcima, svečanost se nastavila u sali kompleksa muzeja "Neretva".
Delegacija od 56 antifašista iz Podgorice, Cetinja, Bara i Kotora nastavila je put ka Konjicu, sa ciljem da se obiđe Titovo atomsko sklonište. Za projekat su, osim radnika koji su birani prema najstrožijim kriterijumima (a koji su morali da potpišu Ugovor u ćutnji), znala samo 4 komandanta po službenoj dužnosti. Bosanskohercegovačka planina Zlatar u blizini grada Konjica decenijama je čuvala najveću vojnu tajnu bivše nam zajedničke socijalističke domovine. U ovom šumskom ambijentu je prije 39 godine izgrađeno atomsko sklonište, objekat nazvan D-0 ARK, koji je bio glavno komandno mjesto bivše JNA.
Objekat je u narodu poznat kao "Titov bunker". Pogled na spoljnu stranu bunkera vas nesumnjivo zavara: vidite tri obične kuće okružene prirodom. No, te kuće su više od 50 godina skrivale kolosalni vojni objekat, koji je bio treći po značaju u bivšoj SFRJ. Prvi je, svakako, podzemni aerodrom Željava kod Bihaća, a drugi ratna luka Lora kod Splita. Izgradnja objekta trajala je 26 godina, od 1953. do 1979. godine, a koštala je 4,6 milijardi dolara. Atomskim skloništem, koje može izdržati nuklearni udar jačine 20 kilotona, zidovi tunela su izrađeni ručno, materijal je - drvo. Cijeli objekat je osvjetljen sa 6.000 neonskih sijalica. U slučaju opasnosti od nuklearnog udara, bunker je mogao da primi 350 osoba iz najvišeg vojnog i političkog vrha bivše SFRJ. Oni su u bunkeru mogli da provedu šest mjeseci bez ikakvog kontakta sa vanjskim svijetom, jer se u njemu nalazi sve što je potrebno za normalan život u tom vremenskom intervalu. Bunker zauzima prostor od 6.854 kvadratnih metara, ima više od 100 spavaćih soba sa udobnim ležajevima, dvije velike konferencijske sale, pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama sa predsjedništvima saveznih republika, kablovskom televizijom, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto-centar, bolnicu sa operacionom salom. Objekat sadrži i veći broj prostorija sa ukupno 21 sistemom za održavanje. U njemu se nalaze dva rezervoara sa 50 tona nafte, bazen sa 170 kubnih metara vode, voda za piće i ona tehnička, iz prirodnog bunara koji se nalazi u planini. Svaki sistem ima alternativu, u slučaju da prvi zakaže. Titova rezidencija u bunkeru je elitno opremljena. Sastoji se od pet prostorija: soba za sekretaricu i stranke vodi u Titovu kancelariju, koja je povezana sa spavaćom sobom, a iz nje se ulazi u sobu prve dame bivše Jugoslavije, Jovanke Broz, dok je posljednja soba za odmor. Temperatura u bunkeru iznosi između 21 i 23 stepena Celzijusa, a vlažnost vazduha je između 60 i 70 odsto, što se može ocijeniti idealnim uslovima za život. Iz objekta postoji izlaz za slučaj nužde, koji nije ucrtan na mapi bunkera-on vodi na brdo iznad objekta visine 170 metara, kojim možete doći do relejnog čvorišta na planini Zlatar.
Od početka ratnih dešavanja na području BiH počeli su se voditi pregovori o tome kome će pripasti ovaj vojni objekat. General Milutin Kukanjac, tadašnji zapovjednik 7. armijske oblasti JNA, naredio je, u noći između 7. i 8. maja 1992. godine, da se uništi objekat ARK. "Uništi sve što ne možeš ponijeti", glasilo je naređenje koje je trebalo da aktivira 4.500 kilograma eksploziva, koji je već bio postavljen i čime bi bunker bio uništen do temelja. No, zahvaljujući penzioniranom pukovniku Šerifu Grabovici, to se nije desilo. On je krišom uspio da počupa sve žice za eksploziv te je objekat sačuvan.
Obilježavanje 75 godina bitke na Neretvi predstavlja početak jubilarnih obilježavanja slavnih bitaka i pobjeda Titove vojske nad fašizmom.
„Ova obilježavanja i ovi susreti boraca i antifašista uvijek završavaju velikim slavnim riječima koje nikad ne treba zaboraviti-SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU", navodi se u saopštenju UBNOR-a Kotor.