Arhiva

Po procjeni Ujedinjenih nacija, Kotor je jedno od 830 mjesta na planeti čije vrijednosti pripadaju cijelom čovječanstvu. Zbog jedinstvene mješavine različitih kulturnih uticaja i nasljeđa univerzalnih vrijednosti, Kotor je 1979. godine upisan u Listu svjetske prirodne i kulturno-istorijske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Fotografiju koju objavljujemo redakcija Radio Kotora uzela je sa društvenih mreža u namjeri da za komentar pita ljude koji se bave prostorom i arhitekturom. Slika je ilustracija spoja stare i nove gradnje, pa smo se prvo obratili Jovici Martinoviću, arheologu i jednom od najboljih poznavalaca našeg kulturnog nasljeđa. „U Dubrovniku je još prije rata donijet propis da se u blizini grada mogu graditi zgrade u primorskom stilu sa kamenim fasadama prema moru i gradu, a ovdje su arhitekte i urbanisti potpuno zakazali. Opština je dozvolila da se gradi svašta, pa svuda imamo šarene gomile iznad skladnih nizova autohtone arhitekture" – kazao je Martinović.

{gallery}nekadisad{/gallery}

Da je često loš spoj starog i novog – misli i arhitekta Zorica Čubrović iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara. „Ovo je primjer nametljivosti u odnosu na naslijeđenu arhitekturu kao i primjer nepoštovanja naslijeđene urbanističke matrice. Takođe, primjer je nepoštovanja naslijeđenih karakteristika kulturnog pejzaza" – kazala je Čubrović. Na degradaciju i devastaciju kulturnog nasljeđa godinama ukazuje Centar za održivi prostorni razvoj „Ekspedicio". „Ove pojave su izuzetno zabrinjavajuće jer nam govore da među onima koji usvajaju planove i definišu programske zadatke za njihovu izradu, ne postoji svijest o očuvanju pajzaža kao najvećoj vrijednosti koju baštini prostor Bokokotorskog zaliva. Ovakvom gradnjom trajno se degradira kvalitet ambijenata koji su donedavno bili najvrijednije slike pejzaža. U konkretnom slučaju (a sličnih je mnogo i pristup je isti), pojedinačani objekti u nizu imaju ambijentalnu vrijednost upravo zbog svog međusobnog odnosa i odnosa sa njihovim neposrednim prirodnim okruženjem. Taj sklad prirodnog i izgrađenog koji je vjekovima postajao je ono o čemu se mora voditi računa pri rješavanju svake lokacije u Boki i pri donošenju svakog novog planskog dokumenta. To je, na kraju, i razlog zbog koga je područje Kotora uvršteno na listu Svjetske baštine UNESCO-a. Na žalost, svijest i briga o pejzažu očigledno ne postoje među onima koji naručuju i usvajaju planska dokumenta. Najčešće su pojedinačni interesi ispred interesa građana. Među najagresivnijim skorašnjim primjerima je slučaj Kostanjice" – odgovorila nam je Tanja Rajić iz ove nevladine organizacije.
Podsjetimo, na području Boke Kotorske tragovi ljudskog postojanja datiraju od najstarijih vremena. Prvi poznati doseljenici na ovom prostoru bili su Grci, onda su stigli Iliri, pa potom Rimljani, pa su tokom vjekova vladali Vizantija, Nemanjići, Mlečani, Austrijanci, Francuzi, a naš grad je jedno vrijeme svog postojanja bio i samostalan.