Arhiva

Udruženje pomorskih kapetana Crne Gore sa sjedištem u Kotoru smatra da je ratifikacija i primjena „Konvencija o radu pomoraca 2006" jedan o najvećih zadataka i prioriteta državnih organa, a iznad svih Ministarstva saobraćaja i pomorstva i Ministarstva rada i socijalnog staranja. U Udruženju ističu da je pomenuta konvencija, koja je stupila na snagu avgusta 2013.  jedna od najvažnijih donesenih u oblasti međunarodnog pomorskog radnog prava. Za razliku od Crne Gore gotovo sve pomorske zemlje i one koje imaju pomorce, uključujući i Hrvatsku, Srbiju i BiH, su već ratifikovale i primijenile ove standarde. „Međutim, moramo da naglasimo da je pravo svake članice i da ne ratifikuje ovu konvenciju, čime se čini izlišnim svako eventualno nastojanje pojedinaca da se država, koja to nije uradila, tuži. Takođe, smatramo da bi i pomorci morali da shvate da se za svoje interese najbolje mogi uzboriti sami oni, kroz jak i organizovan sindikat kao i razna udruženja", kaže član UO Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore kap. Janko Milutin, apostrofirajući da je uslijed poteškoća oko zaposlenja naših pomoraca  Konvencija o radu pomoraca ovih dana skrenula pažnju stručne i laičke javnosti.

„Pomorstvo je danas globalna industrija koja traži i globalna ili standardizovana pravila, propise...Tako, gotovo da je pravilo da pomorac sa pasošem i pomorskom knjižicom Crne Gore, radi na brodu jedne zemlje čiju zastavu brod vije, a da je brodovlasnik iz neke sasvim druge zemlje. Nadalje, taj brod, i naš pomorac na njemu, su podložni redovnim i uobičajenim inspekcijama u lukama zemalja u koje dolazi. Takođe je poznato da se preko 80% pomorskih nesreća dešavaju zbog ljudskog faktora tj. da su uzročnici – pomorci. Ove činjenice, kao i još neke druge, su navele Međunarodnu organizaciju rada (MOR) da kroz Konvenciju o radu pomoraca 2006, uvedu standarde koji se odnose na pomorce tj. na zaštitu njihovih interesa. Ovi standardi se odnose na životne i radne uslove pomoraca na brodu, uslove zapošljavanje (ugovori, plate, vrijeme odmora), zaštita zdravlja i socijalno osiguranje na brodu, itd. Ono što je najnovije i najvažnije za nas, propisuju se standardi u prikupljanju i zapošljavanju pomoraca čime se po prvi put u istoriji pomorstva prepoznaje odgovornost države iz koje pomorac dolazi. Ratifikovanjem ove konvencije NE propisuju se razni porezi pomorcima.

Sve zemlje koje su ratifikovale konvenciju (80% svjetske tonaže) se nalaze na tkz. „Bijeloj listi" (http://www.ilo.org/global/standards/maritime-labour-convention/lang--ja/index.htm ) koja je osnov za provjeru/inspekciju broda od strane zemlje čiju zastavu brod vije i/ili lučkih vlasti gdje brod dolazi. Takođe, kada je u pitanju zapošljavanje pomoraca, ova lista je jedna od najvažnijih u izboru brodara kojeg pomorca tj. iz koje zemlje će zaposliti.
Sve zemlje koje nijesu ratifikovale konvenciju ( http://www.ilo.org/dyn/normlex/en/f?p=NORMLEXPUB:11310:0::NO:11310:P11310_INSTRUMENT_ID:312331:NO ) rizikuju da njihovi pomorci budu predmetom strogih i mnogo jačih kontrola nego što je to uobičajeno, što ni jednom brodaru ne odgovara, ali i do eventualnog gubitka ili nemogućnosti zaposlenja ...

Ovim standardima, zemlja potpisnica, koja odluči da ratifikuje ovu konvenciju, se obavezuje da će, na svojoj teritoriji, „uspostaviti pouzdan i uređen sistem za prikupljanje i zapošljavanje pomoraca" i da taj sistem za pomorce bude besplatan. Ako neka država, čiju zastavu brod vije, na svojim brodovima zaposli pomorca iz zemlje koja nije ratifikovala ovu konvenciju (npr. CG), MORA da se osigura ili „uvjeri" da su u toj zemlji (npr. CG) zaštićeni interesi pomoraca u skladu sa ovom konvencijom. U praksi to znači da će npr. italijanske vlasti prvo konsultovati „Bijelu listu" pa kada se uvjere da ta zemlja nije ratifikovala konvenciju, da: 1. pošalje svog auditora u tu zemlju (CG) da provjeri da li se ovi standardi primjenjuju; 2. u svom zakonodavstvu propise brodarima da svi pomorci koji dolaze iz takvih zemalja (npr. CG) se zapošljavaju posredstvom agencije za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca koja je sertifikovana od strane relavantnih institucija za obavljanje tog posla, i 3. da, nakon sto se uvjeri da u toj zemlji ne postoji traženi sistem/standard zabrani ukrcaj pomoraca iz tih zemalja.
U svim pomorskim zemljama, uključujući i susjedne, za ove poslove je najodgovornije Ministarstvo pomorstva pa dalje Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Takođe, ova konvencija, u fazi primjene, zahtijeva tripartitni dogovor u aktivno učešće: države (CG-Ministarstvo pomorstva i Minisitarstvo rada i soc. staranja), brodara (CG-Crnogorska, Barska plovidba, agencije za posredovanje pri zapošljavanju-kao predstavnici brodara) i pomoraca (CG- Sindikat pomoraca CG, razna strukovna udruženja). Dakle, što je jače i aktivnije učešće pomoraca to će i njihov (naš) interes biti zastupljeniji. Udruženje, u tom smislu, ne želi niti može da preuzme ulogu i obavezu pomoraca/sindikata.

U CG postoji nekoliko agencija za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca koje su se, na sopstvenu inicijativu, na vrijeme sertifikovale i koje rade u skladu sa svim međ. standardima.
Zbog neratifikacije ove konvencije u najvećem riziku za zaposlenje su oni pomorci koji nalaze posao samostalno, preko raznih veza i kanala, kako u Crnoj Gori tako i u inostranstvu, kao i oni pomorci iz Crne Gore koji se zapošljavaju posredstvom raznih neafirmisanih agencija iz inostranstva. Ipak, najveći broj pomoraca nalazi zaposlenje posredstvom agencija koje ispunjavaju ove standarde i koji su već prošli određene audite i imaju potrebne sertifikate, pa tako i njihovo zaposlenje ne dolazi u pitanje.

Ovo udruženje je počevši od 2007. neprestano i uporno obavještavalo i upozoravalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, ZZZ CG, Sindikat pomoraca Crne Gore, pomorce, medije i ostalu laičku javnost o ovoj vrlo važnoj temi. Takođe, prije skoro tačno četiri god. u Kotoru je, na našu inicijativu, zajedno sa Sindikatom pomoraca CG i Udruženjem strojara CG, bilo organizovano ( http://radiokotor.info/mn/index.php?option=com_content&task=view&id=8255&Itemid=73 ) i predavanje na ovu temu na kojoj nam je gost bio najpriznatiji stručnjak iz ove oblasti prof.dr. Marinko Učur, koji nam je, pored ostalog, prenio iskustva iz Hrvatske. Takođe, Udruženje je tada, pokušalo da inicira osnivanje udruženje svih agencija iz Crne Gore koje se bave posredovanjem pri zapošljavanju pomoraca ali, nažalost taj interes tada nije bio prepoznat.

Udruženje i dalje smatra da je ratifikacija i primjena ove konvencije jedan o najvećih zadataka i prioriteta pomenutih državnih organa. Takođe, smatramo da bi i pomorci morali da shvate da se za svoje interese najbolje mogi uzboriti sami oni, kroz jak i organizovan sindikat kao i razna udruženja", saopštio je član UO Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore kap. Janko Milutin.