Arhiva

„Dva minuta" – naziv je rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i u 15 sati. Ove sedmice se Kotoranima obratio Dragan Đurčić, dugogodišnji sportski i javni radnik i član Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo".
Dobro jutro, dragi moji Kotorani,
Razmišljajući o čemu da govorim u svojih današnjih dva minuta na našim valovima Radio Kotora, poštovani slušaoci – da li da se dičim sprovedenom centralnom proslavom 175-godišnjice SPD „Jedinstvo", ili pak o nečem drugom, poslušao sam mišljenje osobe koju puno cijenim (ko je htio da sluša o „Jedinstvu", imao je proteklih sedmica puno prilika, rađe pričaj o nečem manje poznatom), pa sam se odlučio za jednu PRIČICU O ĆIRILICI, posebno što je i ona na neki način vezana za opstojanje „Jedinstva". U stvari, zamislimo hipotetičko pitanje anonimnom intelektualcu – „Da li se Franc Jozef služio ćirilicom?" Pa još da mu odmah dodaš i odgovor - DA! Valjda bi svako normalan tražio dokaz za to. E, dokaz je u Kotoru, u vitrini Riznice Srpske pravoslavne crkvene opštine!

{mp3}dva/dragan10nov{/mp3}

Pored drugih vrijednih i raritetnih eksponata, tu je i Ukaz NJ.C.V. cara Franja Josifa (od 23. julija 1874.godine) o postavljenju arhimandrita Gerasima Petranovića za episkopa bokokotorsko-dubrovačkog sa sjedištem u Kotoru. Taj ukaz je napisan i potpisan od strane imperatora na tri jezika (na po šest stranica): njemačkom latinicom (potpisan ispisanim rukopisom Frantz Josef) kao osnovnim jezikom u Imperiji, talijanskom latinicom (Francesco Giuseppe), kao službenim jezikom u Dalmaciji i srpskom čirilicom (Fraljo Josip), kao jezikom naroda na koji se odnosi. Na prvim stranicama tih prevoda ispisane su sve Njegove titule (...Gospodar Trsta, Kotora i ostalih slavjanskih oblasti, Vojvoda vojvodstva srpskog i slično).
A gdje je tu SPD „Jedinstvo"? Naime, prije dvadeset godina, u oktobru 1994. godine, prilikom proslave 155. godišnjice Društva, organizovali smo naučni skup o „Jedinstvu". Okupio se tada naučni krem iz Srbije i Crne Gore koji je na pravi način o tome mogao govoriti. Među njima bili su i akademik Dejan Medaković (tadašnji sekretar SANU) i prof.dr Alojz Ujes (profesor Akademije dramskih umetnosti iz Beograda), Bokeljima poznat kao osoba koja je lobirala i stvorila ambijent da se u Risnu sruši Dom kulture, zadužbina velikog narodnog dobrotvora Vasa Ćukovića i umjesto nje sagradi polivalentna dvorana, koja je i danas, 35 godina nakon zemljotresa, još u izgradnji! Proto Momčilo Krivokapić je imao potrebu da gostima pokaže i eksponate u Riznici. Na red je došao i pomenuti ukaz. Kada je akad. Dejan Medaković vidio imperatorov slavjanizovani potpis Franjo Josip napisan ćirilicom, sa osmjehom na licu je prokomentarisao: „Veličanstveno! Budite srećni da imate takav raritetan dokument. Čuvajte ga." Prof. Ujes je prokomentarisao: „To je falsifikat, sigurno ga je potpisao neki činovnik..." Medaković, inače nekadašnji bečki student, pokosio ga je oštrim pogledom i komentarom: „Ma kakav falsifikat, molim Vas. To je original! Zar mislite da je tadašnja Austro-Ugarska počivala na lažima i prevarama? Pa kako bi onda toliko vremena opstojala država u kojoj je bilo manje od jedne četvrtine Švaba, a vladala je sa tri četvrtine stranaca i to Italijana, Slovena, Huna, Vlaha, Rumuna... To je bio recept upravljanja u višenacionalnim državama".
Ovo moje sjećanje i obraćanje možete prihvatiti kao običnu kozeriju jednog ponosnog Kotoranina. Doduše, mudriji, koji odlučuju o sudbini država u kojoj nema majorantne nacije, možda bi mogli nešto iz ovoga i da nauče, na korist svih svojih podanika. Možda, ko zna...?!
Srdačno vaš
Dragan Đurčić