Arhiva

„Fizikalna terapija predstavlja uslugu koju pruža zdravstveni profesionalac – fizioterapeut, a u cilju razvijanja, održavanja ili ponovnog uspostavljanja maksimalne funkcionalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti u svim životnim dobima" – kazao je za Radio Kotor fizioterapeut u Domu starih Grabovac u Risnu Emil Luković. On je istakao da se fizikalna terapija za liječenje koristi različite fizikalne agense kao što su: toplota, hladnoća, električna struja, magnetno polje, ultrazvuk, laser, a najvažniji dio fizikalne terapije je pokret.

„Pojam koji se često koristi u našoj struci, a ponekad izazove zabunu kod naših pacijenata, jeste pojam kineziterapije, odnosno vježbe. Kineziterapija odnosno kineziologija ima korijen u grčkom jeziku i znači u bukvalnom prevodu nauka o pokretu. Tačnije bi je definisali kao nauku koja proučava sam proces upravljanja vježbama i njihovo dejstvo na ljudski organizam" – objašnjava Luković.

Kako ističe Luković, postoje različiti tipovi vježbi: za povećanje mišićne jačine, pokretljivosti, fleksibilnosti, relaksacije, balansa i koordinacije.

„Fizioterapeut je zdravstveni profesionalac koji vodi proces fizikalne terapije. Njegov rad se sastoji, prije svega, u procjeni, uspostavljanju funkcionalnog statusa, odnosno tzv. fizioterapeutske dijagnoze, zatim u planiranju i sprovođenju fizioterapeutskih intervencija i na kraju evaluaciji samog pacijenta. Fizioterapeut nije, kao što je u našem narodu poznato, samo maser, već fizioterapeuta možemo pronaći u domovima zdravlja, bolnicama, kliničkim centrima, institutima, spa salonima, hotelima, sportskim klubovima, školama, vrtićima. Dijapazon same fizioterapije je zaista širok" – objašnjava Luković, navodeći da je fizioterapija mnogo više od samog liječenja bolesti. Ona obuhvata prevenciju bolesti različitih stanja i tu ima veliku ulogu fizioterapeut.

„Fizioterapija je kao umjetnost. Kao npr. slikar što ima različite tehnike kojima može da nam prikaže neko svoje umjetničko djelo, tako i mi u svom poslu koristimo najrazličitije metode, tehnike koje su zasnovane na naučnim dokazima, a sve u cilju da povratimo balans i poboljšamo zdravstveno stanje korisnika" – pojašnjava Luković, dodajući da je najvažnija preventivna mjera edukacija pacijenata i šire javnosti.

Najčešće povrede, odnosno zdravstvena stanja pacijenata, ističe Luković, nastala su zbog sadašnjeg, modernog načina života.

„Nailazimo na dosta problema sa lokomotornim aparatom, kičmenim stubom, servikalnim lumbalnim djelom. Veoma bitan zdravstveni problem je gojaznost nastala uslijed neaktivnosti djece i odraslih. Tu spadaju i kardiovaskularni problemi koji dovode do moždanih udara, te uobičajene životne situacije kao što su saobraćajne nesreće gdje dolazi do povrijeđivanja" – kaže Luković.

Plan i program rehabilitacije u zdravstvenim ustanovama, objašnjava Luković, izrađuje se uz pomoć medicinskog tima koji čine: fizijatar i fizioterapeut.

„Uključene su i uže specijalnosti kao što su: neurolog, reumatolog, neurohirurg. Oni svi zajedno donose odluke koje će pomoći korisniku da ozdravi. Svaka psihička tegoba se ispoljava i na fizičkom dijelu. Kako bi se izborili sa tim problemom, potrebno je pronaći balans u dnevnim aktivnostima koje su nam obavezne kao što je posao, stresno i dugo radno vrijeme, te uskladiti ih sa nekim hobijem. Najbolje bi bilo da to bude neka fizička aktivnost koja će nam otjerati te svakodnevne misli, a samim tim i unaprijediti naše zdravstveno stanje. Usvajanjem zdravih navika života usvajamo i zdrave obrasce na kojima će nam naše tijelo biti zahvalno" – savjetuje Luković, navodeći da ljudi ne mogu promijeniti moderan način života ali, kako kaže, mogu steći naviku vježbanja.

„Treba da radimo ono za šta je naše tijelo i predodređeno, tj. za šta nas je priroda napravila takve kakvi jesmo, a to je da se krećemo. Potrebno je usvojiti obrazac ponašanja gdje bismo mionimum 3 do 5 dana u sedmici imali neku fizičku aktivnost u trajanju makar od 30 minuta do sat vremena. To je jedini način na koji mi možemo umanjiti štetna dejstva modernog života" – objašnjava Luković.

Prema njegovim riječima, pravo vrijeme da se obratimo stručnjaku jesu prvi znaci fizičkih problema.

„Potrebno je kontaktirati profesionalca koji će postaviti jasno dijagnozu i pomoći u daljem menadžiranju problema. Takođe, možemo se okrenuti i nekim alternativnijim metodama kao što su masaže, te posjeta spa centrima gdje ćemo u kombinaciji sa fizičkom aktivnošću kao što je plivanje, saunom i masažom, uspjeti da ta negativna dejstva umanjimo" – kaže Luković.

Posao fizioterapeuta u Domu starih, ističe Luković, jeste specifičan i mnogo drugačiji od rada fizioterapeuta u nekim drugim ustanova.

„U kliničkim centrima i domovima zdravlja pacijenti su ti koji se prilagođavaju terminima i procedurama. U domovima starih mi se prilagođavamo njima. Naš rad je uslovljen obavezama korisnika kao što su: njihovi obroci, radne terapije, izleti, higijena. Najveći izazov je taj što imamo najrazličitiju starosnu strukturu i različite kognitivne grupe, odnosno pacijente različite kognitivne očuvanosti. Sve to iziskuje dodatni napor, nego što bi to bilo u radu sa nekom kognitivno očuvanijom populacijom" – kaže Luković, dodajući da posao fizioterapeuta u Domu starih zahtjeva timski rad.

„Rijetko ih možemo izliječiti, često im možemo pomoći, ali ono što je najvažnije, uvijek ih trebamo saslušati i oslušnuti njihove potrebe, da li su raspoloženi tog dana da vježbaju i kako se osjećaju" – zaključio je Luković.

Postoje dva načina smještaja u Domu starih Grabovac u Risnu, a to su: preko centara za socijalni rad i privatnim, samoplatežnim putem.

„Prednost imaju ljudi koji su u stanju socijalne potrebe, ljudi o kojima se niko ne brine i koji nemaju osnovnih egzistencijalnih uslova za samostalni život što zbog zdravstvenog stanja, što zbog samog socijalnog statusa" – kaže Luković, navodeći da je u Domu starih Grabovac u Risnu dugačka lista čekanja.

U Crnoj Gori je 2016. godine osnovana Komora fizioterapeuta Crne Gore. U skladu sa Članom 9 Statuta Komore fizioterapeuta Crne Gore članstvo je obavezno za sve radnike koji su stekli diplomu iz oblasti fizioterapeutske djelatnosti i neposredno pružaju fizioterapeutske usluge na teritoriji Crne Gore.

Da biste bili član Komore, objašnjava Luković, potrebno je obavezno posjedovanje licence za rad fizioterapeuta i sertifikata za rad viših fizioterapeuta tehničara i fizioterapeutskih tehničara. Tu spadaju doktori fizioterapije, magistri fizioterapije, specijalisti primjenjene fizioterapije, bečelor primjenjene fizioterapije, viši fizioterapeutski tehničar i srednji fizioterapeutski tehničar. Svi oni moraju posjedovati licencu ili sertifikat da bi se bavili fizioterapeutskom djelatnošću na području Crne Gore.
„Sama Komora se zalaže za uspostavljanje stručnog, nezavisnog odnosa prema profesiji, afirmacijom fizioterapije kao same struke i unaprijeđenjem nivoa edukacije fizioterapeuta, te povećanjem kompetencije fizioterapeuta. Na taj način gradimo zdrave odnose i informisanost kako stručne, tako i šire javnosti. Glavni cilj Komore je, osim legalizacije odnosno jasnog utvrđivanja ko smije da radi fizioterapeutsku djelatnost, permanentna edukacija fizioterapeuta jer jedino na taj način mi možemo valorizovati i učiniti da se naša struka cijeni u društvu te tako dovesti fizioterapiju do nivoa kvalitetnog pružanja usluga građanima Crne Gore" – zaključio je Luković.