Arhiva

Rektor Cetinjske bogoslovije, protojerej stavrofor Gojko Perović, na predavanju u riznici crkve Svetog Nikole u Kotoru, podsjetio je da u dokumentovanoj istoriji čovječanstva ne postoji vrijeme, ni u tom vremenu škola, u kojem se nije učilo o Bogu.

U okviru ciklusa predavanja u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor tokom Velikog posta, Perović je govorio na temu „Post i obrazovanje".

„Ipak, prva znanja koja sam ja stekao bila su u školi čiji je plan upravo suprotno govorio, da su Bog i religija nešto zatucano, prevaziđeno... Da to trebe biti samo u crkvama i da tome nikako nije mjesto uškoli", kazao je Perović, prenoseći iskustvo jednog vremena sa ovih prostora.

Govoreći na pomenutu temu navodi kako je još od antičkih vremena, iako paganin, svaki grčki filozoif imao predstavu svijeta u kojoj je u centru bio Bog, ili bogovi.

„Onda je svoje škole takav fiolozof ustanovljavao na istini da svijetom upravlja Bog. A antički foilozoifi, predhiršćanski, posebno Aristotel i Platon, temelj su savremenog školstva u svijetu u Evropi, pa zatim u Americi, Australiji, Britaniji – „imperiji u kojoj sunce nije zalazilo".

Oni jesu bili monogobošci i u njihovom učenju, u učenju Platona i Aristoela, dominitarao je politeizam, ali se tu ipak znalo ko je glavni bog. Dakle sa tendencijom monoteizma.

Preformulisano Njegoševim jezikom, „nad svom ovom silnom mješavinom, opet umna sila toržestvuje.

Učenje o Bogu je prisutno od antičkog vremena, preko prvih hrišćanskih škola, Aleksandrijske i Antiohijske, humanizma i renesanse, koji su htjeli da se oslobode „mračne stege Crkve", pa se opet vratili antičkim filozofima.

Kod bilo kojeg umjetnika ili slikara baroka na primjer, samo religijske teme su prisutne. Samo teme iz Hristovog života. Savrmeni unverziteti, Timbingen, Hajdelberg, Kembridž, Oksford, sve su to ostaci bogoslovskih škola i njihovih internata", navodi Perović.

Kada je riječ o Crnoj Gori ukazuje na nedostatak arhiva kakve su imali Mlečani, Dubrovčani i Kotorani.

„Mi smo gore u Crnoj Gori ratovali, a to malo što je bilo spalilo se. Štamparije su se pretvarale u puškarnice, olovo, metke za puške... Dakle, kakve su mogle biti škole prije onih za koje mi znamo. Zamislite kakva je mogla biti škola u državi čija je prva štampana knjiga bila Oktoih, ili Psaltir. Treba li da nagađamo kakve su to škole bile, a to je država Crnojevića. Ili kakva je to škola u državi Jovana Vladimira koji je svoju glavu dao za vjeru u krst Gospodnji.

Škole za koje mi znamo, Njegoševa osnovna škola na Cetinju i Dobrskom selu, su škole osnovane pri manastiru. Kakvu je školu osnovao čovjek koji kaže za Dositejevo prosvetiteljstvo: „kako izgleda to kada se ovaj naš duh susreo sa tim prosvetiteljstvom Zapada". Njegoš piše Milošu Obrenoviću i kaže za Dositeja „ja ljubim prosvetiteljstvo, ali samo ono koje je zasnovano na blagočešću i koje ne pljuva na svetinju slovensku".

Dakle, samo ta vjera da sa živim Gospodom hoću da se družim, jeste obrazovanje koje nas čini boljim. Bez te vertikale, sa svim krstovima, mantijama, brojanicama, možemo vrlo lako da skrenemo stranputicom i da taj naš duhovni život bude sve samo ne hrišćanski život.

A vrijeme posta je vrijeme kada se najljepše nekako preispitujemo. Ljepše nekako Bog čuje kada se ja umirim. Jer kad ja pričam samo moje priče, onda ne čujem Boga. Onda sam opet i njega stavio u službu nekih mojih priča, poslovnih, priča o zdravlju, politici... I onda tu negdje hoću Boga da mi kaže "umiri se, da me čuješ, da ti i ja nešto kažem. Eto to je post", kazao je Perović.