Arhiva

Izvornih radova iz istorije pomorstva sve je manje jer je i sve manje istraživača pomorske prošlosti, ocijenio je direktor Pomorskog muzeja Crne Gore Andro Radulović.

Govoreći na promociji „Godišnjaka Pomorskog muzeja u Kotoru LIX-LX" juče u palati Grgurina, Radulović je naznačio da je okosnica Godišnjaka nekada bila istorija pomorstva, „bazirana na arhivskim istraživanjima, kako arhiva u Kotoru, tako i u Dubrovniku, Zadru, Trstu, Veneciji, gdje su vrsni istraživači i naučni radnici, koji nisu više među nama, Anton Milošević, Ivo Stjepčević, Pavo Butorac, don Niko Luković, Anton Dabinović, Milivoj Milošević, Risto Kovijanić, Ignjatije Zloković, Slavko Mijušković, Miloš Milošević, Antun Tomić i živući istraživači pomorske baštine, Jovan Martinović i Petar Palavršić, provodili dane, mjesece i godine, kako bi došli do važnih pisanih podataka o pomorskoj prošlosti ovoga kraja". 

"Pomorski muzej Crne Gore je prepoznat po mnogo čemu, po neprocijenjivoj postavci, prelijepoj palati Grgurina, velikom broju kvalitetnih izložbi i promocija, međunarodnoj saradnji i kvalitetnim publikacijama. Međutim, u odnosu na druge srodne institucije, izdvaja ga Godišnjak Pomorskog muzeja, periodična publikacija koja je u proteklih preko šest decenija sa svojim izvornim naučnim radovima bila značajan promoter nadaleko slavne pomorske prošlosti Boke Kotorske. Sve ove edicije svojim sadržajem predstavljaju svojevrstan spomenik pomorske i kulturne baštine ovoga kraja.{gallery}1a1MUZEJ18{/gallery}

„Živi se od mora", kaže pjesma. Znali su to od davnina stanovnici ovih obala. Držali su se oni ovog načina života, i stvorili ogromno bogatstvo kulturnog i pomorskog nasljeđa, koje ovaj naš Godišnjak valorizira preko 60 godina svog izlaženja. Nastaviti valorizaciju, dužni su sljedbenici gore spomenutih istraživača, kako bi se sačuvala memorija i duboko ukorjenjena tradicija bokeljskog pomorstva.

Od pokretanja edicije 1952. pa sve do 1962. godine, kada je pokrenut „Zbornik društva za proučavanje pomorstva Jugoslavije", Godišnjak je bio jedina publikacija sa tematikom istorije pomorstva na prostoru tadašnje države Jugoslavije. Do 1969. godine on je bio jedina publikacija u Boki Kotorskoj, kada je pokrenut u Herceg Novom stručni časopis „Boka".
Podsjetio bih i istakao da od trećeg broja Godišnjaci Pomorskog muzeja sadrže sažetke na engleskom jeziku, da dosadašnjih 60 brojeva Godišnjaka čine 13.957 stranica, 699 radova, 168 prikaza i osvrta, 155 obavještenja. Na njima je radilo 396 saradnika iz oblasti kulturne i pomorske baštine.
Spomenuo bih i glavne urednike Godišnjaka: Jovan Š. Jovanović, Prof. Ignjatije Zloković, Prof. Milan Begović i Mileva Pejaković Vujošević. O podacima vezanim za Godišnjak, njegove tekstove i autore moglo bi se još mnogo pričati, ali ćemo to ipak ostaviti željnim istraživačima.
Godišnjak Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru je stručna edicija, koja je napravila najveći pomak u proučavanju istorije pomorstva i ima najveću zaslugu za promociju pomorske i kulturne baštine Boke Kotorske i Crne Gore. Nadamo se, da će generacije koje nastupaju popuniti praznine u istraživanju naše pomorske baštine kako bi se zatvorila konstrukcija vjekovnih napora u rasvjetljivanju i predstavljanju javnosti pomenute tematike", kazao je Radulović.

On je ukazao i na propust u ovom broju godišnjaka.

„Naime, 2014. godine nas je napustio dugogodišnji direktor Pomorskog muzeja, profesor Milan Mišo Begović, čovjek koji je rukovodio ovom institucijom u najtežem periodu njenog postojanja, obnavljanju nakon zemljotresa. Tokom prikupljanja materijala i izrade tekstova za ovaj broj Godišnjaka, jednostavno, a opet nenamjerno i neobjašnjivo, propušteno je da se napiše tekst „in-memoriam" bivšem direktoru prof. Milanu Mišu Begoviću. Ja se ovom prilikom izvinjavam porodici i obećavam da će se u narednom broju Godišnjaka objaviti tekst posvećen ovom istaknutom kulturnom djelatniku.

Muzejska savjetnica mr Mileva Pejaković Vujošević je kazala da Godišnjak Pomorskog muzeja koji je sinoć promovisan predstavlja jedinstvenu pomorsku publikacija u Crnoj Gori u kojoj su sadržani značajni i brojni naučni i stručni radovi iz pomorske istorije Boke, etnografije i istorije umjetnosti ovog podneblja.

„Svoj istraživački put Godišnjak je započeo davne 1952. godine, kada je i otvoren Pomorski muzej u restauriranoj baroknoj palati plemićke porodice Grgurina. Godišnjak je tada imao samo 79 stranica, da bi danas drugi tom jubilarnog 60 broja imao preko 600 stranica. Radove u njemu napisalo je 30 vrsnih naučnika i istraživača, ne samo iz Crne Gore, već i okruženja. Večeras ću se ukratko osvrnuti na one ličnosti koje su svaka na svom planu dala značajan doprinos Pomorskom muzeju i očuvanju pomorske tradicije.
Veliki doprinos Godišnjaku dao je Antun Tomić, dugogodišnji tehnički urednik i bibliotekar u Pomorskom muzeju, neumorni istraživač pomorske i kulturne baštine, kome je i posvećen ovaj broj. Napisao je Tonko veliki broj stranica Godišnjaka, a posebno je s ljubavlju i znanjem napisao monografiju o njegovoj Dobroti. Takođe njegova knjiga „Crkva sv. Mateja u Dobroti", kao i preko 50 stručnih članaka ostaće za sadašnje i buduće generacije, kao dobar putokaz kako se piše i izučava kulturna baština Boke i Crne Gore.
Želim večeras reći i nešto lično. Kada sam davne 1975. došla u Pomorski muzej kao diplomirani etnolog Tonko mi je bio najbolji učitelj. Nesebično je darivao svoje bogato znanje, naučio me kako čuvati i proučavati bogatu pomorsku baštinu. S ponosom mogu reći: Hvala ti veliki i plemeniti učitelju.

Akademik Rajko Vujičić bio je vrsni pedagog, istaživač i poliglota. Posebno je značajno njegovo istraživanje tokom restauracije Katedrale sv. Tripuna nakon zemljotresa 1979. godine. Njegovi stručni radovi objavljeni u više brojeva Godišnjaka doprinijeli su da ova publikacija bude veoma cijenjena među istraživačima iz oblasti istorije umjetnosti i istorije pomorstva.
Zahvaljujući donacijama iz Kotora i okruženja, u proteklom trogodišnjem periodu Muzej je obogatio svoje zbirke sa 168 vrijednih i rijetkih predmeta.

Poznata i priznata umjetnica slikarka g-đa Lidija Laforest rođena Novljanka, stalno naseljena u Zagrebu, svojom donacijom slike „Mali Franc Laforest u majčinom skutu" iz 1840. godine obogatila je i uljepšala etnografsko odjeljenje u Muzeju. Album sa 370 fotografija iz ateljea Laforest, kao i 252 staklena negativa koristiće naučnim istraživačima u proučavanju istorije fotografije u Crnoj Gori.
Po povratku iz daleke Australije, g-đa Nada Radimir nije zaboravila svoj zavičaj. Svojom donacijom obogatila je muzejske zbirke sa 25 vrijednih predmeta, a biblioteku sa 96 rijetkih i značajnih knjiga.

Napustili su nas ovi plemeniti ljudi, Tonko, Rajko, Lidija i Nada. Sačuvaćemo ih u trajnom sjećanju, kao ljude koji su znali da cijene kulturne vrijednosti naših prostora i našeg Muzeja.
Svojim donacijama, muzejskim predmetima i knjigama Muzej su obogatili kako ljudi iz Kotora, tako i ljudi iz okruženja. Stručni rad o obradi ovih donačija napisale su Jelena Karadžić, muzejska savjetnica i Danijela Nikčević, bibliotekarka.
Objavljeni izvještaji o radu za protekle tri godine najbolje svjedoče o tome da je Muzej bogata riznica prošlosti, civilizacijsko i kulturno ogledalo, važna kulturna vertikala Kotora i Crne Gore.
Poštovane dame i gospodo večeras edicija Godišnjak 60 drugi tom, kreće iz svoje matične luke ka stručnim bibliotekama, naučnim i kulturnim institucijama.
Uvjerena sam da će Godišnjak zajedno sa uvaženim direktorom g-dinom Androm Radulovićem, njegovim stručnim timom i spoljnim saradnicima nastaviti uspješno svoj put, da će biti i dalje temelj za sadašnje i buduće istraživače pomorske istorije i tradicije Boke kotorske", kazala je Pejaković Vujošević.

Bibliotekar Slavko Dabinović je kazao da stručna i cijenjena periodična publikaciju „Godišnjak", obilježavajući 65 godina njegove prisutnosti u kulturnom životu grada.

„Dajući neprocjenjivi doprinos našoj kulturnoj i pomorskog baštini obogativši svojim izvornim naučnim radovima naša saznanja, kako o bližoj i daljoj prošlosti, tako i o sadašnjosti ovih naših prostora.

U ovoj ediciji upoznat ćete se sa temama, iz oblasti istorije pomorstva, istorije pomorskog školstva, arhivistike, heraldike, etnologije, arheologije, konzervatorsko-restauratorske tehnike i vještine, problemima savremenog turizma i kruzing turizma, bibliografije. Svakako imat ćete priliku da je detaljno pročitate, a ja ću iskoristiti ovo izlaganje da samo izvučem neka zapažanja iz ovih radova koji čine sadržaj ovog drugog toma, dvobroja 59/60.

Prvi naslov „Peraštanin Vicko Kolović – zapovjednik mletačkih ratnih brodova" izvorni je rad istoričarki Lovorke Čoralić i Maje Katušić. Autorice su koristeći fondove Državnog arhiva u Veneciji istražile djelovanje Peraštanina Vicka Kolovića, zapovjednika tartane Sacra Famiglia iz 1766. godine i šambeka Cacciatore iz 1773–1776., brodova koji su bili uključeni u mletačku ratnu mornaricu. Tu su i popisi posada na navedenim brodovima i njihovo zavičajno porijeklo.
Sljedeći rad je „Tri umjetnine iz nekadašnje crkve Sv. Nikole mornarâ u Kotoru", akademika Radoslava Tomića. O crkvi sv. Nikole mornarâ u Kotoru svjedoče nam dokumenta Biskupskog arhiva. Godine 1453. crkva je predata bratovštini mornara (confraternitas nautarum) koja se tada prvi put spominje u dokumentima. Nalazila se na Trgu od brašna u neposrednoj blizini palate Bizanti i u susjedstvu palate Buća i Pima. Njena unutrašnjost je u cjelini bila oslikana. Iz te nekadašnje crkve sv. Nikole sačuvane su tri iznimno vrijedne umjetnine, glavni oltar sa slikom kao i srebrno pozlaćeno raspelo rad kotorskog majstora Tripuna Palme.

Članak Antuna Tomića „Kapetansko groblje kod crkve Sv. Mateja u Dobroti" upoznaje nas sa istorijatom ovog groblja, njegovom nastanku i značaju. Groblje su podigle sopstvenim sredstvima kapetanske porodice Dobrote koje su gravitirale crkvi S. Mateja: Kamenarović, Oparenović, Petričević, Dobrilović, Tomić, Milović, Andrić, Dabčević, Milošević, Matović i Klačević. Autor donosi spisak svih pomorskih kapetana koji su u dugom periodu, od formiranja groblja 1844. godine sahranjeni na ovom počivalištu.
Malcolm Scott Hardy engleski istoričar i publicist svojim radom „Britanija, Crna Gora i Rusija 1812", osvježio je istorijska događanja oko britanskih aktivnosti na Jadranu u vrijeme Napoleonskih ratova 1813-1814. godine, političkim previranjima toga vremena, i preuzimanju teritorija istočnog Jadrana od tadašnjih velikih sila uglavnom odlukama mirovnih sporazuma.

U svom radu o grbaljskim pomorcima od 17-19. vijeka prof. Ljubo Mačić piše o određenom broju mladića iz Grblja, koji su doselivši se sa svojim porodicama u Kotor, pripremali za mornare, a kasnije postajali suvlasnici i vlasnici brodova, pa često i pomorski trgovci. Istražujući brižno fondove Istorijskog arhiva u Kotoru došao je i do podataka o nekoliko desetaka porodica koje su se bavile pomorskom strukom i pomorskom trgovinom, zaključujući kako je drevni grad Kotor, s vrlo razvijenim zanatstvom, pomorstvom i trgovinom, uvijek bio u prilici da svoj stručni kadar podmlađuje iz redova okolnog seoskog stanovništva.

Prof. Neda Donat-Krivokapić daje nam ukratko prikaz Nastave njemačkog jezika u Nautičkoj školi u Kotoru do 1918. godine. Nastava na njemačkom jeziku uvedena je školske 1896/97. godine i trajala sve do završetka Prvog svjetskog rata 1918. godine. Njemački jezik učio se u svih pet razreda nautičke škole i to sa istim fondom časova kao italijanski jezik. Takođe je polagan i na maturskom ispitu. Broj nastavnih časova i stručan nastavni kadar omogućavao je temeljno usvajanje njemačkog jezika, čemu je i doprinosila bogata i raznovrsna dostupna stručna i beletristička literatura na njemačkom jeziku.

Sljedeći rad nosi naslov „O grbu grada Kotora" autora, heraldičara Leonida Kampe koji nas upoznaje sa prvom pojavom grba kao i njegov početni izgled i značenje likova na njemu. Kada se prvobitni izgled grba uporedi sa varijantama grba koje su se javljale kasnije, pogotovo u zadnjih par vjekova, dolazi se do vrlo interesantnih saznanja o različitim izmjenama koje su vršene na osnovnim likovima na grbu. Pažljivom analizom može se povezati grb Mletačke Albanije sa kasnijim grbom austrijske teritorije Boke Kotorske. Ovaj grb se u potpunosti razlikuje od grba grada Kotora, mada se u nekim skorijim heraldičkim radovima često prikazuje kao jedini grb grada.

„Heroj aprilskog rata 1941. poručnik bojnog broda I klase Vladeta Petrović" je sljedeći istraživački članak novinara i publiciste Siniše Lukovića koji opisuje događaje oko hidroplanske grupe pomorskog vazduhoplovstva Kraljevske Mornarice na samom početku Drugog svjetskog rata. Jedan od glavnih aktera tih događaja bio je već pomenuti Vladeta Petrović. Nakon kapitulacije Jugoslavije 16. aprila 1941. godine Vladeta Petrović odbija da se preda neprijatelju i prije ulaska italijanskih jedinica koje su okupirale Boku, organizuje povlačenje kompletne 20. Hidroplanske eskadrile Pomorskog vazduhoplovstva Jugoslavije, prvo za Grčku, a potom za Egipat gdje ta jedinica nastavlja borbu u redovima britanskih snaga. Autor članka rekonstruiše ratni put Vladete Petrovića i njegove jedinice na osnovu njegovih neobjavljenih memoara.

Arhivske fondove iz doba Mletačke republike koji se nalaze u arhivu Muzeja grada Perasta obrađuju Snežana Pejović i Jelena Strahinja, arhivistkinje Istorijskog arhiva u Kotoru koje su tokom druge polovine 2011. godine završile sređivanje jednog dijela arhivske građe u Muzeju. Ovaj posao je obavljen u okviru aktivnosti NVO udruženja „Notar" iz Kotora. Sređivanje arhivske građe je podrazumijevalo fizičko čišćenje, dezinfekciju, dezinsekciju spisa oba fonda, identifikaciju fondovske pripadnosti pojedinačnih dokumenata, arhivistički opis dokumenata kroz paleografsku obradu rukopisa i prevod sadržaja spisa na crnogorski jezik, prevod na italijanski jezik svih tekstova nakon izrade definitivnog opisa arhivske građe prema međunarodnim arhivskim standardima i izradu analitičkog i sumarnog inventara za oba fonda. U ovom radu je dotaknuto uvijek aktuelno pitanje razgraničenja između arhivskog, bibliotečkog i muzejskog materijala, domaće i međunarodne legislative po pitanju razgraničenja nadležnosti i djelatnosti između arhivske i muzejske institucije.

Dr Milenko Pasinović u istraživačkom članku „Kotor nastavlja tradiciju luke nautičkog turizma" iznosi kako luka Kotor u prvoj deceniji tekućeg vijeka bilježi stalni rast broja kruzera i broja kruzing turista, a posljednjih godina brži rast prometa turista od broja brodova, što je posljedica uvođenja velikih, mega brodova za prevoz kruzing turista. Ali to nijesu jedini pokazatelji uspješnosti ovog vida turizma, već i činjenice da se sezona kruzing turizma u luci Kotor produžila na devet mjeseci. Bez obzira koja se od pominjanih godina: 1844, 1926, 1930, 1965. ili 1966. godina, uzme kao početak kruzing putovanja, luka Kotor je u svakoj od njih participirala svojim uslugama. I danas nastavlja te usluge pružajući ih savremenim tehnologijama prevoza i sve zahtjevnijim učesnicima kruzing putovanja.

Prof. Adam Lajtar u istraživanju nestalih natpisa daje prikaz jednog interesantnog, izgubljenog posvetnog grčkog natpisa iz Risna. Natpis je otkriven 1880. godine u Risnu, na prostoru zvanom Carine, sjeverno od rijeke Spile. Poslije otkrića bio je u posjedu Guttenbrunnera, oficira austrijske vojske, gdje ga je vidio i načinio odliv u gipsu austrijski konzervator Heinrich Richlý prilikom svoje posjete Risnu. Grčki natpisi su zaista rijetki. Otkriveno ih je svega sedam, a među njima je ovaj, danas izgubljeni natpis za koga znamo samo preko ranijih publikacija.

„Peraške poklade 1715. godine: susret kultura" rad je kojim nas istoričarka umjetnosti Milena Ulčar upoznaje sa kulturom življena u Perastu u 18. vijeku. Opis peraških poklada može poslužiti kao jedan od brojnih primjera preplitanja najrazličitijih kultura u Boki Kotorskoj. Tako se u peraškoj svečanosti naizmjenično smjenjuju narodni i venecijanski plesovi. Posebno su bile važne karnevalske svečanosti. Zbog toga je posebno dragocjen sačuvan zapis peraškog kapetana Marka Martinovića o pokladama koje su se održale u Perastu 1715. godine. Opis peraških poklada svjedoči najviše o tome u kolikoj je mjeri Boka Kotorska bila integralni dio Mletačke republike. U Evropi je važilo mišljenje da nema grada sa tako puno spektakla i veličanstvenosti kao što je Venecija.

Sljedeća tema Marketing-Menadžment kulturnih resursa u turizmu doktora nauka Anđele Jakšić Stojanović i Anastazije Miranović govori o organizaciji kulturnog nasljeđa u turističkoj ponudi. U uslovima savremenog poslovanja postaje jasno da samo postojanje i broj kulturnih resursa nije indikator razvijenosti kulturnog turizma. Tipičan primjer za to su Sjedinjene Američke Države koje se ne mogu pohvaliti bogatim kulturnim nasljeđem, ali ipak ostvaruju najveće godišnje prihode od turizma, upravo zahvaljujući adekvatnom strateškom upravljanju. Pozicioniranje kulturnih resursa na savremenom tržištu podrazumijeva pravilan pristup i međusobno povezivanje u funkcionalnu cjelinu, dajući pri tome kulturnim resursima smisao.

Dr Goran Komar u članku „Dva popisa robe iz 18. vijeka" donosi transkript dva ćirilična dokumenta ispisana starom ortografijom koja pripadaju drugoj polovini 18. vijeka. Zajedničko za oba dokumenta je da iako su različita mjesta njihovog nastanka autori su stanovnici Herceg–Novog. Prvi popis sadrži mnoštvo predmeta najšire potrošnje, među kojima, ipak, dominiraju odjevni predmeti, a drugi popis je načinjen od pomorskog trgovca iz sela Podi kod Herceg–Novog, koji je popisao predmete iz svog magazina. Ova dva izuzetno detaljna popisa mješovite robe mogu poslužiti za etnografska istraživanja.

Prikaz s naslovom „Istorijat sakupljanja kamenih fragmenata lapidarija u Kotoru" priredio je arheolog Jovan Martinović. Upoznaje nas sa najstarijim podacima sakupljanja grčkih i rimskih natpisa u Kotoru a nalaze se u zapisima italijanskog putopisca Cirijaka iz Ankone iz XV vijeka. Kamen temeljac sakupljanju starina, pretežno kamenih spomenika i natpisa, postavio je veliki domaći humanista, istoričar i teološki pisac iz 17. vijeka, biskup Andrija Zmajević, čijim je nastojanjem preneseno iz Risna i uzidano u zidove njegove palate, zatim i u zidove crkve Svetog Nikole i nekih drugih kuća u Perastu nekoliko značajnih rimskih i grčkih nadgrobnih natpisa. Manir ugrađivanja antičkih i srednjevjekovnih natpisa i fragmenata proširio se i na Kotor sa okolicom, pa je u starom gradu Kotoru na nekoliko mjesta u zidovima katedrale Svetog Tripuna, ogradnom zidu biskupije, ogradnom zidu crkve Svetog Pavla, zidu Franjevačkog samostana, kao i na Prčanju iza apside Bogorodičinog hrama uzidano nešto fragmenata i natpisa, koji su zahvaljujući tome ugrađivanju i ostali sačuvani.

Sa „Finansijama u brodarstvu" upoznaje nas dr Ranka Krivokapić. Brodari svijeta investirali su veliki kapital u trgovačku mornaricu. Opšti proces pomoću kojeg su ova sredstva kreirana, nije specifičan samo za pomorsku privredu, već se posebne karakteristike finansijskog upravljanja u trgovačkom brodarstvu moraju poznavati i dovoljno razumjeti. Finansiranje broda je vrlo bitno i ono uključuje razmatranja mnogih faktora u brodarstvu i van njega. Autor ovog rada želi naglasiti da se finansiranje brodova, kao i sve drugo u oblasti pomorstva, vremenom mijenja. Svaka faza u istoriji ove industrije ima svoj sopstveni karakter. U ovom radu se ukazuje kako pomorska industrija finansira svoje velike potrebe za kapitalom u okviru biznisa koji je nestalan.

Prof. Maja Đurić u svom istraživačkom radu „Društvena funkcija fotografije i uticaj porodične fotografije na formiranje ličnog i kulturnog identiteta Crne Gore", razmatra fenomen tradicije u odnosu na nacionalni i kulturni identitet porodice. Ovaj tekst prezentira nacionalnu tradiciju Crne Gore kroz porodičnu fotografiju. Posmatra je kao svojevrsnu rekonstrukciju prošlosti baziranoj na porodičnoj fotografiji, koja u kulturološkom i sociološkom istraživanju tretira istoriju porodice preko fotografije i njenu bitnu ulogu u istoriji fotografije Crne Gore. U okviru porodičnog života, fotografišu se događaji vezani uz razne obrede i ceremonije vezane uz religijski i kalendarski repertoar dešavanja. Porodica se najviše fotografiše za vrijeme tradicionalnih porodičnih proslava, koje okupljaju veći broj članova u „velikim trenucima života porodice".

„Škrinja kao sastavni dio enterijera od srednjeg vijeka do današnjih dana, sa osvrtom na škrinje iz enterijera palata Boke Kotorske" rad je konzervatorke Melise Niketić u kojem je opisana uloga škrinje u enterijeru srednjeg vijeka i renesanse, sa posebnim osvrtom na tipologiju firentinske nevjestinske škrinje iz XV vijeka. Kratko je opisan značaj esnafskih udruženja, za razvoj namještaja, uključujući i škrinje. Opisane su različite tehnike dekoracije namještaja od drveta korišćene u periodu srednjeg veka i renesanse. Na kraju je dat osvrt na stilski razvoj škrinje u Boki Kotorskoj od XVII do XIX vijeka.

Rad dr Gojka Čelebića „Erudicija u doba baroka", tretira problem erudicije, u jednoj, kod nas, neistraženoj epohi u 17. stoljeću. Tada je tekst na našim prostorima prošao kroz tešku krizu. Kolektivna energija naroda, koji stvara bez obzira na krize, prešla je na rezervnu poziciju - na epiku. Tekst je ostao u sjenci. S druge strane, u postmoderni, tekstualnost zauzima čak i previše prostora. Postmoderna je epoha supertekstualnosti i epoha hipertekstualnosti.Glavni tok studije skoncentrisan je negdje na sredini ovih razmišljanja. To je savremena interpretacija dva fenomena. Prvi je pad pismenosti u doba turske okupacije. Drugi–ekspanzija književnog stvaralaštva u Boki Kotorskoj u 17. stoljeću.

Člank prof. Mladena Vukčevića „Kvalitativni aspekti razvoja turizma u 21. stoljeću" razmatra kako je nakon eksplozivnog nastanka masovnog turizma u drugoj polovini 20. stoljeća pojavila se potreba, kako kod turista, tako i kod nositelja turističke ponude, dakle kod pružatelja usluga, za temeljnim promjenama u turizmu. To se očituje u pogledu prelaza sa kvantiteta na kvalitet, s masovnog turizma kupališno-odmorišnog tipa na selektivne oblike turizma, koji znače aktivan odmor, putovanje i rekreaciju, nove doživljaje i ekskluzivu. U 21. stoljeću će kvalitet turističkih usluga i očuvana priroda u atraktivnom i ugodnom ambijentu biti osnovni faktori egzistencije turizma i njegovog održivog i kontrolisanog razvoja. Stoga se tim zahtjevima mora prilagoditi ponuda svih turističkih zemalja, osobito onih u tranziciji i razvoju.

Rad dr Sava Markovića „Bazana domus – istaknuti reprezent barskog nobiliteta" istraživanje je barskog plemićkog roda Bazan istaknutog predstavnika višestoljetne, staleški uobličene društvene grupacije, koja je srednjovjekovnom i ranovjekovnom Baru dala prepoznatljivo obilježje. U rasponu od XIV do kraja XVII vijeka praćeni su poznati pripadnici ovog patricijskog roda, shodno društvenoj ulozi koju su imali. Prateći uspon i pad ove plemićke porodice Bazan, može se sagledati geneza, razvoj i propast barskog patricijata.

Slikar i konzervator Smiljka Strunjaš u svom prikazu „Konzervatorsko-restauratorski zahvat na slici jedrenjaka ,,Gjurko" upoznaje čitaoca sa procesom restauracije ulja na platnu dobrotskog barka „Gjurko". Ovu kopiju ulja na platnu koja se nalazi u našem muzeju izradio je Ivan Mirković, koji je za potrebe Bokeljske mornarice kopirao jedan određeni broj jedrenjaka, originalnih platna čuvenog tršćanskog mariniste B. Ivankovića. Kako je slika bila prilično oštećena izvršeni su konzervatorski radovi i pristupilo se restauriranju oštećenih mjesta. Pošto su izvršeni konzervatorsko-restauratorski tretmani, slika je zasjala u punom sjaju kao kad je početno naslikana.

Etnološkinja Tanja Vujović u svom radu „Kulturna baština i voda" upoznaje nas sa fenomenom vode. Iako je voda primarno prirodni elemenat, autorica je pokušala da vodu predstavi kao dio kulturne baštine Crne Gore. I to onaj njen dio koji je manje poznat i valorizovan i u najvećem dijelu se odnosi na tradicionalnu kulturu. Ako sačuvamo izvore, jezera i mora, stare vodenice, bistijerne, česme, drvene barke, stare vodene puteve i druge objekte i predmete, sačuvali smo vodu kao prirodnu i kulturnu baštinu. Istraživanje, dokumentiranje, konzervacija, prezentacija, očuvanje tradicionalnih znanja i vještina i ponovno korišćenje kulturne baštine vezane za vodu, na način prihvatljiv našem dobu, jedan je od načina koji je čuvaju i kao prirodno i kao kulturno dobro. Svima je davno znano da upravljanje vodenim resursima predstavlja poseban izazov toliko preporučivanog i nužnog održivog razvoja.
Revnosni hroničar Kotora Bogoboj-Boro Cicović daje prikaz istorijata kotorskih pleh muzika, od prve građanske muzike iz 1842. godine, prateći njihovo djelovanje kroz drugu polovinu 19. vijeka, razdoblja prije i nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, pa sve do današnjih dana, iznoseći imena svih kapelnika i zanačajnijih javnih nastupa svih kotorskih muzika.

Bibliografiju časopisa „Pomorstvo, koji je izlazio u Kotoru od 1994-2006. godine, priredile su bibliotekarke Nataša Gobović i Ruža Danilović, po bibliografskim pravilima. Časopis „Pomorstvo" bio je stručno-popularni časopis koji je dao značajan doprinos u očuvanju pomorske orijentacije Crne Gore. Na stranicama „Pomorstva" objavljivali su članke i priloge naučni radnici, univerzitetski profesori, pomorski eksperti, pomorci, novinari i svi oni kojima je more i pomorstvo predmet istraživanja, profesionalnog angažmana ili pak izvor inspiracije, imaginacije, rekreacije i zabave. Osnivači časopisa su bili Udruženje pomorskih kapetana trgovačke mornarice Jugoslavije i Udruženje pomorskih strojara Kotora, a pokrovitelj je bilo Ministarstvo pomorstva i saobraćaja Crne Gore.

U odrednici „In Memoriam" ove edicije, prisjećamo se s pietetom naših radnika, saradnika i donatora Muzeja: Antuna Tomića, Lidije Laforest, Rajka Vujičića i Nade Radimir, koji su nas napustili u proteklom razdoblju i kojih nema više među nama, a koji su dali ogroman doprinos očuvanju pomorske i kulturne baštine Boke Kotorske i Crne Gore.

Iz izvještaja o kupljenim, razmijenjenim i poklonjenim publikacijama, koje je priredila knjižničarka Danijela Nikčević vidimo da je u periodu od 2014. do 2017. godine Pomorskom muzeju poklonjeno 567 knjiga, otkupljene su 23 knjige i u razmjeni za „Godišnjak" dobijeno je 165 knjiga.

Donacije Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru u periodu od 2013–2016. godine obradila je u svom izvještaju Jelena Karadžić. Iz njega vidimo da je u pomenutom periodu bilo 19 donacija sa 158 poklonjenih predmeta s imenima darodavaca. Pomorski muzej će u znak zahvalnosti sljedeće godine izdati katalog sa svim predmetima koji su poklonjeni Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor u proteklih deset godina. Takođe, u planu je i izložba na kojoj će isti biti predstavljeni javnosti. Jedan dio ovih poklonjenih predmeta već se nalazi u stalnoj postavci Muzeja a ostali predmeti nakon izvedenih konzervatorsko-restauratorskih radova biće predstavljeni posjetiocima u vidu stalne ili povremene postavke.

Na kraju ovog II toma Godišnjaka, kao što je bilo i uobičajeno u svim prethodnim brojevima, donosimo Izvještaj o radu Pomorskog muzeja za period od 2013–2016. godine koji je priredila mr Mileva Pejaković Vujošević. Saznajemo da je Pomorski muzej u navedenom periodu imao veoma bogatu aktivnost i to: stručnu obradu muzealija, učešća na naučnim skupovima, revizije muzejskih predmeta, terenskog rada, konzervatorsko-restauratorskih radova, organizovanje 24 izložbe i 10 raznih promocija, štampanje 5 knjiga, organizovanje okruglih stolova na razne teme, finansiranje dva dokumentarno-promotivna filma i djelatnosti kao matičnog muzeja.

Na samom kraju izlaganja vratiću se na riječi uvažene i cijenjene profesorice Gracijele Čulić, koje je izgovorila o našem „Godišnjaku", 2010. godine, predstavljajući pedesetsedmi-pedesetosmi broj.

„Pojava edicije „Godišnjaka" Pomorskog muzeja za sve one koji ga stvaraju i čitaju uvijek je bila svečanost, posebna radost u Grgurinoj palati, radost koju pobuđuje knjiga i njeno ozračje u kojem se reflektuje naša prošlost i nastavlja u duhu i nadahnuću sadašnjeg trenutka.

Intelektualna radoznalost, želja da se osvijetle zaboravljane ili nejasne epizode iz naše prošlosti kulture, istorije, pomorstva i sl, su spiritus movens stvaralaca i autora koji „Godišnjak" održavaju i oplemenjuju u njegovom trajanju i obnavljanju.

Ostaje činjenica da vrijeme prolazi, da „Godišnjak" traje pojavljuje se jer ga očekujemo, dolazi na naše obale i u svoj muzej kao jedrenjak dolazi da se smiri u našem duhu i intelektualnoj radoznalosti i da procijeni mogućnosti novih duhovnih putovanja, novih traganja i otkrivanja nepoznatog"", kazao je Dabinović.

U muzičkom dijelu programa učestvovali su profesorka Milica Milanović (sporan) i profesor Dejan Krivokapić (korepetitor).