Arhiva

Promocija knjige "Posljednje opelo – Kako je potopljenja crnogorska flota" autora Momira Čolovića, održana je sinoć u koncertnoj dvorani Muzičke škole - crkvi Svetog Duha.

Na promociji su, pored autora, govorili prof. Zoran Usanović i mašinski inspektor Gojko Ljesar, a izvode iz knjige čitala je Tatjana Crepulja.

"Posljednje opelo, Momirova knjiga, upravitelja stroja ili kako smo ga na brodu zvali kapo makine, posvećena je Bokeljima i svim pomorcima u Boki i širom svijeta. Ljubav prema Boki je bila i ostala njegova vječita inspiracija koja mu je, sem ushićenja, donijela veliku bol i osjećaj prevare. Gledao je kako otimaju i uništavaju Jugooceaniju, nekada vodeću brodarsku kompaniju koja je bila pokretač i zlatni sef za sve u Crnoj Gori i to ga je jako boljelo" – kazao je Usanović.

Hiljade pomoraca i njihovih porodica, ističe Usanović, živjeli su u blagostanju i pronosili slavu ovoga kraja. Danas, nažalost, plove svjetskim morima, na brodovima pod tuđim zastavama, u vječitom strahu za posao i egzistenciju.
Momir u svojoj knjizi kaže: "Pripadam generaciji koja je stvarala ogromna dobra svome gradu i državi. Stvorili smo veliku Jugooceaniju koja je ostvarila prihod na najsurovijem tržištu rada - međunardonom pomorskom tržištu, gdje je uvijek velika riba jela malu. Vrijedna stotine miliona američkih dolara, imala je veliko nepokretno blago, iza nas je ostalo oko 800 stanova.

{gallery}1a1mcolovic18{/gallery}

I kao da je to bilo malo. Nastavlja se devastacija svega. Sve je na prodaju, čak i kulturna blaga naše Boke, po cijenu brisanja sa UNESCO-ve liste Svjetske kulturne baštine. Kotor prestaje da bude grad, a Boka i cijelo primorje su pretvoreni u provinciju Podgorica. Nažalost u ovom pustošenju su im pomagali i naši sugrađani zbog sitnih privilegija, raznih drugih intresa, ne misleći na budućnost svoje porodice i svojih potomaka."
Mašinski inspektor Gojko Ljesar je istakao značaj materije koju pisac obrađuje za Kotor, primorje i državu Crnu Goru, o kojoj, kako kaže, u javnosti do sada nije bilo stručnog osvtra, te nije bilo moguće ostvariti bez ogromnog ličnog iskustva i napora, ali i otpora i nerazumjevanja onih od kojih je najviše očekivao.
On je kazao da knjiga prikazuje 10 istorijskih epoha kroz koje je prolazila Boka.
"Prikazan je osvrt na more kao izvor života i pomorstvo kao ekonomski temelj preživljavanje Bokelja, naroda koji je naseljavao ovaj prostor, istorijske i geografske Boke od Debelog brijega do paštrovačkog Kufina. Poseban akcenat je stavio na multinacionalni i multivjerski sklad koji bi mogao da posluži kao primjer svim nacijama u našoj državi" – kazao je Ljesar.
Knjiga, objašnjava Ljesar, obuhvata raspon od druge polovine prošlog vijeka do današnjih dana – skoro 60 godina, koliko obuhvata i njegovo profesionalno iskustvo kao pomorca i pisca i skoro 70 godina kao stanovnika Kotora. On je taj period nazvao "pomorski romantizam".
"Pomorstvo, kao i ukupni društveni život na kopnu, danas ima neka druga dostignuća i forme. Po opisu vremena stvaranja flote suštinski se osvrće na Jugooceaniju u kojoj je proveo sav radni vijek, od njenog prvog do posljednjeg dana, uspona i pada. Takođe, prikazao je Prekookeansku plovidbu Bar koju su stvorile naše kolege, bivši pomorci Jugooceanije, a sudbina joj je bila ista. Sačuvani su svi brodovi u sankcijama, da bi bili rasprodati nakon sankcija kada su bili spremni za plovidbu" – ističe Ljesar.
Kompleksnost ove materije, kaže Ljesar, pisac je potkrijepio originalnim odlukama organa preduzeća, kao što su Odluka o vaučerskoj privatizaciji firme kao i, po njemu najkritičnijem periodu, osnivanjem firme na Malti, a time i promjeni zastave.
Stručno je objasnio da su pogrešne odluke odgovornih lica dovele do negativnih poslijedica po vlasničku strukturu.
"Pisac je dao hronološki prikaz stvaranja firme, njenih prihoda i značaja za državu i njene građane, svih odluka i zaduženja među kojima su i gašenje firme otuđivanjem od prvog do posljednjeg broda pod stranim vlasništvom" ističe Ljesar.
On je kazao da pisac nijednom riječju nije napravio kritički osvrt na vlast, niti na jednu privatnu ličnost. Kritički se osvrnuo samo na one ličnosti koje su vršile javnu ili odgovornu funkciju u firmi za koju su bile odgovorne, kao i za poslijedice koje su izazvale odluke koje su donosili. "Onaj ko hoće mast i čast", kako reče pisac, mora da snosi posljedice za svoje postupke i odluke koje nose funkcije koju obavljaju.
"Biti pisac, znači reagovati na aktuelne događaje – reče nobelovac Orhan Pamuk. Pisanje je razarajući učinak izazvan sjećanjem koje prelazi u pobunu. U ovome leži moj osvrt na tužnu istorijsku gorčinu. Još gore je biti savremenik zbivanja, a izbjeći subjektivnost prosto je nemoguće. I zato ova, kao i sve moje prrethodne knjige, nisu istorijski dokumenti, već samo lični osvrt na najproblematičnije vrijeme naše istorije. Iako dokumentovane makar u onim ključnim segmentima, dokumentima poznatim svjetskom praksom i ogromnim ličnim iskustvom o kojem se ne može polemisati, knjige žive svoju sudbinu, one se kao i ova rađaju u najtežim istorijskim uslovima, mukotrpno - sam protiv svih" – kazao je autor Momir Čolović.
On je kazao da su njegove često opore riječi odraz nemoći da učini bilo što dobro i neka vrsta protesta. To ga je, kako kaže, provociralo punih 25 godina.
"Ako ne mogu ništa izmijeniti, makar da pribilježim događaje, ljude, poslijedice" – ističe autor.
Poseban osvrt je, objašnjava autor, na divan narod koji naseljava ovaj prostor nekoliko milenijuma, - Bokeljima.
"Živeći uvijek pod osvajačima, zaštitnicima i okupatorima, nikada nisu upotrebljavali riječ nacija. Mala, ali multinacionalna i multikonfesionalna zajednica, imala je osnovni cilj-preživljavanje. Opstali su umom, sposobnošću zajedništva, zanatima, trgovinom i pomorstvom da kroz cijelu istoriju sačuvaju svoj identitet i različite vjere. Surovi ambijent gorkog krša upućivao ih je na more kao izvor života" – rekao je autor.
Ploveći na prvom brodu "Kozara" do posljednjiih, najmodernijih plovnih jedinica "Boka" i "Kupres", objašnjava autor, ugradio je cijeli radni vijek u "Jugooceaniju" i sa 15 hiljada pomoraca koliko je prošlo kroz nju, stvorili su najveću flotu u istoriji Boke.
"Ako se ovome doda i Prekookeanska plovidba Bar, onda se dobije 46 najmodernijih fabrika i velika crnogorska flota koji su ostvarili prihod na najsurovijem tržištu rada-pomorskom. Uporediv realnim parametrima sa turizmom, naš doprinos razvoju Crne Gore je nemjerljiv. Nestanak flote, ekologije mora kao izvora života Bokelja, razmatrao sam osvrćući se na ekonomsko-svojinski odnos i sa aspekta međunarodnog prava" – kazao je autor, navodeći da je sadržaj ove knjige tabu tema već četvrt stoljeća.
O njoj se, kako kaže, ne priča u političkom i kulturnom životu Crne Gore, a bez javne riječi, struke i dijaloga, nema ni odgovornih.
"Šteta za državu je ogromna. Pomorci su inertni i nisu političari, ali znaju svoj posao. Poslednje opelo nije kritika niti optužba bilo kome, bez obzira na malo oporih riječi i dubokog razočarenja autora zbog nerazumjevanja, ono je stručni prikaz onoga što se desilo kroz ličnu i svjetsku praksu, te ukazivanje na mogućnost izlaza iz ove situacije. Specifičnost ove knjige su imena naših profesora, učitelja i velikih pregalaca i stvaralaca, kapetana i upravitelja, oficira stroja i palube, radio-telegrafista. Ona su upisana na kraju knjige da se sa njima ponose njihove ćerke, sinovi, unuci i praunuci iz cijele Crne Gore" – zaključio je Čolović.