Arhiva

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, danas je u hotelu „Vardar" u Starom gradu održala promociju Fakultativnog protokola o komunikacijskim procedurama uz Konvenciju o pravima djeteta.

Zaštitnik je ranije ukazao da Protokol još nije zaživio, zbog čega organizuje nastavak promocije tog dokumenta, sa ciljem upoznavanja stručne javnosti sa značenjem i obavezama koje iz njega proizilaze.

Podsjetimo, Generalna skupština UN je krajem 2011. godine usvojila III Fakultativni protokol o komunikacijskim procedurama uz Konvenciju o pravima djeteta, koji se odnosi na procedure podnošenja predstavki-žalbi Komitetu za prava djeteta, kao nadzornom tijelu za sprovođenje Konvencije. Usvajanjem Protokola međunarodna zajednica je nedvosmisleno stavila prava djeteta u ravan sa svim ostalim ljudskim pravima i kategorijama beneficijara ljudskih prava i priznala da i djeca imaju pravo da podnesu predstavku međunarodnom tijelu, kao i odrasli.

Djeca koja trpe bilo koji oblik kršenja garantovanih prava imaju mogućnost da podnesu predstavku Komitetu, ukoliko zaštitu nisu uspjela da ostvare u svojim državama. Fakultativni protokol o komunikacijskim procedurama uz Konvenciju o pravima djeteta Crna Gora je potpisala 2012.godine u Ženevi, a Skupština Crne Gore je u julu 2013. godine donijela Zakon o potvrđivanju ovog dokumenta.

Okrugli sto na temu promovisanja trećeg opcionog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta vodile su zamjenica zaštitnika ljudskih prava Crne Gore za oblast dječje zaštite, socijalne zaštite i mlade Snežana Mijušković i samostalna savjetnica za prava djeteta i oblast socijalne zaštite Jovana Jocić, a prisustvovali su predstavnici obrazovnih ustanova, Centra za socijalni rad, suda i Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti.

"Institucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda je nezavisna institucija. Samostalno djelujemo onda kada nam se obrate građani kojima su prava povrijeđena uslijed nepostupanja i nečinjenja državnih organa. Takođe naša funkcija je i postupanje u odnosu na sudove onda kada dođe do odugovlačenja postupka. Osim rada po pritužbama i neposrednom obraćanju građana kada ocjene da su im prava povrijeđena, imamo mogućnost, takođe, neposrednog uvida u rad državnih organa, institucija, javnih službi. Često smo prisutni na terenu, obilazimo različite državne ustanove, organizujemo dane zaštitnika kada, neposredno, u određenim sredinama građani mogu da nam se obrate. Osim toga imamo značajnu funkciju, a to su preventivne aktivnosti, odnosno upoznavanje sa svim dokumentima i međunarodnim standardima kako bi naše institucije mogle na najbolji način da odgovore svojim potrebama" – kazala je Mijušković.{gallery}1aaadjecaprava17{/gallery}

Konvencija UN o pravima djeteta je, ističe Mijušković, dokument koji ima primat nad domaćim zakonodavstvom jer je našim Ustavom propisano da međunarodna akta koja je ratifikovana ima primat nad međunarodnim zakonodavstvom.
Ona dodaje da je Konvencija o pravima djeteta akt koji je najviše zemalja u svijetu ratifikovalo.

Uz Konvenciju, objašnjava Mijušković, postoje 3 opciona protokola: Fakultativni protokol o suzbijanju dječje prodaje, prostitucije i pornografije, zatim Fakultativni protokol koji se ticao zabrane učešća djece u oružanim sukobima i treći Fakultativni protokol koji su UN usvojile 2006. godine. Protokoli se donose uz pojedina dokumenta onda kada tim dokumentima nisu sva pitanja do kraja razjašnjena.

Mijušković je objasnila zbog čega je došlo do rada na ovom Fakultativnom protokolu.

"Konvencija o pravima djeteta je bila jedini dokument koji u sebi nije sadržao tzv. ožalbene procedure da bi se moglo direktno žaliti Komitetu za prava djeteta, tijelu koje je ustanovljeno samom Konvencijom i koje zasijeda u Ženevi, a čine ga 18 nezavisnih stručnjuaka. Oni dolaze iz različitih zemalja, ali ne zastupaju interese zemalja iz kojih dolaze, već prije svega rade u najboljem interesu djeteta u skladu sa Konvencijom" – kazala je Mijušković, navodeći da je do sada postojala mogućnost da Komitet nadzire ono što se u pojedinim zemljama događa, u kojoj mjeri je u određenoj državi postignuto ostvarivanje i date mogućnosti da se prava djeteta, onako kako je to Konvencija propisala, i poštuju.

Mijušković je, tajiđe, upoznala prisutne o radu tzv. "zlatnih savjetnika". "Ovdje u Kotoru imamo jednog zlatnog savjetnika. To su djeca iz različitih krajeva Crne Gore, iz različitih obrazovnih ustanova, koji nam pomažu kada se raspravlja bilo koje pitanje koje se tiče djece. Zlatni savjetnici su nam pomagali u mnogim poslovima, organizovali smo značajne konferencije koje su se ticale participacije djece, nasilja nad djecom , a oni su iz svog ugla prezentovali kako vide problem, i ono što je najvažnije, šta oni smatraju da bi trebalo uraditi kako bi se određeni problemi prevazišli. Oni su napravili svoj izvještaj koji je takođe dostavljen Komitetu. Bazirali su se na četiri oblasti, odnosno prava: obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita i participacija. Četvoro djece zlatnih savjetnika je sa nama bilo u Ženevi da razgovara sa članovima Komiteta i da im prenese njihove impresije" – pojašnjava Mijušković, dodajući da je Komitet za prava djetata, kroz redovne izvještaje, pratio stanje prava djece u našoj zemlji.

"Usvajanjem Fakultativnog protokola stekle su se mogućnosti da se Komitetu za prava djeteta direktno mogu obraćati djeca, njihovi roditelji, zakonski zastupnici i druga lica kada su prava djeteta unutar države prekršena. Izrada ovog protokola je počela 2006. godine. U njegovom formulisanju je učestvovalo preko 80 međunaronih i nacionalnih NVO, a generalna skupština UN ga je usvojila 19.11.2011. godine" – kaže Mijušković.

Ona ističe da je Crna Gora među prvim zemljama potpisala ovaj protokol, u feburaru 2011. godine u Ženevi, a Skupština Crne Gore ga je jula 2013. godine ratifikovala, nakon čega je obavljen u Službenom listu.

"Prema našim informacijama, do sada je 50 zemalja u svijetu potpisalo protokol, 34 ga je ratifikovalo. U našem okruženju, osim što su ga potpisale Srbija i Hrvatska, nijedna druga država ga nije ratifikovala.
Njegova ratifikacija je bitna zato što sam protokol propisuje mogućnost da samo one zemlje koje su ratifikovale protokol, u tim zemljama može da funkcioniše mehanizam žalbe i iz tih zemalja se djeca i krug lica koji je ovlašćen protokolom, mogu obraćati direktno Komitetu.

Da bi se neko mogao danas žaliti Komitetu uslov je da se ta žalba odnosi na neka od prava koja su propisana Konvencijom o pravima djeteta.

Takođe, oni koji su do sada mehanizmi pravne zaštite u zemlji postojali, da ti mehanizmi unutar države budu ispoštovani i nakon toga se stiče mogućnost da djeca, roditelj ili zakonski zastupnik može direktno da se obrati Komitetu.
Komitetu se može obratiti i neka druga država koja je ratifikovala protokol, ukoliko je u saznanju da u Crnoj Gori dolazi do kršenja dječijih prava" – objašnjava Mijušković.

Kada Komitet dobije žalbu, dodaje Mijušković, on obavještava državu da ima pritužbu na kršenje prava. Država ima rok od 6 mjeseci da se izjasni Komitetu na konkretnu situaciju. Rok od 6 mjeseci je značajan jer u tom periodu postoji mogućnost da onaj ko se žalio Komitetu, kome se prava krše i ne može da ih ostvari, sa državom može da postigne mirno poravnanje i dođe do rješavanja tog problema na miran način.

Ukoliko se to ne dogodi u tom periodu, pojašnjava Mijušković, nakon 6 mjeseci Komitet nastavlja dalje sa svojim aktivnostima.

"On može, takođe, ukoliko ocjeni, da pošalje svoje predstavnike u zemlju da provjere situaciju, te da dodatno angažuje stručnjake za pojedinu oblast. Nakon priklupljanja svih informacija Komitet donosi preporuku šta konkretno država mora da uradi po pitanju određene žalbe. Komitet ima pravo kasnije da nadzire da li je država ispoštovala sve ono što jesu bile njene preporuke" – pojasnila je Mijušković, navodeći da Komitet ima 24 člana koja su sistematizovana u četiri dijela. Takođe, dodaje Mijušković, Komitet ima svoj pravilnik o radu – javni document koji je dostupan na sajtu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Osim jednosatnog okruglog stola, savjetnici iz sektora za prava djeteta održali su radionice u školama.

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore u saradnji sa međunarodnom organizacijom Save the Children, organizuje okrugle stolove u više crnogorskih gradova u cilju promocije Fakultativnog protokola.