Arhiva

Pomorac i dugogodišnji upravitelj stroja Dragan Đurašković bio je juče gost „Razgovora nedjeljom", emisije koju uređuje i vodi Dušan Davidović.

Iz njegove životne i pomorske priče izdvojili smo segment: „Počeo sam vrlo rano sa pomorstvom, rodio sam se 100 metara od mora i cijeli život sam takoreći proveo uz more. Počeo sam sa 16 godina na tzv. trabakuli koje su bile drvene građe, a prva ukrcajna luka je bila Budva iz koje smo išli za Split, Šibenik, Rijeku, Hvar, Korčulu, Dubrovnik i Ulcinj.

Na tom putovanju sam proveo dva mjeseca, a na brodu nas je bilo svega petoro, Dvoje u mašinskom dijelu, a troje na palubi. Spavao sam pod provom, u maloj drvenoj kabini koja je bila neugledna i neprovjetrena. Ilustracije radi, glavni motor je imao oko 75 ks.

Godine 1963. kao asistent plovim na brodu "Moslavina" kotorske "Jugooceanije" koji je bio star oko godinu dana. Ja sam na putu za Kanadu iz Rijeke proslavio svoj 18 rođendan na sred Atlantika. Na tom brodu sam bio 18 mjeseci. Ogromna je bila razlika ploviti na ova dva broda, jer je "Moslavina" bio moderan željezni brod na kojem nas je bilo osam asistenata i kadeta i 36 članova posade iz Kotora i Boke.

Što se prakse na brodu tiče, bili smo odlično organizovani u to vrijeme, a danas strane kompanije traže i hoće uglavnom iskusne pomorce, pa današnji mladi pomorci, asistenti i kadeti imaju zato problema sa ukrcajem na brodove. Poslije izvjesnog vremena sa "Jugooceanije" sa prešao na barsku "Prekookeansku plovidbu", koja je u to vrijeme bila oformljena i tu sam se zadržao par godina.

Nakon toga prelazi na "Atlansku plovidbu" iz Dubrovnika, koja je i danas veoma moćna kompanija.

Pomorci su u to vrijeme bili vema zadovoljni platama koje su bile na vrijeme isplaćivane i od njih se moglo veoma pristojno živjeti. Pomorci su veoma zasluženi za razvoj i prosperitet Kotora, gradeći palate i ostale objekte. U ovom trenutku pomorci su slabo zastupljeni u Kotoru, iako dosta doprinosimo razvoju ovog grada. Naša profesija je putujuća, jer svijet po kome putujemo utiče na nas, a dijelom i mi utičemo na taj svijet.

U oktobru 1978. godine na brodu "Kolo" alžirske kompanije na 200 metara milja od španske obale doživio sam pravi brodolom, sudarivši se sa jednim italijanskim tankerom.

Naš brod je počeo da tone i potopio se za dva minuta, ja sam izašao iz kreveta u kombinezonu i skočio u more. Bio je potpuni mrak, četiri sata ujutro, a ja i nekoliko članova posade proveli smo u moru nekoliko sati.

Na tom brodu ja sam bio jedini Jugosloven, a bilo je još 26 Alžiraca, dva Francuza i jedan Egipćanin.

Od 30 članova posade nas se samo četvoro spasilo. Pronašla nas je i spasila jedna mala jahta sa skiperom Bernardom Kušnerom, koji je kasnije postao ministar vanjskih poslova Francuske.

Eto, život piše romane! Dakle, pored lijepih, na brodu doživite i neprijatne trenutke. Na svom prvom brodu "Moslavini" smo se nasukali kod Dardanela, zatim još sam ploveći imao nekoliko stresnih situacija opasnih po život".