Arhiva

„Dva minuta" - naziv je rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i u 15 sati. Ove sedmice se sugrađanima obratio arheolog Jovica Martinović, jedan od najboljih poznavalaca našeg kulturnog nasljeđa.
Mile moje Kotorke i Kotorani,
Biti Kotoranin to je privilegija. To nije samo stanarsko pravo, nije kupovina stana, već privilegija i toga moramo biti svjesni svi. Danas sam namislio da vam pričam o vrlo ružnim i prljavim i šporkim stvarima koje se dešavaju u našem gradu, o najgorim šporkarijama koje se daju zamisliti, a to je komunalni otpad odnosno škovace, gradsko smeće, ono što mi svakodnevno bacamo iz kuća a što komunalno preduzeće je dužno da otkloni, odstrani iz Kotora. Pošto sam ja u neku ruku vremeplov grada Kotora, sjećam se da je u mom djetinjstvu tamo negdje od 1945. do 1948. godine sakupljanje smeća izgledalo ovako – jedan od gradskih smetlara, škovacina po naški, išao je kroz grad s jednim karom na kojem je bio veliki kašun. Otuda i naziv za čuvenog smetlara – Ivo Rajko Kašun. Vukući taj kar kad bi došao u neku ulicu, zazvonio bi u neko veliko zvono i onda bi domaćice slazile iz kuća i iskretale smeće u kašun. Vremena su se promijenila, smeća je sve više i više, svakodnevno kupujemo silnu ambalažu koja se mora negdje baciti i uništiti. Prije par godina započela je NVO Delfin sa komunalnim preduzećem akciju postavljanja posebnih kontejnera za selektivni otpad. Naše domaćice su počele da selektiraju otpad, ali su vidjele da smetlari na đuture sve voze na deponiju i istovaruju ne odvajajući. Čujte postalo je besmisleno odvajati smeće. U Hrvatskoj je nedavno ovedeno čak sedam kontejnera za odlaganje smeća i kod svakog stoji inspektor koji kontroliše i propisuje kazne visoke do trećine prosječne plate.

{mp3}dva/jovicaokt{/mp3}

U međuvremenu zatvorena je naša deponija Lovanja, a sada se ogroman otpad vozi u Podgoricu. Možete zamisliti koji su troškovi akcije za uređenje druge deponije, drugog odlagališta, a propala je i devedesetih godina ideja kontroverznog biznismena Rodoljuba Rokija Radulovića kog zovu Miša Banana koji je investirao u hotel Kataro. On je predlagao Opštini da se kotlovnica u industrijskoj zoni pretvori u palionicu smeća što je bilo blizu pameti jer kotlovnica svakako nije radila. Zato se danas nalazimo tu gdje smo. Nekad u Veneciji sam vidio da barke odn. specijalne barže na motorsni pogon pristaju uz pjacu i rivu, siđu komunalci, ubace smeće odloženo pred vratima, a na vrata kače raznobojne kese za selektovanje otpada još tada – sedamdesetih godina. Taj vencijanski otpad se odvozio u palionicu venecijanske električne centrale koja strujom snabdijeva grad. Ne treba izmišljati toplu vodu, lako je napraviti smion zahvat i riješiti problem smeća jer smo zagušeni. Kotor je grad svjetske prirodne i kulturne baštine i nije zaslužio da po njegovim ulicama mačke razvlače naše smeće. Mile moje Kotorke i Kotorani, pozdravlja vas Jovica Martinović, Kotoranin srednje generacije koji je u ovaj grad došao 1945. godine i koji završava polako svoj život u njemu. Narednog ponedjeljka svoja „Dva minuta" imaće filozofkinja Paula Petričević, aktivistkinja „Anime" i kolumnistkinja „Vijesti".