Arhiva

Izložba ATOMSKA BOMBA – HIROŠIMA, NAGASAKI otvorena je sinoć u Galeriji Kulturnog centra „Nikola Đurković" Kotor.

Izožbi su prisustvali direktor Memorijalnog muzeja u Hirošimi Kenji Shiga, i svjedok ove tragedije Yammamoto.

Prisutne je najprije pozdravila direktorica Kulturnog centra Marija Bernard.

"Ovo nije uobičajna izložba jer njena tema nije takva, jedna je od onih koje učine da emocije preplave naše biće, a oduzme se moć govora", kazala je Bernard.

Izožbu je otvorio potpredsjednik Opštine Kotor Branko Nedović, naglasivši da je naša ljudska priroda u određenim istorijskim trenucima pokazala svoju najgoru stranu.

"Mržnja je izaziva mržnju, ratovi stvarali ratove nakon kojih ostaju samo tuge, tragedije, praznine i hiljade pitanja zašto. Pobjednika nema, svi su gubitnici, a rat je najveći judski poraz. Želim da vjerujem da ćemo ovom izložbom bar donekle doprinijeti očuvanju mira u svijetu kroz upoznavanje budućih naraštaja sa zlom koje se krije u našim umovima", rekao je Nedović.
Direktor Memorijalnog muzeja u Hirošimi Kenji Shiga podsjetio je prisutne da su bombe koje su 6. i 9. avgusta bačene, gradove Hirošimu i Nagasaki pretvoriile u ruine.
"Do kraja godine, od djece do starijih, u oba grada stradalo je više od 200.000 ljudi. Žrtve nisu bii samo japanci već veiki broj Sjevernokorejaca, američkih zarobjenika i studenata iz Jugoistočne Azije", dodaje Shinga.

Jedan od preživjeih, svjedok ove tragedije Yammamoto približio je prisutnima kako je izgledao taj 6. avgust 1945.godine kada je bio četrnestogodišnjak i đak drugog razreda niže srednje škole.{gallery}1aaizlhirosima17{/gallery}

"Kada je bomba pala, sa 250 učenika drugog razreda nalazio sam se na polju slatkog krompira čupajući travu, na udaljenosti od 2,5 km od hipocentra. Uz zastrašujući prasak počeo je da duva strahoviti vreli vjetar koji nas je odjednom sve oduvao. Kada sam došao sebi i stao na noge, vidio sam da sam zadobio opekotine, ali srećom, na sebi sam imao gornji dio uniforme pa nije bilo toliko strašno. Moji dugovi koji su prethodno skinuli uniforme zadobii su teške opekotine i imaju ožijke sve do dana današnjeg."
Otvaranju izložbe prethodio je performans Butoh ples Montenegro, umjetnice Bojane Popadić.
Butoh ili Ples tame je ples koji je nastao kao alternativni pokret u Japanu nakon Drugog svjetskog rata, pružajući otpor vesternizaciji države, beznadežnosti poslijeratne atmosfere i apatičnosti društva, te okrećući se prirodi i japanskoj tradicionalnoj umjetnosti kao izvoru inspiracije. Poseban uticaj na butoh imale su posljedice Hirošime i Nagasakija na život u Japanu.