Arhiva

JU Kulturni centar "Nikola Đurković" Kotor/Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, u saradnji sa Studijskim programom za psihologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću, organizovala je sinoć u kinu "Boka" psihološku tribinu o nasilju među djecom.

Cilj tribine bio je da se ukaže na prikrivene oblike sistemskog ugrožavanja djeteta od strane drugog ili grupe djece, te na situacije kada jedno djete koristi moć grupe, radi ostvarivanja ličnih interesa ili lišavanja nezadovoljstava nastalih negativnim doživljajem sebe.
Na tribini je govorila dr Jelena Mašnić, predavačica psihologije na Univerzitetu Crne Gore i rukovoditeljka Studijskog programa za psihologiju. Prema njenim riječima, u širem smislu, agresivnost može predstavljati bunt protiv nekih dominirajućih društvenih vrijednosti, modela života i obrazaca ponašanja koje nameće neko društvo.

"Sve teorije i prakse idu u pravcu interpretacije da svako nasilje jeste svojevrstan poziv da se koncentrišemo na osobu i sagledamo je i kao tlačitelja i kao žrtvu. Nažalost, svijet ide djetetu, najprije kroz medije i to je vrlo zbunjujući proces, kako za roditelje, tako i za djecu. Danas se kao socijalno prihvatljiv obrazac mladima od strane roditelja upućuju savjeti da budu agresivni i nametljivi. A onda roditelji budu zbunjeni i iznenađeni kada se djeca tako ponašaju u školi, na fakultetu, na ulici ili u odnosima sa drugima. Roditelji nerjetko, od malih nogu, recimo, kroz organizovanje rođendana u igraonicama kozmetički uređuju dječiju interakciju i komunikaciju uopšte i onda je prirodno da će ona u budućnosti materijalizovano komunicirati. Tu je i pitanje komformiranja kao najčešći način prilagođavanja sredini, vršnjačkoj grupi, ne samo kod djece, već i odraslih. Sve su to situacije iz kojih je moguće da djeca akumuliraju nezadovoljstvo, zbunjenost, a kasnije i razviju neki od oblika agresivnosti", pojasnila je Mašnić.{gallery}1aatribina071117{/gallery}

Kada se nezadovoljstva kod mladih nagomilavaju, posebno ako je imperativ da se ne svađaju, jer će biti kažnjeni, onda u budućnosti, pojašnjava Mašnić, postoji mnogo više mogućnosti da agresivnost dobije novu formu. „Tako dijete osmišljava neke prevare ili načine da se fokusira na drugo dijete ili grupu njih, pretpostavlja da neće biti uhvaćeno, a relaksiraće se od nezadovoljstva. U našoj kulturi je, sasvim neopravdano, uvriježeno mišljenje da dječaci ne smiju plakati i ispoljavati svoje emocije, a da su djevojčice, po pravilu, nježniji i ljepši pol, što takođe može dovesti do unutrašnje tjeskobe kod mladih", priča Mašnić.
Mladi danas, kako je rekla, bez obzira na oprečna mišljenja, moraju živjeti u skladu sa promjenama, savremenim životom, da se izlažu brojnim sadržajima, ali je pitanje kako im se izlažu i kako i u kojoj mjeri roditelji to prate. To je nova problematika u roditeljstvu, ali, kaže i u pedagoškom radu i djelovanju.
Opšti utisak kod prisutnih na tribini bio je da su mladi danas veoma nestrpljivi, da sve žele odmah. „Ako djeca danas nemaju najnoviji model mobilnog telefona, oni vrlo pate. Prvo zato što su naviknuti da komuniciraju u svijetu materijalnog, a ima i primjera gdje roditelji previše očekuju od svog djeteta i ukoliko ne postanu ono što oni od njega očekuju, ne dobiju sve petice u školi, na primjer, uskratiće mu skupi poklon. Sve je to pogrešan pravac", saopštila je Mašnić, složivši se da se mladi danas ne mogu dugoročno zadržati na određenom sadržaju, te da su, nedovoljno snađeni u sadašnjem trenutku, a sa željom da budu originalni i primijećeni, krenuli u najezdu potreba da nekim specifičnim svojstvima oduševe publiku. „Imamo selfi kulturu, recimo, koja potvrđuje ovu činjenicu", kaže Mašnić. Zato mladima danas, savjetuje, treba praviti smjenu zadataka, angažovati ih slikovito, medijski, interaktivno i u tome se krije izazov, a možda i korijen podsticanja agresivnosti, upravo kada ih roditelji ne mogu razumjeti, niti ispratiti trendove savremenog doba. U zaštiti djece od različitih oblika nasilja, vaspitno-obrazovne ustanove, zaključuje ona, imaju izuzetno važnu ulogu.
Podsjetimo, dr Jelena Mašnić je do sada organizovala slične tribine, volonterski sarađivala sa organizacijama posvećenim kreiranju sigurnijeg okruženja za rast i razvoj djece (Udruženje roditelja i Igračkoteka, vrtići „Pinokio" u Podgorici i „Vini Pu" u Budvi) i učestvovala u projektima, u saradnji sa Savjetom Evrope, a u vezi sa vršnjačkim nasiljem.