Arhiva

Povodom stosedamdeset godina od izdanja Gorskog vijenca, Matica crnogorska – ogranak Kotor sinoć je u crkvi Svetog duha organizovala veče pod nazivom NJEGOŠU S POŠTOVANJEM – prepis Gorskog vijenca profesorice književnosti Nadežde Nade Radović.

Pored autorke, govorili su predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović, te članica Matice crnogorske Vesna Vičević i član Upravnog odbora ogranka Matice crnogorske Kotor Nikola Banićević.

"Večeras imamo posebnu čast i privilegiju da slaveći 170 godina od izdanja Gorskog vijenca, o ovom svevremenskom dijelu govorimo iz perspektive pisanog djela, koje predstavlja njegov jedinstven prepis iz pera naše sugrađanke, cijenjene profesorice Nade Radović" – rekao je Banićević.

On je kazao da se u čast Gorskog vijenca, njegovog književnog, kulturnog, tradicionalnog, istorijskog i sociološkog značaja za Crnu Goru, dosta govorilo, te da se i danas govori. Međutim, ističe Banićević, po prvi put obilježen je ovaj značajan datum originalnim prepisom Gorskog vijenca.

"Kada sam prvi put u rukama držao prepisani primjerak imao sam osjećaj da ispred sebe vidim njegovo izdanje iz prošlih vremena, štampano iskusnom rukom iskusnih štampara.

Profesorica Radović svojim predanim radom nije uspjela da uradi izvanredan prepis, već je njen rad više od toga.To je svjedočanstvo tehnika i rada prošlih vremena, smješteno u moderan okvir življenja" – kazao je Banićević dodajući da djelo profesorice Radović prkosi lošim tendencijama koje moderno vrijeme nosi sa sobom, zato što je, ističe Banićević, pisano srcem, dušom, posvećenošću, predanošću, uz neizmjernu ljubav prema Njegošu i Crnoj Gori.{gallery}1aagorskivijnadaradovic{/gallery}

"Gorski vjenac je veličanstveni spjev o slobodi kojem nema premca u književnostima južnoslovenskih naroda, a koji i danas, nakon toliko godina od prvog izdanja, izaziva različita tumačenja i jednakom snagom podstiče na razmišljanje. Biće tako i u budućnosti, dokle god sloboda bude tema ljudskog postojanja" – rekao je Radulović.

On je kazao da je profesorica Radović, kao odani čitalac, iskazala svoju autentičnu ljubav i poštovanje svom omiljenom pjesniku prepisom njegovog djela. Podvig, ističe Radulović, dostojan našeg divljenja.

"U 21. vijeku, u doba opšte digitalizacije, kada je napisati pismo svojim rukopisom raritet, u godini kada se obilježava 170 godina od prvog štampanog izdanja Gorskog vijenca, susresti se sa njegovim današnjim prepisom, jeste čudo neviđeno.
Prepisivanje značajnih djela, dokumenata, zapisanih legendi o našoj prošlosti, kako iz razloga čuvanja njihovih originala, tako i iz ljubavi i poštovanja prema značaju njihove sadržine, bilo je jako razvijeno na našim prostorima, o čemu svjedoče brojni poznati skriptorijumi i djela u njima sačinjena" – istakla je Vičević.

Ona je kazala da je prepis Gorskog vijenca Nadežde Radović ispisan crnim mastilom ćiriličnim pismom, lijepim, sitno oblikovanim slovima, ravnomjernih i ujednačenih slova, davno već formiranog rukopisa profesorice Radović, koji u sebi nosi dovoljno tragova nekad učenog i naučenog krasnopisa, što na svoj način doprinosi ukupnom estetskom izgledu svake strane ove specifične knjige.

"Prepis Gorskog vijenca Nade Radović krase izuzetno lijepi, prikladnog formata, a neki skoro minijaturni crteži, zaštićeni prozirnim tankim papirom" – istakla je Vičević, dodajući da je u izbor crteža autorka uložila veliki trud, znanje i promišljanje. Neke crteže, ističe Vičević, autorka je radila sama, neke unuk, a neke njeni prijatelji.

"Crteži daju veliki doprinos emotivnom naboju kod čitanja prepisa, ali i njegovom ukupnom estetskom izgledu. Oni sus zapravo, deset kamenčića iz mozaika najznačajnijih detalja i simbola crnogorske istorije, Njegoševog života i djela: kapela na Jezerskom vrhu Lovćena, gumno na Ivanovim koritima, stijene, manastir Savina, crkva Svetog Luke i kuća Lombardića, Sjeverna gradska vrata, stijene sa kanjicama, gusle, kubura i Njegošev mauzolej na Lovćenu" – rekla je Vičević ističući da je Njegoševu autorka dala počasno mjesto – prvo i zadnje jer tu pjesnik za vječnost počiva.

"Kažu ljudi da je teško mnogima reći hvala, kao što je teško reći oprosti. Ja ću samo govoriti hvala. Hvala onima koji su obogatili ovu knjigu" – kazala je autorka Radović navodeći da je prvu sliku koja je obogatila njen prepis "Gorskog vijenca" - gumno, radio njen najmlađi unuk kojem i poklanja svoje djelo.

"Tu su deset slika koje su nam date i kojima je knjiga puna, jer bez njih, vjerujem, samo napisanom rječju, osjećala bi se praznina. Zato Ivanu Radoviću, Brankici Radonjić i Daliborki Kordić veliko hvala što su svojim talentom obogatili ovo djelo" – kazala je autorka Radović zahvalivši se svim prisutnima koji su, prema njenim riječima, u sasvim novom ruhu dočekali "Gorski vijenac"- bibliju Južnih Slovena, novo djelo koje počinje da živi.

U programu su učestvovali: Petra Kendl učenica drugog razreda Muzičke škole „Vida Matjan", učenice Osnovne škole „Njegoš" Đorđa Čola i Kristina Kamenarović i članovi KUD „Nikola Đurković".