Arhiva

Predstava "Prah", zajednički projekat Narodnog pozorišta Beograd i Šabačkog pozorišta, izvedena je sinoć u velikoj sali kotorskog Centra za kulturu.

Duodramu mađarskog pisca Đerđa Špira režirao je Veljko Mićunović, koji potpisuje adaptaciju teksta i izbor muzike. U predstavi igraju Nataša Ninković i Zoran Cvijanović.

Ova tragi-komedija govori o porodici koja živi na rubu siromaštva i slučajno na lotou dobija preko dva miliona. Supružnici, šokirani činjenicom da su se preko noći obogatili, pokušavaju da se dogovore što će ubuduće raditi i kako će živjeti. Međutim, prepliću se osjećanja sreće i straha, uzbuđenja i razočaranja, jer ne uspijevaju da usaglase svoje snove i potrebe. Na kraju odluče da unište dobitni tiket, te da se odreknu sreće koja im se dogodila, budući da se ne snalaze u ulozi bogataša.

"U predstavi se smjenjuju smijeh i suze, euforija, uzbuđenje, strah, očaj i paranoja. Dakle, čitava paleta emocija koju glumac mora dočarati publici i za mene je to bio prilično veliki izazov. Zahvalno za igru, zahtjevno, ali veliko zadovoljstvo", potvrdila je u intervjuu za Radio Kotor glumica Nataša Ninković, nakon odigrane predstave.{gallery}1aapredstavaprah{/gallery}

Kako je kazala, ne postoji univerzalna sreća, niti univerzalan recept za istu, a i ne doživljavamo je svi na isti način. "Međutim, smatram da je tajming, odnosno trenutak kada nam se nešto dogodi, izuzetno važan. Naše želje nisu iste sa dvadeset, četrdeset ili šezdeset godina. Kada neke stvari dođu prekasno, onda je to zaista problem. Često, u nekom našem snu o sreći, brzoj zaradi, nadajući se nekim velikim stvarima, u stvari propustimo one male, koje nam zapravo čine i uljepšavaju život", mišljenja je Ninković.
Iznenadio je smijeh publike. Rekla je, nije ga očekivala u tolikoj mjeri. "Reakcije publike su različite, a opet iste na identičnim mjestima u predstavi, bez obzira gdje je igramo. Kada kolegi Cvijanoviću u predstavi govorim da sam mu već rekla da ne ulazi u partiju, na ovim prostorima je u tom momentu uvijek muk. U inostranstvu recimo, ljudi na tu rečenicu uopšte ne reaguju. Valjda se samo kod nas u tom momentu u predstavi prepoznaju i zapitaju. Sjete se gdje su sve morali da budu i kojoj partiji da se priklone zarad boljeg položaja", prvi put otkriva Ninković.

Podsjetimo, prvakinja drame Narodnog pozorišta u Beogradu je u maju prošle godine, upravo za maestralno odigranu ulogu Žene u ovoj predstavi, osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu na 23. Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci.

Za glumca Zorana Cvijanovića tekst ove predstave je posebno uzbudljiv. "Živimo u opštem utisku da se bijeda, pa samim tim i tjeskoba koju pritom osjećamo samo nama dešava. Ali, igrajući predstavu u regionu i šire, shvatamo da nismo usamljeni u toj priči, odnosno problemu. I upravo ovaj tekst nam pomaže da razumijemo sadašnje vrijeme i trenutak. Naša dva lika u predstavi nemaju imena. Oni su samo muškarac i žena. To pokazuje zapravo kako žena uvijek i na gotovo svakom mjestu na svijetu živi u strahu i brzi, a muškarac u krivici i odgovornosti", rekao nam je Cvijanović.
Važno je, smatra on, da predstava na publiku ipak ostavlja topao utisak. "Za manje od dvije i po sezone izveli smo je preko 80 puta, od Kanade, do Osla, Beča, te u mnogim bivšim jugoslovenskim republikama. To nas posebno hrabri i raduje. Predstava će, nakon Kotora, uskoro biti izvedena i u Beogradu, Novom Sadu, Boru, možda i u Americi. Do kraja sezone, sasvim izvjesno, odigraćemo je barem još dvadesetak puta", zaključio je Cvijanović.