Arhiva

"Među žrtvama nasilja u porodici u Crnoj Gori je čak devedeset odsto osoba ženskog pola, a svaka deseta žrtva nasilja je dijete ili maloljetna osoba", čulo se na tribini NASILJE U PORODICI – EMOCIONALNO, PSIHIČKO I FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE DJECE.

Ove podatke je u prepunoj pres sali Kulturnog centra "Nikola Đurković" iznijela direktorka nevladine organizacije "SOS telefon" Biljana Zeković podsjetivši da je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici usvojen 2010. godine.

"Dokument je vrlo jasno definisao koji sve oblici nasilja u porodici mogu biti sankcionisni i koje su karekteristike različitih oblika nasilja. Kada govorimo o porodičnom nasilju – uvijek se stiče utisak da je u pitanju nasilje u međupartnerskim odnosima, a često se zaboravlja , pa i na nivou institucija sistema - jedna važna činjenica, a to je da su djeca u takvim porodicama apsolutno uvijek žrtve nasilja, bez obzira da li je nasilje usmjereno i na njih direktno ili su bili posmatrači. Posljedice i traume koje preživljavaju djeca su identične kao da su oni dobili batine, a batine zapravo trpe neki drugi članovi porodice. Po statistici je to najčešće majka" – kazala je Zeković.

Posljedice nasilja u porodici su, upozorava Zeković, dugoročne i nemjerljive. " Ne smijemo zaboraviti da je nasilje izabrano ponašanje, ali i da se djeca uče ponašanju tako što posmatraju kako se ponašaju njegovi bližnji, poprimaju potom te karakteristike u svom ponašanju i kad jednom oforme svoju porodicu – nerijetko se ponašaju kao nasilnici. Ne smijemo zaboraviti da se onaj ko je slabiji uvijek priklanja onome ko ima moć, a unutar porodice moć ima uglavnom otac odnosno muškarac. Vrlo često se dešava i da one djevojčice koje su bile žrtve nasilja u porodici i posmatrale šta se dešava unutar takve porodice – kasnije u životu za partnere često biraju upravo nasilnike" – rekla je Zeković. Ona je posebno istakla da je svako nasilje ili sumnju da se nešto slično dešava u bilo kojem odnosu – neophodno prijaviti nadležnima.{gallery}1aBATINA{/gallery}

"Zakon nas obavezuje da to uradimo. Mi smo još uvijek u fazi učenja na ovu temu kada je u pitanju procedura ali i sve ostalo. Ova problematika tretira se uključivanjem raznih institucija, među kojima su pravosudni organi, policija, obrazovne i zdravstvene ustanove. O ozbiljnosti problema govori i činjenica da je recimo samo za procesuiranje jednog slučaja, potrebno uključiti minimum sedam institucija sistema. Ono što je važno da znamo jeste i da Zakon pored ostalog kaže, da svaku vrstu nasilja ili sumnje da se događa nasilje možemo prijaviti potpuno anonimno policiji i da nam policijski službenici ne smiju tražiti lične podatke u tim situacijama. Dakle, prijava može biti potpuno anonimna" – rekla je, pored ostalog, Zeković.

Pedijatrica dr Nina Pejović Mandić govorila je o tome kako se u našoj zemlji doživljava nasilje i kakva društvena percepcija ove pojave, pozivajući se na podatke dostupne nakon sprovedenih istraživanja. Jedan od podataka koji je iznijela govori da je za 60 odsto ispitanika "batina prihvatljiva disiplinska mjera".

"Čak 69 odsto ispitanika smatra da postoji vršnjačko nasilje, ali ne u njegovom neposrednom okruženju, a polovina ispitanika da kod nas nema seksualnog zlostavljanja djece. Podaci Monstata i UNICEF-a koje smo dobili, nakon anketiranja mladih mladih u dobi od 18 do 24. godine, govore da je 68 odsto ispitanika bilo izloženo fizičkom kažnjavanju, 30 odsto emocionalnom zanemarivanju, gotovo 4 odsto seksualno zlostavljano, dok su podaci iz susjedne Srbije da je četvoro djece u jednom razredu seksualno uznemiravano ili zlostavljano" – kazala je dr Pejović Mandić. Ona je poručila da nasilje nad djecom, iako ga nažalost često ne vidimo, postoji svuda oko nas. "Potrebno je da drugačije razmišljamo, da uvidimo da je nasilje i ono što smo do juče mislili da nije, da počnemo da prijavljujemo slučajeve nasilničkog ponašanja i zlostavljanja djece, a da naročito imamo u vidu seksualno zlostavljanje. Ako to ne uradimo - postajemo saučesnici u nasilju" – zaključila je doktorka Pejović Mandić.

"Nasilje je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili emocionalnu patnju, ali nasilje nije samo činjenje nego i prijetnja tim djelima, a isto tako i nečinenjenje odnosno povlačenje iz onih situacija - kada vidimo da se nasilje dešava" – istakla je klinički psiholog Branka Mitrić iz kotorskog Doma zdravlja dodavši da se nasilje javlja u svim oblicima. "Imamo nasilje u porodici, među vršnjacima, na radnom mjestu, na internetu, među starijim osobama..." – navodi Mitrić.

Ona ističe i da je ustanovljena veza između količine nasilja u porodici i količine nasilja u društvu. "Vrlo često dijete samo neće reći ukoliko trpi nasilje. To se može uočiti tako što postaje nepovjerljivo, povučeno, ne želi da izlazi. Može se desiti da se dijete odjednom počne ponašati potpuno drugačije" – rekla je Mitrić. Nasilje, navodi, može biti i u formi zastrašivanja. "Tu spadaju situacije kada se dijete primora da prisustvuje nasilju, kako fizičkom tako i verbalnom - prema drugom članu porodice, sa ciljem da zna što ga čeka ako se bude tako i tako ponašalo, zatim ismijavanje djeteta na javnom mjestu, prijetnja izbacivanjem tinejdžera iz kuće i slično" – kazala je Mitrić. Ona je predstavila program pod nazivom PLH za koji je kazala da je u našoj zemlji dostupan uz pomoć UNICEF-a. "Dio je velike inicijative koja se zove Roditeljstvo za cjeloživotno zdravlje. Cilj ovog programa je da se jačaju porodice putem promovisanja pozitivnog roditeljstva i unparjeđenja pozitivnog odnosa između roditelja i djeteta. Način rada je kolaborativan odnosno roditelji kroz radionice prolaze tako što od voditelja grupe dobijaju smjernice po pitanju nekih uputstava, prenose im se znanja I vještine – što i kako da rade , a kako bi njima i njihovoj djeci bilo dobro. Program je osmišljen u saradnji sa univerzitetima Kejptaun, Oksford, Bangor, WHO, UNICEF-om, Klovnovima bez granica - Južna Afrika. Posebno je prilagođen porodicama u ranjivom položaju koje se suočavaju sa izazovima u smisl uponašanaja njihove djece, a cilj promovisanja pozitivnog roditeljstva jeste namjera da se na ovaj način smanji rizik od zlostavljanja i zanemarivanja djece" – rekla je, pored ostalog, Mitrić.

O virtuelnom vršnjačkom nasilju govorila je pedijatrica u kotorskom Domu zdravlja dr Vesna Mačić. "Živimo u eri digitalizacije. Prema podacima UNICEF-a, prije dvadeset godina ukupno dva odsto svjetskog stanovništva imalo je pristup internetu, a danas 89 odsto osnovaca odnosno 92 odsto srednjoškolaca - ima svoj profil na fejsbuku" – rekla je dr Mačić. Internet je, kaže doktorka, donio revoluciju čovječanstvu, a time i brojne prednosti. "Prije svega dostupnost u sferi učenja, obrazovanja, informisanja, kreativnosti, zabave... Sa druge strane, rizici su veliki, a tu su nesmotrenost u obajvljivanju fotografija, ličnih podataka, u instaliranju virusa, u komunikaciji sa nepoznatima" – podsjeća dr Mačić. Ona je kazala i da se digitalno nasilje definiše "kao sposobnost korišćenja informacionih tehnologija koje mogu ciljano nekoj osobi da nanesu uznemirenost, povrijeđenost, poniženost ili da nanesu neku drugu štetu". " U cijelom svijetu, a naročito u zemljama Evropske Unije postoji kodeks - da dijete uzrasta do 13 godina ne smije imati profil na fejsbuku, a svjedoci smo da danas djeca itekako koriste društvene mreže, ali i da to mogu raditi pod lažnim imenom" – kaže dr Mačić.

Govoreći o načinima da se izbjegnu negativni efekti korišćenja interneta rekla je da i djeca i roditelji moraju biti edukovani. " Osnova je vaspitanje u porodici ali i komunikacija djece koja danas znaju sve o internetu i odraslih koji znaju sve o životu. Kao roditelji moramo biti prisutni, a veoma je važno i da dio obrazovnog sistema čini program digitalne pismenosti. Danas djeca mogu postati žrtve sajber nasilja jer se ne znaju zaštiti, mogu da uđu na bilo koji blog koji može biti pornografski, mogu da ostvare komunikaciju sa bilo kojim neznancem. Zato, roditelji moraju biti prisutni. Nisam za kazne iako, naravno, one postoje. Prevencija je osnov, a prevenirati možemo upravo digitalnom pismenošću kao dijelom obrazovnog sistema, a prije svega komunikacijom na relaciji dijete-roditelj od najranijeg uzrasta. Osnov je svakako kvalitetna komunikacija u porodici koju će adekvatno pratiti vaspitno-obrazovni sistem " – rekla je dr Mačić.
Moderator skupa bio je direktor Doma zdravlja dr Igor Kumburović koji je istakao da su djeca najosjetljiviji dio našeg društva. " Nažalost, ne žive sva djeca u blagostanju, već ima i one koja od ranog djetinjstva trpe različite oblike nasilja. Zlostavljanje i zanemarivanje djece – nije samo javno zdravstveni problem već i pravno i pitanje ljudskih prava, pitanje bezbjednosti, pitanje kojim treba da se bavi cjelokupno društvo. Zato moramo reagovati i raditi na očuvanju porodice, jer odnos prema porodici i djeci je odnos društva prema sopstvenoj budućnosti" – kazao je dr Kumburović.

Podsjetimo, predavanje su organizovali Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja Kotor i JU Kulturni centar "Nikola Đurković".