Arhiva

U organizaciji OJU „Muzeji"- Galerije solidarnosti, sinoć je predstavljena nova knjiga Maša Čekića "Bokeška pjatanca".

Na promociji su govorili: Blaženka Vučurović, Dubravka Jovanović, Vlasta Mandić i autor.

Blaženka Vučurović je istakla da će ova neobična i nesvakidašnja knjiga zainteresovati svakog čitaoca na prvi poged i prvo prestavanje stranica.

,,Priče, recepti, fotografije jela...pa ćete teško moći reći kojem žanru ovo djelo pripada. Čovjek prepoznatljivog identiteta, vezan za svoj zavičaj, koja se ogleda kao konstantna opčinjenost tradicijama običajima i ljepotom Boke - otvara stranice ove knjige i pruža nam na uvid svoje priče u kojima oživljava sjećanja na svoje djetinjstvo, običaje, događaje i ljude kao i bokeške legende i mitove", dodala je Vučurović.

,,Naš hroničar od pjantance, do novinarskog pera, od mirisne ružice od koje se nekad liker činio, do žućanice koja je njegovim čarobnim štapićem serenade postala - Mašo Miško Šćekić, sve je kolure i vonj, svu šufigecu ali i umidecu ove naše slane arije u još jednu libru štivao. Pa vonja i sjeća do suza, nasmije ali i raskiša dušu pri pomisli da nema više marende, a ni špriceraja na Tabačini, ni ,,Zdravjaka", ni slatkarije, a ni kamenoga pila i štorije o bokeljki", kazala je pjesnikinja Dubravka Jovanović.
Vlasta Mandić naglašava da je knjiga ,,Bokeška pjatanca" sastavjena od priča koje su filovane receptima .
"Autor nas vodi u period njegovog odrastanje, druge polovine 20. vijeka. Priče su pune dogodovština, detalja, opisa običaja, načina života, istorografije te informacija o ljudima i vremenu kada se sa malo zelja i gavice trebao vezati kraj sa krajem, kada su ljudi živjeli skromno, pošteno i bili posvećeni porodici. Vrijeme kada je kruh sa Tabačine mirisao cijelim gradom a za sladoled se trebao izborit skupljanjem željeznog otpada duž obale Škurde", rekla je Mandić.{gallery}1aabokeskapjatanca{/gallery}

Autor knjige prisutnima je objasnio zašto samo poslije posljednje priče nije napisan ni jedan recept.
,,Ni jedna moja priča nije plod mašte, svaka ima neku dimenziju koju možemo naći ili u arhivi ili u stvarnom životu. Posljednja priča u ovoj knjizi je,, Oda bokeljkama", posvećena ženama koje su 1918. godine u Krtolima gradile mulo a za nadnicu su dobijale panet starog kruva. Po čitav dan na 30 stepeni u julu i avgustu one su sjedale i tucale kamen, što jedino pamti Goli otok na ovim prostorima", ističe Čekić.
U muzičkom dijelu programa nastupale su učenice muzičke škole „Vida Matjan" Jelena Ojdanić (flauta) i Kristina Miljenović (gitara).