Arhiva

„Dva minuta" - naziv je rubrike Radio Kotora koja je na programu svakog ponedjeljka u 9.30 i u 15 sati. Ove sedmice se našim sugrađanima obratila arhitektica Vlasta Mandić, voditeljka klape „Bisernice Boke" i autorka „Bokeške kužine".
Evo, već pola sata pišem, pa brišem. O čemu danas da pišem. Lako je što pišem pa brišem tu je miš ali nije lako što se nerviram. Što mi to treba? Bolje mi je poć do rive.Vazda ćeš nekoga intrat na Markat za učinjet neku ćakulecu. Počne se o ribi i verduri, a završi na kruzere, turiste, poreze, zaobilaznicu, šporkecu, obeštećenje od oduzete imovine i tako redom. Lete riječi, prskaju na sve strane. Možeš svašta reć, vikat, mahat rukama i posvađat se. Jednom riječu izdušit i to sve bez posljedica. Ništa nije zapisano, a što nije zapisano kao da nije ni rečeno. A kada zapišeš eto ti velikih dežurnih boraca iz pozadine, potašulanih i zamaskiranih, koji iza kantuna čekaju kada će zaskočit. U proteklih desetak dana imali smo javni nastup arh. Saše Dendera i dr.Branka Zbutege koji su iznjeli svoje stavove o vitalnim tekućim kao i dugoročnim pitanjima ekonomskih, kulturnih, tradicijskih i drugih aspekata života grada i time uzburkali kotorsku bonacu. Izazvali su razne polemike, replike pa i lične verbalne napade i slično što je prvorazedan značaj za naš grad. Savjesni, svjesni građani koji se osjećaju slobodni, od svake zabrane, da se javno oglase vode nas korak bliže ka razvoju društva i demokratiji, koju svi prizivamo. Oni inspirišu suprotna mišljenja na duel što je još jedan korak napred, podrazumjevajući civilizacijski odnos i respekt strana. Naposljetku razvijanje dijaloga suprotstavljenih mišljenja, te aktivno građansko učestvovanje u lokalnoj samoupravi našega grada je i zacrtana politika Opštine Kotor. Eto, danas i ja da učinim jedan korak naprijed. Riječ je o saobraćajnoj obilaznici Kotora. Tema dugogodišnja. Projektno riješenje koje se nudi poznato je široj javnosti. Kratko podsjećanje: iz pravca magistrale Tivat – Budva prolaz kroz dvosmjerni tunel, zaokret lokalnim putem uz padine Vrmca pa vijaduktom iznad Škaljara kanicom prema tunelu iza San Đovanija i vijaduktom prema Dobroti. Moj predlog trase je: od Jugodrva proširenim postoječim putem do Trojice, dalje kanicom padinama Lovćena do tunela koji zaobilazi san Đovani. Tako bi rasteretili promet kroz postojeći tunel, izbjegli vijadukt preko Škaljara, koji je u ponuđenom riješenju i glavni konflikt sa zaštitom pejsaža.

{mp3}dva/vlastadvadesetiokt{/mp3}

Putni pravac kanicom od Troice do ulaska u tunel bi dao novu atraktivnost panorame na cijeli zaliv, koju je postojeći tunel kroz Vrmac sasvim zapostavio. Nova atraktivnost bi bio prolaz kroz Špiljare i pored Škurde koji bi istovremeno omogućio kraću i direktnu vezu sa tvrđavom San Đovani. Tako bi i konflikt sa zaštitom pejsaža sveli na minimum jer se sve događa iza grada Kotora. Zbog prirodne konfiguracije terena i samog položaja grada Kotora, kojega su gradile pestingradske vile na pjeni od mora s jedne strane i surih klisura s druge strane ne postoji drugo moguće mjesto. Potrebno je na stručno izbalansiran i sofisticiran pristup iznaći adekvatno tehničko riješenje. Potreba da se zaobilaznica izgradi je imperativ budućeg života grada ali je u velikom konfliktu sa zaštitom kulturne baštine, kulturnog pejsaža i dr.To je velika istina ali i problem kojemu, izgleda, nismo dorasli da riješavamo pa ga stalno odugovlačimo, čekajući eksperte. Ako se skoncentrišemo na vitalnu potrebu izgradnje zaobilaznice onda ćemo i konflikt bolje riješiti. To su naši preci radili mnogo bolje. Koliko smo im samo zahvalni što su imali petlju da na školju ispred Perasta ugledaju gospu i počnu bacati kamenje sve dok nisu napravili ostrvo, ni manje ni više nego onoliko koliko je skromno bilo potrebno za izgraditi crkvu. U nasljeđe su nam ostavili graditeljski i sakralni biser kojemu se cijeli svijet divi. Ovo nije primjer koji amnestira današnje obrušavanje brda kamenja u more zarad izrade parkirališta, restorana ili sl. Svi smo zahvalni stručnjacima koji su iza zemljotresa 1979.godine napravili zaobilaznicu iza Perasta. Bilo je dilema, oprečnih mišljenja i straha da će se povrijediti prirodni ambijent ali vrijeme je pokazalo suprotno. Sve povrede priroda je brzo izliječila i danas se zaobilaznica, iz bilo kojeg ugla gledanja, ne doživljava kao konflikt, već naprotiv neminovnost koja je zaštitila sam Perast. Isti je slučaj sa novim putem preko Grahova za Nikšić. Priroda već liječi rane, a novim putem dobili smo nove, fantastične vizure na našu ljepoticu Boku Kotorsku. Učinite i vi jedan korak! Dajte svoje predloge, a ne samo kritike na tuđe predloge. Budite konstruktivni, kreativni i dobronamjerni. Ko će ako nećemo mi!
Vlasta Mandić
Narednog ponedjeljka svoja „Dva minuta" imaće arheolog Jovica Martinović, jedan od najboljih poznavalaca našeg kulturnog nasljeđa.