Arhiva

Pjesnik Risto Milić jedan je od najznačajnijih, najplodnijih i svestranih društvenih članova, pa nije ni čudo da je bio proglašen i za počasnog člana Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo", kao najdosljednjiji sljedbenik njegovog i dalje aktuelnog mota: „Pjesmom srcu – srcem rodu!", ocijenio je sekretar Društva Dragan Đurčić. On se povodom 175 godina od osnivanja „Jedinstva" sinoć u riznici Srpske pravoslavne crkvene opštine kotorske obratio prisutnim na promociji ponovljenog izdanja liričnih rodoljubivih pjesama pod nazivom „Serbobranke" Rista Milića. O Ristu Miliću, podsjetio je Đurčić, govorili su brojni hroničari SPD "Jedinstvo", a ovom prilikom iz njegovog predgovora novom izdanju citiramo: "Sam Špiro Jovović je pak komponovao, na svačije dopadanje i pohvalu, nekoliko rodoljubnih pjesama Ljube Nenadovića i kotorskog pjesnika a društvenog člana Rista Simova Milića ... " „... Jeseni 1869. buknu bokeljski ustanak. ... Najteže muke pretrpiše društveni predsjednik Risto M. Subotić i rodoljubivi društveni pjesnik i pjevač Risto S. Milić". Prema arhivskim podacima Risto Milić je rođen 1842. godine u Kotoru . "Pod rednim brojem 8, piše: Risto (Cristoforo) je sin Simeona Milića (Simeone Milich) iz Bjelica i Jelene Katurić (Elena Catturich) iz Kotora, i rođen je 19. aprila, po starom, ili 1. maja, po novom kalendaru (nato 19. aprile / 1. maggio1842.). Knjiga rođenih je ispisana italijanskim jezikom, koji je bio službeni jezik u južnim, dalmatinskim, pokrajinama Austro-Ugarske carevine", stoji u arhivskoj građi.

"I pored svih pjesničkih i pjevačkih uspeha, Milić u Kotoru nije mogao dobiti siguran posao u državnoj službi. To je bila cijena njegovog rodoljubnog djelovanja u Boki. Zato je, krajem 1871. godine, otputovao u Odesu, gdje je bio zvanični povjerenik Matice srpske. U Odesi je sreo i svoju zemljakinju, Jelisavetu Popović, koja je iz Serbobranki uzela 11 pjesama i na njihove stihove je komponovala muziku. Poslije rata, 1879. godine Milić je u Beogradu raspoređen na mjesto računoispitača V klase Glavne kontrole, a od 1883. do 1910. godine je radio kao knjigovođa u Poštansko-telegrafskom odjeljenju Ministarstva narodne privrede (najprije kao knjigovođa V klase, a zatim IV, III, II i I kla-se). Kao poštanski činovnik nije objavljivao svoja književna djela, ali je bio u toku književnih događanja posebno srpskih pisaca. Iznenada je, od srčanog udara, umro 8. marta 1910. godine, u beogradskoj kafani Proljeće", detalj je iz biografije pjesnika Rista Milića.
„Jedinstvo" je uoči Lučindana 17.10.1870 pošlo da se pokloni moštima Svetog Petra Cetinjskog. Iste večeri priređena je i sjajna zabava u Cetinjskoj čitaonici za knjaza, ostale glavare i narod. Tada je prvi put izvedena crnogorska himna komponovana od „društvenog kapelnika" Antuna Šulca, a po riječima pjesnika Jovana Sundečića. „ I od tada ona se pjevala i svirala kao crnogorska himna do našeg sretnog narodnog ujedinjenja". Za uzvrat knjaz je Društvu poklonio 200 forinti u zlatu, dirigentu Šulcu zlatni sat sa posvetom, i naredio je da se o državnom trošku štampaju rodoljubive pjesme „Srbobranke", koje je spjevao Risto Milić, „vrijedni društveni član. Godine 1869. godine u avgustu, zavedena je regrutacija, uprkos date carske riječi prilikom okupacije Boke da se to neće raditi. Nakon što je car Franjo Josif odbio molbu bokeljskih glavara da se ne regrutuje lokalno stanovništvo i poslao u Boku jaku vojsku, 25.septembra se digoše na ustanak prvo Krivošijani, Ledeničani, Rišnjani, Oravčani, a zatim i Grbljani, Maine, Braići i Pobori. 3.1.1870. godine sklopljen je Knezlački mir – „Jedinstvo" je palo u nemilost policije, uhapšeno je nekoliko članova, a najteže su prošli predsjednik Risto M. Subotić, koji je i umro u zatvoru od pretrpljenih muka, i pjesnik Risto S. Milić, član Društva koji je morao napustiti Kotor zbog velikog srbovanja i otići u Odesu, a kasnije u Beograd. Društvo je izrazilo solidarnost sa stradalima odustajući od zabava i svoju djelatnost svelo je na molitve za spas i pokoj duša poginulih ustanika; U Odesi je R.Milić bio zvanični predstavnik Matice srpske. U Odesi je sreo Jeisavetu Popović, srpsku kompozitorku. Ona je komponovala muziku za 11 njegovih pjesama iz Srbobranki (dvije rodoljubive i devet ljubavnih). Note svih kompozicija sačuvane su u Arhivu SPD „Jedinstvo", detalj je iz istorijata "Jedinstva", a koji dovoljno govori i o Ristu Miliću.
O knjizi "Serbobranke" Rista Milića pored Đurčića govorili su i paroh kotorski i namjesnik bokokotorski protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić, Stevan Kordić koji je uradio fotografiju i dizajn i profesor Gimnazije Kotor Ljiljana Čolan. Izdavač knjige je Vojin Lazarević. Uprava "Jedinstva" pripremila je i veći broj zahvalnica za doprinos radu i obstojanju Društva u periodu obnovljenog djelovanja od 1994. - 2014. godine. Sinoć su one dodijeljene: prof. Ljiljani Čolan, Draganu Đurčiću i Stevanu Koridiću.