Arhiva

U crkvi Sv. Duha sinoć je otvoren sedmi Međunarodni naučni skup „Njegoševi dani" koji se ove godine održava pod pokroviteljstvom Opštine Kotor, a posvećen je obilježavanju jednog od najznačajnijih jubileja južnoslovenskih književnosti – „170 godina od objavljivanja „Gorskog vijenca".

Prisutnima se na samom početku obratila potpredsjednica Opštine Kotor Ljiljana Popović Moškov ističući zadovoljstvo što se manifestacija od velikog značaja za Crnu Goru održava u Kotoru.

„Biti u Kotoru znači osjetiti duh autentičnosti, duh tradicije, duh slobode i suživota ljudi različitih kultura, znači osjetiti duh jedinog fjorda na Mediteranu, jednog od zvanično najljepših zaliva na planeti Zemlji, duh Boke Kotorske.

Njegoš - vladika, državnik, pjesnik i filozof, cijenio je slobodu iznad svega. Zdušno je branio svoj komad zemlje, svoju Crnu Goru koja je tada, iako nepriznata od susjeda, bila jedini slobodan komad u porobljenoj Evropi. Brinuo je o svom narodu, opismenjavao ga, otvorio prvu školu, uspostavio štampariju, jednom riječju želio je modernu državu.{gallery}1anjegosevidanifolder{/gallery}

Čitav se svoj život zalagao da uspostavi mir sa susjedima, čemu svjedoče brojna dokumenta, pa je neshvatljivo da njegovu pjesničku fikciju, izvlačeći je iz konteksta djela ali i vremena u kom je živio, danas pojedinci proglašavaju genocidnom. Neshvaćen, osporavan, ponekad omalovažavan i marginalizovan – sve to predstavlja svevremenski produkt prosječnosti koja uporno pokušava da ubije savršenstvo i uzvišenost, a šta god prosječni da rade, Njegoš opstaje, traje, izučava se, intrigira maštu i ostaje veliki" – rekla je Moškov ističući povezanost Njegoša i Kotora.

Prema njenim riječima, sva Njegoševa putovanja u svijet počinjala su i završavala se u Kotor koji je za njega, kako kaže, bio mirna luka, mjesto oporavka, mjesto suživota različitih kultura, nastavak crnogorskog krša u lovćenskim padinama, mjesto u kojem je bio uvijek rado viđen gost u mnogim kotorskim porodicama, u kojem je i doživio svjetovna iskušenja i ovozemaljsku ljubav, koja je iznjedrila prelijepu i jedinu Njegoševu ljubavnu pjesmu „Noć skuplja vijeka", prvi put objavljenu mnogo godina nakon njegove smrti.

„Nije mu se ispunila želja napisana u Testamentu da još jednom posjeti Kotor, ali jeste naša želja da imamo Njegoševe dane u njegovom voljenom Kotoru" – dodala je Moškov.

U ime Naučnog savjeta „Njegoševih dana" prisutnima se obratio prof. dr Boguslaw Zielinski ističući značaj Međunarodnog slavističkog skupa, koji svojim višegodišnjim doprinosom na području montenegristike i južne slavistike uopšte, predstavlja važnu i sistematski realizovanu manifestaciju u Crnoj Gori.

„Stalnim učešćem istaknutih naučnika iz najznačajnijih evropskih sklavističkih centara pokazao je da je njegova vrijednost prevazišla vezanost za jedno podneblje i da se crnogorski jezik književnost i kultura u skaldu sa savremenim književnim i jezičkim pristupima i metodologijom izučavaju i izvan Crne Gore"- rekao je Zielinski.

Prema njegovim riječima, naučni skup „Njegoševi dani" je za vrijeme svog postojanja u ukupno 6 stolova na više od 3 hiljade strana, dao 205 vrijednih naučnih radova od kojih 118 pripada nauci o književnosti, 69 nauci o jeziku, i 17 istoriografiji, kulturologiji i filozofiji.

„Njegoševi dani su afirimisali montenegristiku kao najmlađu slavističku granu na međunarodnoj naučnoj sceni, a komparativna izučavanja omogućavaju uključivanje crnogorske književnosti u širi slovenski kontekst. Primarni cilj je promovisanje Njegoševog stvaralaštva, crnogorskog jezika, književnosti i kulture kao i izgradnja dijaloških mostova ka svim južnoslovenskim i slovenskim kulturama" – istakao je Zielinski.

Na skupu se čulo i da je uprava Opštine Kotor pokazala da zna ko je bio Njegoš, „za razliku od prethodne vlasti čije je interesovanje bilo usmjereno na modu, krojače i manekene".

Predsjednica Organizacionog odbora „Njegoševoh dana" Tatjana Đurišić Bečanović rekla je da je sedmi Međunarodni naučni skup poseban iz najmanje dva razloga: proslave jubileja crnogorske kulture -170 godina od objavljivanja „Gorskog vijenca" i oslobođenja Kotora.

Ona je govorila o nepravednom proglašenju Njegoša genocidnim pjesnikom.

„Rekoše nam i ne trepnuše da je Njegoš genocidan, da mu se u Crnoj Gori uskoro za strv neće znati, da će provjeriti da li je podoban za đecu koja se po ultranacionalističkom pravopisu vaspitavaju. Mora da su iz tog pravopisa pročitali da je Njegoš genocidan, nisu imali odakle drugo. Zamjeraju što im nije sve prodao kada su došli da otimaju. Sreća, tada još uvijek nije bio čuo za neoliberalnu ekonomiju. No, neznanje je car zla svakojega, a i piće najslađe duševno kojim se pjane bahati članovi vladajuće partije dok podižu spomenike svojom domoljubnoj gluposti. Kako njima objasniti ko je Njegoš kada im je i on poslužio kao valuta za kupovinu nedostajućih mandata, jer Njegoš je uzvišenost, metafizika i ljepota, a šta o tome znaju oni što se veru ka prijestolu. Zar je on nešto bolje zaslužio od ovog dalekog pokoljenja koje je više za pjesmu rugalicu stvoreno, nego da mu na grob sadimo grko cvijeće izdaje, nazivajući njega, koji je o slobodi pjevao moćnije od nekih evropskih velikana, genocidnim.

Pošto nam od ovozemaljskih dobara više ništa nije ostalo za prodaju, sad će prodavati duhovna dobra, a počeše od najvrijednijeg. Da vidimo koliko će koštati Njegoš na genocidnoj licitaciji domoljubne pijace, gdje se rog uporno prodaje za svijeću. Semiotizacija Njegoša kao genocidnog pjesnika započeta ranije, a od skoro pojačana u crnogorskoj kulturi, veoma je opasna jer je oslonjena na ograničenost polupismenih pravopisaca i upravljača koji o znakovima ne znaju gotovo ništa. Možda vam značenje riječi genocid, koja se na Balkanu prilično izlizala od zloupotrebe, nije dobro poznata. Ali, prije nego što izjavite, slavodobitno, da je Njegoš genocidan, provjerite u rječniku šta to znači"- rekla je Bečanović ističući da ćemo, kako kaže, ostati upamćeni kao generacija koja je prljavu fašističku riječ genocid vezala za Njegoševo uzvišeno ime.

„Neka to služi na čast onima što imunitet skidaju crnogorskoj kulturi gdje god stignu, jer je Njegoš najjači imuniloški čimbenik otpornosti i identiteta te kulture" – dodala je Bečanović.

Nakon svečanog otvaranja Njegoševih dana" uslijedio je klavirski koncert Ratimira Martinovića, koji je kazao da umjetnost i umjetnici nemaju nacionalne međe.

„Baš tih godina kada je Njegoš došao na ovaj svijet neki od velikih kompozitora su takođe rođeni, poput: Šopena, Franca Lista, Roberta Šumana, Verdija ili Vagnera. Međutim, za razliku od njih, Njegoš nije živio u evropskim metropolama već je proveo svoj životni vijek u crnogorskom kršu, silazeći u ove naše pitomije krajeve Boke, da udahne malo vazduha, da se isnpiriše. On je inspiraciju tražio, kao i svi veliki, genijalani ljudi, i nalazio u sebi samom, iz one iskre koju je nosio i o kojoj je pisao, iskre koju svi mi, bilo da smo umjetnici, doktori, pekari, ekonomisti, nosimo. Možda je mala, možda negdje dobro sakrivena, ali čak i takva, ona je jedinstvena i besmrtna. Čini mi se da je svaka umjetnost upravo poziv na njeno svjedočenje. Svaka umjetnost pravi baklju besmrtnosti od svih tih malenih iskri koje pojedinačno vi, ja, mi svi zajedno nosimo ili krijemo u sebi. Tako sam ja shvatio i moj večerašnji poziv. Zato ću vam svirati Vasilija Mokranjca, jer je njegov muzički jezik i njegova pulsacija nešto što me zapravo jako podsjeća na Njegošev stih. Koliko mi je bliska muzika Njegoševe poezije, toliko mi je zaista bliska i poezija Mokranjčeve muzike" – rekao je Martinović dodajući da ono što povezuje Njegoša, Mokranjca i mlade talente, ali i književnost, muziku i sve umjetnosti jeste je posvećenje.

„Posvećujemo se vrijednostima u kojima otkrivamo sebe i koji nam služe kao svetionici u sumraku svakodnevnice u kojoj živimo, ali isto tako se posvećujemo mladima sa željom da što prije otkriju važnost tih svetionika za svoja hodoćašća. I tako napregnuti i razapeti, između čuvanja temeljnih vrijednosti prošlosti, nadograđujući ih novim snagama u stubove budućnosti, živimo vrijeme sadašnje, baš ovaj trenutak koji, evo ipak, uspjeva da bude njihov kohezioni element, pupčana vrpca vremena, kako neko reče. Za mene se to zove posvećen život i život vrijedan življenja" – kazao je Martinović.

Podsjetimo, Njegoševi dani su 2008. godine pokrenuti sa ciljem omogućavanja naučno utemeljenog izučavanja Njegoševog stvaralaštva i primjenu savremene metodologije u izučavanju južnoslovenskih književnosti, jezika i kultura.
Po svojim ciljevima i naučnim dostignućima, ovo je jedinstvena manifestacija na crnogorskom kulturnom prostoru koja daje doprinos razvoju njegošologije, montenegristike i južne slavistike uopšte.