Arhiva

U rubrici „Dva minuta", koju emitujemo svakog ponedjeljka od 9.30 i 15 sati, sugrađanima se u ponedjeljak obratio arhitekta Saša Dender, član Bokeljske mornarice i predsjednik Zajednice Italijana Crne Gore poznat po svojim „prokotorskim" zalaganjima na društvenim mrežama.
Drage moje Kotoranke i Kotorani,
Želio bih još jednom da objasnim da sam, na inicijativu Radio Kotora, zajedno sa ostalih četvoro kolega i prijatelja pozvan da kao građanin, kao Kotoranin koji voli svoj grad, iznesem svoj stav, svoje mišljenje o aktuelnim problemima grada Kotora, naravno sa stanovišta moje struke i mojih ličnih osjećanja. Moja obraćanja su kod jednog dijela slušatelja izazvala i negativne reakcije što je u redu, samo nije u redu način na koji se iskazuju reakcije putem anonimnih pisama poslatih meni i Radio Kotoru ili komentarima u drugim medijima pisanim pod pseudonimima. Moje mišljenje je moja lična impresija, ono može biti i pogrešno i može se osporavati, ali na civilizirani način, argumentima, a ne uvredama i agresijom, jer se u tim pismima i komentarima ne osporavaju moje mišljenje i stavovi nego se osporavam ja kao čovjek i profesionalac, osporava mi se sve, od porijekla do znanja. Ja svaki svoj tekst, bilo gdje da je objavljen, potpisujem punim imenom i prezimenom i ne krijem se iza nikakvih pseudonima i zato bih predložio svima onima koji se kriju iza anonimnih pisama da izađu iz anonimnosti, da javno iznesu svoje stavove, jer konfrontacija različitih mišljenja o situaciji u gradu Kotoru je više nego poželjna, na radi kritike bilo koga, već kao pomoć da se sagledaju problem i nađu najbolja rješenja za naš grad.

{mp3}dva/sasatrinaestiokt{/mp3}

A problema ima mnogo, svjedoci smo devastacije najbliže kontakt zone grada izgradnjom i planiranjem novih objekata kojima tu nije mjesto bez obzira na njihove arhitektonske kvalitete, svjedoci smo devastacije prirodne okoline izgradnjom objekata na Vrmcu ili u Kostanjici ili rušenjem brda u Lipcima, svjedoci smo devastacije zraka i mora prekomjernim dolascima kruzera bez ikakave kontrole kvaliteta goriva ili uticaja sidrenja na morsko dno, bez odgovora na pitanje što to znači za izuzetno osjetljivi ekosistem našeg zaliva. Na izolirane prosvjede protiv takvih devastacija spremno reaguju kritičari sa argumentima kako se time želi zaustaviti razvoj grada ili da ga se želi konzervirati, što apsolutno nije tačno, ovim prosvjedima želi se samo zaštititi grad i njegova prirodna okolina od nasilja biznisa kojem ništa nije sveto osim vlastitog profita, traži se samo odgovoran odnos svih koji odlučuju o razvoju grada prema kulturnom i prirodnom naslijeđu. Niko nije protiv izgradnje i razvoja Kotora, naprotiv, samo treba voditi računa o tome gdje i kako graditi i ne dozvoliti da privatni interesi budu ispred kulturne baštine koja je upisana u listu UNESCO. Ne treba već danas prodati i privatizovati sve ono najvrijednije što nam je ostavljeno u nasljeđe, princip održivog razvoja traži da se obezbijedi takvo korištenje prostora koji uz očuvanje čovjekove okoline, zaštitu nasljeđa i drugih prirodnih vrijednosti, zadovoljava potrebe sadašnjih generacija, bez ugrožavanja potreba budućih generacija. Kulturna baština je javno dobro i pripada svima, a ne samo uskom krugu ljudi koji je ponekad žrtvuju samo radi kratkoročnog interesa ne vodeći računa što će biti poslije njih. Zbog toga što Kotor nije bilo koji grad nego grad upisan na listu UNESCO-a mora se čitav proces odlučivanja učiniti transparentnim, moraju se uključiti građani u donošenje dalekosežnih odluka koje se tiču njihove, naše budućnosti i budućnosti njihove, naše djece. Svjedoci smo da stručno i kadrovski nismo dorasli problemima koje nosi sa sobom konflikt između razvoja grada i njegove kulturne baštine, zato bi trebalo, kao što je to urađeno i poslije zemljotresa 1979 godine, uključiti i međunarodne eksperte, koristiti se primjerima i iskustvom drugih, jer cijena takvog angažmana je zanemarljiva u odnosu na štetu koju proizvode loše odluke.
A Kotor treba štititi. Čudno je to da ljudi sa strane, iz svijeta, obični ljudi, stručnjaci, UNESCO, mnogo više upozoravaju i govore o toj potrebi nego mi sami. Zar su nas gomile turista koje svakoga dana dolaze i odlaze iz Kotora toliko omađijale da ne vidimo da se Kotor pretvara u veliki šoping mol, u veliku Kameliju, u grad hotel, gdje će biti dobro samo biznisu, a neće biti ljudi? Zar ne vidimo da će se, ako se ovakav trend nastavi naš grad pretvoriti u bezživotnu kamenu ljusku, u kamenu maketu grada u prirodnoj veličini, u kojoj će se građani moći vidjeti jedino na požutjelim fotografijama okačenim po zidovima grada u performansu Expeditio "Istorija koje više nema".
Eto zbog čega je potrebno govoriti, kako kažu dizati glas, ne da bi se kritikovalo radi kritike, već da bi se i vlast i mi građani odnosili sa mnogo više odgovornosti i ponosa prema našem gradu i našoj kulturnoj baštitni i tako ih sačuvali žive i zdrave za buduće generacije.
O Kotoru za Kotorane,
Saša Dender
Sljedećeg ponedjeljka sugrađanima će se obratiti arhitektica Vlasta Mandić, voditeljka „Bisernica Boke" i i autorke „Bokeške kužine".