Arhiva

Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo u Galeriji solidarnosti u Kotoru od 15. do 28. juna organizuje izložbu „Likovno čitanje Gorskog vijenca", akademskog slikara iz Beograda Predraga Dragovića.

„Ciklus slika Likovno čitanje Gorskog vijenca izlagao sam u Galeriji 73 u Beogradu, Narodnom muzeju Užice, Domu kulture u Gračanici i Domu kulture u Zubinom Potoku. Nije mi se dalo da to prvo izlažem u Crnoj Gori, što bi bilo logično, pa posle toga na Kosovu. Kada su mi iz Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo ponudili da izložim „Likovno čitanje Gorskog vijenca" u Kotoru, bio sam srećan i odložio sam neke druge obaveze i izložbe. Važno mi je da te slike dođu u Crnu Goru ali i da ih vide umetnici, kritičari ljubitelji umetnosti", kaže slikar o ovoj postavci.

„Na njegovim radovima stara, srušena kapela, NJegoševo poslednje, orlovsko smotrište, blista kao rubin, zalivena krvlju pokolenja, u viziji sagledana, obasjana svetlošću majske zore kako glase stihovi čuvene crnogorske pesme. „Evo tajna besmrtnika", kaže NJegoš u prologu speva „Posveta prahu oca Srbije". Sve je na Dragovićevim uljima, akvarelima i gvaševima od vatre, stihijno, moćno i uzneseno, onako kako treba slaviti NJegoša, crvene boje hlađene su obilato plavim, u sudaru i harmoniji sila. Nema tu mnogo mesta za čoveka, osim ukoliko nije Karađorđevog kova. Sveto pismo ćirilica, crkve i nebesa ustrojavaju Dragovićevo čitanje „Gorskog vijenca", usmeravaju ga ka visinama i ćutanju. Slikara zanima viši poredak, problem sakralizacije – kako da se moderna umetnost približi svetom, što je predstavljalo izazov mnogim značajnim modernistima. Dragović u tom smislu uspostavlja i dijalog sa Petrom Lubardom na likovnoj, metafizičkoj i nacionalnoj osnovi", piše o izložbi „Likovno čitanje Gorskog vijenca", poznati likovni kritičar i esejista Dejan Đorić.

„Likovno čitanje „Gorskog vijenca" Predraga Peđe Dragovića obnavlja sećanje na srećnija vremena i davno uspostavljeno, a od nedavno raskinuto bratstvo pesnika i slikara. Kao onaj Moračanin koji je na sahrani heroja kome su uskratili počasni plotun izvadio levor i u njegovu čast ispalio preko sanduka ceo šaržer u nebo , kako bi ga dostojno ispratio sa ovog sveta i slikar Predrag Peđa Dragović nije dopustio da proslava 200 rođendana Petra Petrovića NJegoša prođe nečujno već je kao rođendanski poklon ispalio u bezdan večnosti svoje raskošno likovno čitanje „Gorskog vijenca". Slike se ne mogu prevoditi,ali poezija može ne samo s jezika na jezik nego i na jezike likovne umetnosti", riječi su pjesnika Matije Bećkovića o ovoj izložbi.
Predrag Dragović je slikar i vajar, rođen 1. septembra 1953. godine u Dragovića Polju, kod Kolašina. Osnovnu školu pohađa u Dragovića Polju, gimnaziju je učio u Kolašinu i Čajniču. Višu pedagošku školu završio je u Nikšiću. Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu, odsjek slikarstvo, završio je 1979. godine. Član ULUS-a postao je 1980. godine. Iste godine je stekao status slobodnog umjetnika. U toku rada je stvorio tematske cjeline slika, crteža i grafika: aktova, portreta, pejzaža, kompozicija iz Starog Zavjeta i Novog Zavjeta. NJegovo stvaralaštvo se može svrstati i u velike cikluse, serije slika, kojima se povremeno ponovo vraća: Sveci i Sebri, Sveti Sava, Vrhovi (planinski pejzaži), Kostići, Likovno čitanje Gorskog vijenca, portreti srpskih pjesnika... U grafičkim tehnikama duboke štampe, litografije i serigrafije realizovao je pjesme grafike sa Matijom Bećkovićem, Rajkom Petrovim Nogom i Draganom Lakićevićem. Na Jugoslovenskom konkursu za izradu reljefa u Baru 1986. godine, dobio je drugu nagradu (prva nije dodeljana). Samostalno izlaže od 1980. Godine. Izlagao je u gradovima bivše Jugoslavije, Francunske, Španije, Švajcarske, Italije, Bugarske i Grčke.